Video
Nama ostaje da se čuvamo nečije sujete. I pridavanja sebi velike značajnosti. To su vrlo skupe radosti.
27.1.
Pitao sam u sudnici na suđenju policijskim službenicima u predmetu “deportacija muslimana”, Momira Bulatovića – da li je prisilno odvođenje Bošnjaka nazad u BiH, bila greška države?
Odgovorio je – jeste.
Ta izjava je u javnom diskursu vrlo često citirana.
Sa tih pretresa, sjećam se iz publike, mirnog, neprimjetnog, skromnog momka koji je bio tu da prati suđenje u kojem je, između ostalih, bio optužen i njegov otac.
Danas je izabran za Vrhovnog državnog tužioca.
U međuvremenu, niko se nije bavio Momirovom izjavom, pa je skorašnje dobacivanje jedne NVO aktivistkinje, da je Markovićev otac procesuiran povodom tog nespornog zločina-sam zločin.
Prvo, što su svi optuženi pravosnažno oslobođeni, drugo, što se prebacivanjem za krivično djelo – čini krivično djelo.
Ali, u redu.
I trava raste iako nema cilja.
Nama ostaje da se čuvamo nečije sujete. I pridavanja sebi velike značajnosti.
To su vrlo skupe radosti.
Crnogorska Skupština izabrala je znavenog, smjernog, skromnog i poštenog čovjeka.
Sretno, Markoviću.
P.S: Izbor mi je ovolicno pokvario poslanik Bogdanović, pominjući tigriće, tigrice, tigrić bagere.
Nista bolje ne usavršava tigrasti politički talenat od ludačkog povjerenja u njega.
P.S.2: Teško građanima o kojima se politički tigrići pretjerano brinu.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uredjivačku politiku portala Standard.
