Video
Ni sam Čerčil, trenutni politički (mada više sveopšti) Gordijev čvor u Crnoj Gori, ne bi lako riješio.
“Inflacija je dobra.”
Čuli smo i to.
Dobitnik Trinaestojulske nagrade otuđio telefon u prodavnici, pa vratio. Primaće naknadu iz našeg budžeta dok je živ, uz takav “primjeren potez” i moguće (ne)izdatu knjigu u vrijeme nagrade.
Vidjeli smo i to.
Djeca nastradaju usljed mogućeg nemara u zdravstvu.
Za preko 20 stradalih na Cetinju nema zadovoljavajuće pravde, a ostavke se ne uzimaju u obzir.
Vidjeli i posvjedočili svi.
Tužilac glavni, prema određenoj političkoj “misli” nosi “cipele za ukop” na jednoj nacionalnoj frekvenciji. Čuli smo i to.
Trenutni direktori državnih preduzeća, agencija i sl. na platnom spisku, ne Vlade, nego precizno, gradjana Crne Gore, moraju na kurseve izražavanja i gramatike.
Kriminalne prepiske u “povlaštenim” pisanijama su osobena “crnogorska sapunica” za široke mase.
Sasvim je u redu da se partijski, a ne po znanju i umjeću, zapošljava – stav je i to javan, njih nekoliko trenutnih funkcionera, koji primaju plate od građana.
Službenih vozila nemilice, udesa istim, takodje. A neki su skrivili saobraćajne nesreće, hronično pod dejstvom alkohola.
E toga smo se nagledali.
Tenderi i konkursi se previše očigledno, riječju – trapavo, ubrzano krše i/ili preskaču.
Oportunisti “sužnjevito” očigledni.
O nacionalističim divljanjima koja kao društvo nijesmo sebi dozvoljavali ni kobnih 90-tih, da ne govorim.
Problematizuje se inače, dobra investicija Alabara i slične.
Aerodromi “čekaju Godoa.”
Loša investiciona klima i komunikacija sa ulagačima…
Ovo su sve slikoviti primjeri posrnuća crnogorskog društva, ne samo trenutnih državnih službi.
Nabrojah te inserte, zbog kratkog pamćenja, jer se u eri “Tik-Tok” pažnje sve brzo zaboravi. Naravno uvijek dodje neki novi skandal “za nevjerovati”.
E sad, zakoni fizike kažu da se, kada se dotakne dno, nema kuda osim da se ide na gore.
Dakle opet sam nepopravljivi optimista.
I pored znanja geopolitičkih kretanja, ali i lokalne “političke misli i planova”, nije da se ne iznenadim kako balkanski političari u igri “političkih muzičkih stolica” sami sebi izmiču sjedalo.
Nego da se bavimo samo svojim dvorištem, a komšijama želimo svaku sreću i napredak.
Fali hrabrosti. Fali smjelosti da se prekine bilo koji toksičan odnos.
A tako je oslobadjajuće. Probajte. Da se misli svojom glavom, da se ne pristaje na ucjene. U životu, u politici i u poslu.
Premijera su nam “oprali” kroz više “voda”. Od afera “državljanstvo”, kripto ambicija, preko letova za San Trope itd.
“Prezivio je” ruku na srce, u kratkom periodu, dostinu političkih “projektila”.
Sada ili nikada je da prelomi. Ostane upamćen kao istorijski skretničar na bolje ili možda “nečiji instrument”.
Ne u maniru loše politike – bitno je obećati, a ispunjenja obećanja nema.
Nije lako “plutati” i držati glavu nad vodom u politici, ali u ključnim olujama, samo valja izabrati smjer gdje čeka spas.
Ne ničiji pojas za spasavanje, nego pravac gdje se spasiš sam.
Bitno je da imamo more!
Toliko od mene, za trenutnog Premijera, od pro bono savjeta.
Znanje štiti, ali se ne baca.
Kako kaze Tritemius:
“Pučke tajne otkrivaj puku, ali one uzvišene, duboke, povjeravaj samo onim sto u srcu sjaje.”
I da, “uvijek možete računati na Amerikance da urade pravu stvar, nakon što su probali sve ostalo.”-V. Čerčil.
Da zaokružimo – najtamnije je pred svitanje.
Ivana Šebek
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
