Video
Pismo Uprave policije M portalu, direktno zastrašivanje novinarki i građanskih aktivistkinja Danice Nikolić i Kaćuše Krsmanović, dokaz je teške zloupotrebe policijskih i tužilačkih ovlašćenja. I teško je da se ne primijeti obrazac, zakonitost ponavljanja napada na slobodne novinare: od BIRN-ovog targetiranja građanskih aktivista, brutalnog pokušaja kriminalizacije novinara koje je, bez reakcije vrha Specijalnog državnog tužilaštva sprovodio specijalni tužilac Miloš Šoškić, do ovog posljednjeg zastrašivanja koje potpisuje policijski funkcioner Velimir Furtula…
Zluopotreba moći ili zlonamjerno korišćenje ovlašćenja?
Stvarno, kako se to zove, kada oni koji su se na Ustav zakleli da će štititi građane i poštovati zakone – brutalno prekrše svoju riječ i, kršeći zakone, napadaju građane?
Prije dva dana je vršilac dužnosti pomoćnika direktora Uprave policije – ime mu je Velimir Furtula – uspio u jednom dopisu i da prekrši i Zakon o unutrašnjim poslovima i da beskrupulozno atakuje na dvije istaknute crnogorske novinarke i građanske aktivistkinje, Danicu Nikolić i Kaćušu Krsmanović.
Da li je u pitanju policijska obijest ili prizemno nepoštovanje vlastite profesije – manje je bitno. Jesu li ministar unutrašnih poslova Danilo Šaranović i vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović prethodno klimnuli glavama da se šalje prijeteće pismo na adresu M portala – i to nije toliko važno.
U ovom bizarnom slučaju napada na slobodu javne riječi, značajno je razlučiti što je policija zaista uradila i kakve su posljedice zloupotrebe institucije.
Dakle: od glavne urednice M portala Danice Nikolić policija zahtijeva da se pismeno izjasni zašto je na M portalu naručila i objavila tekst Kaćuše Krsmanović, iako je Nikolić samo prenijela tekst koji je Krsmanović, kao novinarka i urednica, prethodno objavila na Portalu ETV.
Vrh Uprave policije, dakle, ne zna – ili ne želi da zna – ni đe je, ni ko je, ni kad je objavljen tekst?!
Nije tu nije kraj policijskoj šaradi. Sve pozivajući se na Zakon o tajnosti podataka, policijski funkcioner Furtula od urednice Nikolić traži pismeno izjašnjenje – ko je i kada odao tajne podatke – iako glavnu urednicu medija taj zakon uopšte ne obavezuje. Istovremeno, shodno Zakonu o medijima, novinar ima pravo da ne odaje izvore informacije, osim u slučajevima ,,kad je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta i zaštite javnog zdravlja”.
Dakle i običnom pozorniku, a ne policijskom funkcioneru, kristalno je jasno da objava jedne stranice dopisa klasifikovanog oznakom ,,Interno”, kojim Lazar Šćepanović traži od policajaca da špijaju svoje kolege, a u kojem nema ni jednog zaštićenog podatka – nije odavanje tajnih podataka koji ugrožavaju nacionalnu bezbjednost. Izvjesno je, dakle, da je Furtula zahtjeve u dopisu M portala dostavio da bi – zastrašivanjem pokušao da sazna ko je izvor podataka iz policije.
Da se razumijemo, nijesu u ovoj mučnoj priči ,,beskrajno naivni” samo policajci. U institucionalno zastrašivanje novinarki Nikolić i Krsmanović uključio se, voljno i spremno, i tužilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Ivan Bojanić. Koji je, kako tvrdi policija, i dao nalog da se novinarke pismeno izjasne od koga su dobile navodno tajne podatke.
Kada je razotkriven njegov identitet, a pismo postalo vrlo kompromitujuće, tužilac Bojanić se pokušao ,,opravdati” saopštenjem da on nije imao namjeru da zastraši Nikolić i Krsmanović, da one mogu da se pozovu na Zakon o medijima i da ne odaju izvore…
,,Pomirljivi” tužilac je pokazao naknadnu pamet, kao da mu je neko iz vrha tužilačke organizacije dobro ,,zavrnuo uši”. Ili je, možda, neko pitao: da li su u nekim bliskim rođačkim vezama tužilac Ivan Bojanić i šefica kabineta ministra unutrašnjih poslova Snežana Vujović?
Možda bi odgovor na to pitanje odgonetnuo iznenadnu zaintersovanost osnovnog tužioca da se bavi – ograničenjem slobode izražavanja.
Moguće da će se i to razjasniti. Ipak, sada je najbitnije: pismo iz Uprave policije je pismeni dokaz teške zloupotrebe policijskih i tužilačkih ovlašćenja. Jer, Zakonik o krivičnom postupku Crne Gore, niti Zakon o unutrašnjim poslovima ne poznaju institut – zahtjev za izjašnjenje.
I sada je jasan motiv i vrha Uprave policije i osnovnog tužioca – besprizorno zastrašivanje novinarki i klasična zloupotreba moći i službenog položaja.
Teško je da se ne primijeti obrazac, zakonitost ponavljanja napada na slobodne novinare: od BIRN-ovog targetiranja građanskih aktivista, brutalnog pokušaja kriminalizacije novinara koje je, bez reakcije vrha Specijalnog državnog tužilaštva sprovodio specijalni tužilac Miloš Šoškić, do ovog posljednjeg zastrašivanja koje potpisuje policijski funkcioner Vilimir Furtula…
Nije to slučajnost već plasnki pokušaj zatiranja slobode govora. I za crnogorsko društvo bi sve to trebalo biti crveni alarm, jer su ataci državnih službenike policije i tužilaštva na na slpbodne novinarke i novinare pravi skener, prava slika nedemokratičnosti.
Istovremeno, za odgovornu vlast bi svaka registrovana, čak i minimalna zloupotreba moći policije i tužilaštva, trebalo biti posljednje upozorenje da se nešto mora mijenjati.
Ali, sudeći po onome što premijer Spajić objavljuje – koji sebe na društvenim mrežama naziva naziva cvrčkom – njega ne interesuju ni promjene, ni zakonitost postupanja ni princip pravne države… Sve dok je na vlasti i dok njegovu pjesmu premijera-cvrčka, ovdašnji mravi–crnogorski građani mirno slušaju.
A što će biti dan poslije, kada pjesma cvrčka prestane? Izgleda da premijera i lidera PES-a to sada ne interesuje, kao da vjeruje ,,u vječni život parlamentarne većine”.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
