Balijagić je ranije priznao da je 25. oktobra prošle godine, hicima iz lovačke puške, u njihovom domu, ubio brata i sestru Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69).
“Na osnovu obavljenog psihološko-psihijatrijskog pregleda i analize načina izvršenja djela koje mu se stavlja na teret, Alija Balijagić je postupao u skladu sa antisocijalnim obrascem ličnosti, bez znakova psihičkih poremećaja koji bi uticali na njegovu sposobnost da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, odnosno bio je uračunljiv”, stoji u nalazu.Na osnovu psihijatrijsko-psihološkog pregleda i psihološkog testitiranja, u mišljenju se navodi da kod Balijagića nijesu evidentirani znaci akutnog niti hroničnog duševnog oboljenja, zaostalog duševnog razvoja, isti funkcioniše na nivou prosječne inteligencije, bez znakova organskog oštećenja moždanih funkcija i znakova razvijenih bolesti zavisnosti.
“Utvrđeno je prisustvo poremećaja ličnosti, koji po dijagnostičkim kriterijumima odgovara tipu disocijalni (antisocijalni) poremećaj ličnosti -F60.2, sa izraženim nasrcisoidnim crtama ličnosti”, navodi se u nalazu, pojašnjavajući da antisocijalni poremećaj ličnosti sa narcisoidnnim crtama ličnosti, predstavlja trajni, nefleksibilan i maladaptivan obrazac finkcionisanja jedne osobe, odnosno strukturalni poremećaj u formiranju ličnosti, proteže se kroz cijeli život i ne predstavlja duševno oboljenje.
Uz očuvane intelektualne kapacitete, odsustvo duševne bolesti i utvrđenog antisocijalnog poremećaja ličnosti, Balijagić je sposoban da jasno razgraniči dozvoljene od nedozvoljenih radnji, preuzme odgovornost za svoje postupke, ali u svom postupanju zanemaruju opšte prihvaćene socijalne, moralne i etičke norme u korist svog nagonsko-emocionalnog komfora.
“Ponašanje Alije Balijagića tokom odigravanja kritičnog događaja karakteriše osvetnički obrazac ponašanja karakterističan za antisocijalni poremećaj ličnost, odsustvo empatije i moralne inhibicije uz očuvane kognitivno-mnestičke voljne psihičke funkcije. Iako je postupak motivisan afektom ‘ponosa’, povrijeđenosti i osvetoljubivosti (proisteklih iz narcisoidnih crta ličnosti), on je planiran, vremenski odvojen od inicijalnog događaja, i realizovan sa punom svjesnošću o posljedicama”, stoji u mišljenju, uz napomenu da je njegovo postupanje i nakon samog ubistva usmjereno na zaštitu sopstvenih interesa, izbjegavanju kazne i odgovornosti, uz jasan plan zaštite i dosljednost.
Navodi se i da dugogodišnji boravak u zatvoru nije uticao na njegovo zdravstveno stanje u pogledu sposobnosti shvatanja preduzetih radnji i njihovih posljedica, jer nije doveo do psihotične dekompenzacije, niti bitne promjene strukture ličnosti Balijagića.
Da sam bio svjestan, ne bih to uradio
Dragana Raičević iz Forenzičkog centra, kazala je da na papirnoj maramici nađenoj u sobi gdje se desilo ubistvo, nije bilo tri DNK traga, već samo Balijagićev…
Rekla je i da na municiji i pušci koja se nalazila u kući nije bilo Balijagićevih tragova, na šta je Balijagić prokomentarisao:
“Ja sam imao svoju pušku i minuciju u torbi i nisam uzimao nikakvo oružje iz kuće”.
Sud je odbio predlog odbrane da se sprovede psihijatrijsko posmatranju u ustanovi zatovrenog tipa.
Preporučeno
“Pa evo kako sam razmišljao, šta sam napravio. Ja sam tek sjutradan shvatio šta sam uradio. Da sam bio svjestan, ne bih to uradio”, kazao je Balijagić, tvrdeći da nije bio svjestan svojih postupaka prilikom izvršenja djela.















