Na večerašnjem repertoaru će se naći kompozicije: R. Mulića – Simfonija broj 2 “Kosovska”, Koncert za klarinet i gudače, s harfom i klavirom – A. Koplanda i Svita iz mjuzikla “Priče sa zapadne strane” L. Bernštajna.

“Čast mi je da drugi put, sa našim orkestrom, tumačim solističku dionicu tako grandioznog djela domaćeg autora, Redža Mulića, kakvo je Druga ‘Kosovska’ simfonija, svojevrsni simfonizirani klavirski koncert, u kojem se, u folklornom dijalogu, prepliće s jedne strane živa, vatrena i igračka, sa druge meditativna, melizmatična muzika, obje veoma bliske mom temperamentu. Vjerujem da ću i ovog puta, istina, u nešto drugačijoj postavci i sonoritetu, uspjeti da prenesem kompozitorovu zamisao, i da je oživim svojim izvođenjem”, ističe za Standard Damljanović.

Nesvakidašnji repertoar nagovještava uzbudljiv koncert

Repertoar koncerta je zaista nesvakidašnji, a orkestarski aparat je ogroman, barem u Kosovskoj Simfoniji Redža Mulića i ‘Priči sa zapadne strane’ Leonarda Bernštajna, što nagovještava uzbudljiv koncert, potvrđuje Garić.

“Koncert za klarinet Arona Koplanda napisan je za manji ansambl, pa su tu, pored gudača, klavir i harfa. Svakako, rekao bih da se svaka grupa u orkestru tretira vrlo konkretno i ni u jednom momentu ne bih taj materijal nazvao pratnjom. Što se solističke dionice tiče, najblaže rečeno je raznovrsna. Kreće se od melanholične uspavanke preko latino ritmova do jazz fraza koristeći prodorne visoke tonove što ovaj koncert čini vrlo zahtjevnim, ali i izazovnim”, navodi prvi klarinet CSO.

Prema njegovim riječima, klarinet nije naročito popularan instrument, barem ne kod nas, mada, priznaje da je primjetan porast broja crnogorskih klarinetista u posljednjih 20 godina.

“Svakako da u razvijenim sredinama ima značajno i ravnopravno mjesto među ostalim instrumentima. Svaki instrument ima svoj karakter, volim da vjerujem da ljudi biraju instrumente prema sebi. U protivnom im se prilagođavaju, što nas dovodi na isto”, naglašava Garić. 

S druge strane, pijanistkinja Vesna Damljanović, inače najmlađi crnogorski doktor izvođačkih umjetnosti, relativno je mlada, sa 27 godina, kako kaže “zaokružila formalni dio obrazovanja, dostupnog u širem okruženju”, ali, u profesionalnom smislu je na početku sviračkog i istraživačkog naleta, u potpunosti željna i gladna novih profesionalnih izazova.

Žene u muzičkom obrazovanju zastupljenije u većoj mjeri

“U suštini mog umjetničkog bića je ljubav prema profesiji, a imala sam sreću da se u tom smislu nepodijeljeno odredim još kao dijete, te i danas gajim ljubav prema znanju i muzici”, pojašnjava ona.

Ovo joj je ujedno četvrti nastup sa CSO, a utisci su uvijek i isključivo pozitivni, jer svira među poznanicima i dobrim prijateljima “koji istinski žele da me podrže, svojom mladalačkom sviračkom energijom i duhom, a na takav prijem mogu samo da uzvratim na isti način, i da se osjećam najljepše moguće”.

Nedavno je nastupila na Forte pianu, gdje je, između ostalog, i govorila o položaju žena u muzici i odnosu Crne Gore prema vlastitim umjetnicima.

Kako ističe, ne poznaje statistiku zastupljenosti žena u muzičkom životu Crne Gore, ali bi možda mogla proizvoljno da kaže da su u muzičkom obrazovanju (pogotovo nižem i srednjem) zastupljene u većem procentu.

“Kao velikom rodoljubu, žao mi je što lično nisam direktniji i zastupljeniji učesnik kako u koncertnom, tako i u pedagoškom, no i u drugim važnim sferama muzičke umjetnosti u CG. Smatram da bih mogla mnogo da doprinesem i, sa različitih aspekata, značajno unaprijedim umjetnički muzički život u Crnoj Gori, nego, za tim nečim bi trebalo da postoji potreba i istinska volja za nadgradnjom i prosperitetom, prije negoli za ličnim interesima”, kaže ova umjetnica.

A koliko uopšte ima prostora u našoj zemlji za mlade muzičare, ili je odlazak u inostranstvo, da li na usavršavanje ili “ganjanje” karijere donekle neminovan?

Presudno prepoznavati i usmjeravati talente

“Uvijek se sa radošću vraćam svojoj zemlji, ti koncerti za mene imaju poseban značaj, i za sada, mogu reći da redovno komuniciram sa KICom ‘Budo Tomović’ i Muzičkim centrom Crne Gore, da me te institucije prate, podržavaju i promovišu. Iako na drugi način nisam zastupljena u Crnoj Gori, ja se, razumije se, umjetnički svakoliko ostvarujem, najviše regionalno, pa i šire. Ranije sam navela da sam imala sreću da se umjetnički odredim od djetinjstva, te da se polako, kvalitetno i u kontinuitetu ostvarujem i danas. Oduvijek sam znala šta želim, ispred sebe imala cilj, kratkoročni i dugoročni plan, te sam svjesno koračala, i danas, putem umjetnosti i muzike. Univerzalni recept za uspjeh ne postoji, jer za nekog umjetnika je to prva karijera i preko 200 koncerata godišnje, za nekoga univerzitetska karijera, ili nešto treće. Ja sam i lično, i profesionalno isključivo zadovoljna, i tako se ostvarujem u svim, za mene, važnim životnim sferama”, zaključuje pijanistkinja.

S druge strane, Garić ističe i naglašava da je prepoznavanje talenata i njihovi pravilno usmjeravanje od presudnog značaja za ovu vokaciju.

“Procentualno, muzikom se može baviti jako mali broj ljudi, nezahvalno je očekivati jednako interesovanje za muziku kao za fudbal ili video igre, tako da je važno prepoznavati talente i usmjeravati ih, manje je bitno koji instrument je u pitanju. Apsolutno bih volio da mnogi mladi muzičari izaberu klarinet, ali neophodno je da to bude njihov izbor. Takođe, jako je popularan saksofon, koji je najbliži srodnik klarineta”, poručuje za Standard Garić. M.R.