“Vaše pitanje ima vrlo precizan pravni odgovor. Niko ne spori da je zastava koju koriste Albanci u Crnoj Gori zakonom priznata kao njihov nacionalni simbol. Ali, da ponovimo, iz te činjenice ne proizlazi da svako isticanje iste zastave, od bilo kog lica, u bilo kojoj situaciji i u bilo kom svojstvu, samim tim predstavlja i ostvarivanje manjinskog prava. Upravo član 23 Zakona o javnom redu i miru pravi tu razliku. Zakon izuzima od sankcionisanja simbol druge države onda kada je on istaknut kao simbol pripadnika manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice, u skladu sa posebnim zakonom. Dakle, zakon ne posmatra samo izgled zastave, nego i u kom pravnom svojstvu se ona koristi”, navodi se u reagovanju Vujović.

Kako dodaje, ko su, u pravnom smislu, pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, nije stvar političkog tumačenja.

“Član 2 Zakona o manjinskim pravima i slobodama izričito određuje da manjinski narod ili druga manjinska nacionalna zajednica predstavlja grupu državljana Crne Gore, brojčano manju od preovlađujućeg stanovništva, istorijski vezanu za Crnu Goru. Zato državljanstvo nije proizvoljno ubačeno u ovu raspravu, već je sastavni dio zakonske definicije manjinskog naroda. Prema informacijama Uprave policije, a važno je to istaći da bismo građanima dodatno pojasnili kontekst, u konkretnom slučaju radilo se o organizovanoj koloni od 13 vozila stranih registarskih oznaka, sa 20 stranih državljana, najvećim dijelom državljana Republike Albanije, koji su teritoriju Crne Gore koristili za tranzit prema Kosovu. Zato je pravno sasvim legitimno postaviti pitanje: da li je tu zaista riječ o ostvarivanju posebnog manjinskog prava u Crnoj Gori ili o isticanju državnih obilježja druge države od strane stranih državljana u tranzitu? I još nešto, veoma važno. Prihvatam da Uprava policije treba da objavi podatke o postupanju prema svim zastavama drugih država. Transparentnost samo može da koristi institucijama. Ali broj procesuiranih lica sam po sebi nije dokaz diskriminacije. Pravno se mogu porediti samo uporedive situacije. Ako postoji slučaj u kojem je kolona stranih državljana neke druge države, sa obilježjima te države, u istim ili bitno sličnim okolnostima tretirana drugačije, neka se taj slučaj utvrdi i ispita. Eventualno ranije nepostupanje državnog organa, međutim, ne može postati pravni osnov za buduće nepostupanje”, istakla je Vujović.

Kada je riječ o svadbama, porodičnim proslavama i drugim događajima pripadnika albanskog naroda u Crnoj Gori, naglašava, zakon upravo predviđa mogućnost isticanja nacionalne zastave, uključujući porodične proslave. Ako je u nekom konkretnom slučaju neko pravo pogrešno ograničeno, i taj slučaj treba ispitati. To je razlika između vladavine prava i političke generalizacije, jer se svaki slučaj treba cijeniti prema činjenicama i zakonu.

“Crna Gora mora istovremeno da bude država u kojoj se albanski nacionalni identitet poštuje bez rezerve i država u kojoj se njeni zakoni primjenjuju bez rezerve. Ta dva principa nijesu suprotstavljena. Naprotiv, jedno bez drugog ne postoji. Niko u Crnoj Gori ne smije imati manje prava zbog svoje nacije. Ali isto tako, niko ne može imati više prava mimo onoga što zakon propisuje. To je jednakost pred zakonom i to je evropska Crna Gora. I, kolega Đeljaj, da budemo načisto: niko nije sporio kako izgleda nacionalna zastava albanske zajednice. Sporan je kontekst u koji se pokušava staviti profesionalno djelovanje policije, koja čuva pravni poredak Crne Gore”, poručila je Vujović.

Gospodine Đeljaj, Vaše pitanje ima vrlo precizan pravni odgovor. Niko ne spori da je zastava koju koriste Albanci u Crnoj Gori zakonom priznata kao njihov nacionalni simbol. Ali, da ponovimo, iz te činjenice ne proizlazi da svako isticanje iste zastave, od bilo kog lica, u bilo kojoj situaciji i u bilo kom svojstvu, samim tim predstavlja i ostvarivanje manjinskog prava.

Upravo član 23 Zakona o javnom redu i miru pravi tu razliku. Zakon izuzima od sankcionisanja simbol druge države onda kada je on istaknut kao simbol pripadnika manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice, u skladu sa posebnim zakonom. Dakle, zakon ne posmatra samo izgled zastave, nego i u kom pravnom svojstvu se ona koristi.

A ko su, u pravnom smislu, pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, nije stvar političkog tumačenja. Član 2 Zakona o manjinskim pravima i slobodama izričito određuje da manjinski narod ili druga manjinska nacionalna zajednica predstavlja grupu državljana Crne Gore, brojčano manju od preovlađujućeg stanovništva, istorijski vezanu za Crnu Goru. Zato državljanstvo nije proizvoljno ubačeno u ovu raspravu, već je sastavni dio zakonske definicije manjinskog naroda.

Prema informacijama Uprave policije, a vazno je to istaci da bismo gradjanima dodatno pojasnili kontekst, u konkretnom slučaju radilo se o organizovanoj koloni od 13 vozila stranih registarskih oznaka, sa 20 stranih državljana, najvećim dijelom državljana Republike Albanije, koji su teritoriju Crne Gore koristili za tranzit prema Kosovu. Zato je pravno sasvim legitimno postaviti pitanje: da li je tu zaista riječ o ostvarivanju posebnog manjinskog prava u Crnoj Gori ili o isticanju državnih obilježja druge države od strane stranih državljana u tranzitu?!

I još nešto, veoma važno, prihvatam da Uprava policije treba da objavi podatke o postupanju prema svim zastavama drugih država. Transparentnost samo može da koristi institucijama. Ali broj procesuiranih lica sam po sebi nije dokaz diskriminacije. Pravno se mogu porediti samo uporedive situacije. Ako postoji slučaj u kojem je kolona stranih državljana neke druge države, sa obilježjima te države, u istim ili bitno sličnim okolnostima tretirana drugačije, neka se taj slučaj utvrdi i ispita. Eventualno ranije nepostupanje državnog organa, međutim, ne može postati pravni osnov za buduće nepostupanje.

Kada je riječ o svadbama, porodičnim proslavama i drugim događajima pripadnika albanskog naroda u Crnoj Gori, zakon upravo predviđa mogućnost isticanja nacionalne zastave, uključujući porodične proslave. Ako je u nekom konkretnom slučaju neko pravo pogrešno ograničeno, i taj slučaj treba ispitati. To je razlika između vladavine prava i političke generalizacije, jer se svaki slučaj zreba cijeniti prema činjenicama i zakonu.

Crna Gora mora istovremeno da bude država u kojoj se albanski nacionalni identitet poštuje bez rezerve i država u kojoj se njeni zakoni primjenjuju bez rezerve. Ta dva principa nijesu suprotstavljena. Naprotiv, jedno bez drugog ne postoji.

Niko u Crnoj Gori ne smije imati manje prava zbog svoje nacije. Ali isto tako, niko ne može imati više prava mimo onoga što zakon propisuje. To je jednakost pred zakonom i to je evropska Crna Gora.

Preporučeno

Policija uz pomoć novih radara registrovala više saobraćajnih PREKRŠAJA: Kazne stižu na kućnu adresu

BLOKADA NA GRANICI: Albanski emigrant tvrdi da je Crna Gora naredila zadržavanje kolone bez objašnjenja

KRIVOLOVCI ČESTO BRŽI OD SLUŽBI: NPCG traži ograničenje snage motora na Skadarskom jezeru

SLAVI BOGA, A NE MLADIĆA: Ćirović tvrdi da na Fejsbuku nije odala počast ratnom zločincu

UPRAVA POLICIJE: Kolona sa albanskim državljanima nesmetano prošla kroz Crnu Goru nakon uklanjanja simbola sa vozila

PO UZORU NA EU: Crna Gora priprema Zakon o provjeri stranih investicija, Vlada dala rok od 18 mjeseci

I, kolega Djeljaj, da budemo načisto: niko nije sporio kako izgleda nacionalna zastava albanske zajednice. Sporan je kontekst u koji se pokušava staviti profesionalno djelovanje policije, koja čuva pravni poredak Crne Gore.