Crnogorski vatrogasci traže hitne izmjene Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kako bi zanimanje vatrogasac-spasilac bilo svrstano u odgovarajući platni razred, kao i povećanje koeficijenta zarade. Poručuju da im nijesu potrebni aplauzi, već primanja koja će im omogućiti dostojanstven život.
Vešković kaže da inicijativom, koja je aktuelna od prošle nedjelje, vatrogasci traže samo ono što je, prema njegovim riječima, trebalo da bude ispoštovano još prije tri godine. Podsjeća da je tada koeficijent vatrogascima-spasiocima povećan na 7,3, uz dogovor da se svake godine uvećava za deset odsto, ali da od toga nije bilo ništa.
“Tri godine su prošle, a mi smo na istom koeficijentu i istim platama. Osnovna plata vatrogasca je 670 eura, prekovremeni sat četiri eura, dok je pripravnost po danu tri eura. Ta tri eura, koja dobijamo kada smo pripravni tokom požarne sezone, direktno utiču na kvalitet našeg privatnog i porodičnog života, jer smo dužni da u svakom trenutku budemo na raspolaganju službi. Tako ni kada nijesmo na poslu ne možemo da napustimo opštinu niti da se u punom kapacitetu posvetimo porodici”, kazao je Vešković.
Traže povećanje koeficijenta sa 7,3 na 9,5
Vešković ističe da zahtjevi vatrogasaca nemaju političku konotaciju i apeluje na donosioce odluka da ih razmotre sa profesionalnog i ljudskog aspekta.
“Mi smo ljudi koji idu tamo odakle svi bježe”, poručio je.
Kako je naveo, vatrogasci-spasioci ne traže ništa što im ne pripada, već povećanje koeficijenta za oko 30 odsto – sa 7,3 na 9,5 – kao i povećanje naknada za prekovremeni rad i drugih primanja koja proizlaze iz specifičnosti njihovog posla.
Jedno od važnih pitanja, dodaje, jeste i rješavanje stambenih potreba vatrogasaca-spasilaca na nivou države.
” U Podgorici je, prilikom posjete gradonačelnika Saše Mujovića na početku požarne sezone, najavljeno ustupanje zemljišta za izgradnju stambene zgrade za potrebe službenika Službe zaštite i spašavanja. Takođe, imam informaciju iz Berana da je i tamošnji gradonačelnik, u komunikaciji sa sindikatima, izrazio spremnost da se radi na rješavanju stambenog pitanja vatrogasaca-spasilaca”, kazao je Vešković.
„Ne radimo samo dva ili tri mjeseca godišnje“
Vešković podsjeća da posao vatrogasaca nije vezan samo za ljetnju požarnu sezonu, već da tokom cijele godine učestvuju u spasilačkim akcijama tokom elementarnih nepogoda, zemljotresa i saobraćajnih nezgoda, kao i u drugim intervencijama u kojima je potrebno spasavanje ljudi.
“U zimskom periodu intenzitet posla možda je i mnogo veći. Dolazi do požara u stanovima, stambenim objektima i garažama, a to su veoma zahtjevne intervencije. Percepcija dijela javnosti da mi radimo samo dva ili tri mjeseca godišnje prilično je nepravedna”, naglasio je Vešković.
Radni dan vatrogasca-spasioca traje 12 sati, ali, kako objašnjava, odlazak na intervenciju znači da niko ne može garantovati kada će radni zadatak biti završen.
Preporučeno
“Kada je akcija gašenja u toku, ne gledamo na sat i ne kažemo: završilo se radno vrijeme, idemo kući. Ostajemo koliko god je potrebno. Jedan dan vatrogasca izuzetno je izazovan. Izabrali smo taj poziv i profesiju i na to se ne žalimo, ali normalno radno vrijeme ne možemo planirati, jer sve zavisi od okolnosti tog dana”, zaključio je Vešković.















