,, Ja sam najzadovoljniji što nijesam napravio jedan veliki kompromis u svom životu. Nijesam nikada pristao da ili snimim, ili režiram u pozorištu nešto što bi se kosilo sa mojim životnim stanovištem. Nijesam bio prinuđen da hvalim nekoga koga ne poštujem, i nijesam bio prinuđen da ulazim u raznorazne političke i druge kombinacije da bih opstao. Možda bih snimio nešto više filmova, ali, opet, cijena toga je suviše velika, i ko zna šta bi bilo sa njima. Kada čovjek napravi neki tako veliki komprosmi, onda teško možete napraviti nešto što vrijedi” – rekao je Marković.
Zbog svog kritičkog stava prema vlastima u Srbiji, Marković s vremena na vrijeme živi u Trstu, i, kako kaže, tamo živi slobodnije i ljepše, jer, naglašava, tamo nije okružen pritiskom i neljudskom atmosferom koja vlada u Srbiji.,, Tamo je već neizdrživo, sa stanovišta hipokrizije, sa stanovišta laži, beskrupuloznosti i nasilja. Jedno nasilje koje je postalo toliko imanentno i toliko prisutno, da su svi ljudi pognuti, kao da čuvaju glavu, tako se ponašaju. Sjećam se da sam sličnu situaciju vidio kad sam otišao da studiram u Prag, 1965.godine, tada je tamo bio realni socijalizam ( čitajte: sovjetska okupacija) , i onda sam ja, koji sam došao iz Jugoslavije, koja je bila jedna vesela zemlja, vidio potpuno ubivene ljude, sive, i pomislio ,, pa šta je ovim ljudima, što su ovakvi, ko živi mrtvaci”. E to je sada kod nas, prilično slično” – naglasio je Marković.
Sagovornik emisije Jutro sa Majom kaže da ga boli što ne može da snima filmove pod ovom vlašću, ali, vjeruje da se faktički pomirio sa tom činjenicom, jer je snimanje filma jako naporan i, kako on kaže, zvjerski posao.
,, Pomislio sam, valjda da bih se tješio ,, pa ti možda ne bi ni izdržao jedan pravi fim, možda bi nešto smandrljao, možda bi napravio nekakve estetske kompromise, samo da završiš to, tako sam to objasnio sebi. Drugo, rekao sam ,, pa dobro, moraš jednom završiti, bolje možda da te zabrane, nego da sam iscuriš”. Tako da imam raznorazna opravdanja” – istakao je Marković.
Čuveni reditelj kaže da je cijelog života pisao svoje scenarije, i to mnogo napisanih verzija, što ga je, vjeruje, naučilo pisanju.
,, Ja sam napisao mnogo scenarija, i, onda htjeli ne, dok pišete, vi shvatate konstrukcije rečenica, imate rečnike, pročišćavate. Ja doduše, još uvijek sebe ne shvatam kao pisca. Ja sam neko ko zapisuje stvari, ja sam zapisničar, nijesam pisac” – rekao je Marković.
Prije nego što se napiše jedno slovo, mora se imati kompletna stvar u glavi, kompletna vizija i konstrukcija cijele priče, poručuje Marković i naglašava da se to ne smije prepustiti da dođe samo po sebi.
U prethodnoj Markovićevoj knjizi, “Beogradski triler”, riječ je o trouglu i, kako kaže, sagledavanju jednog fenomena, kao što je Goli otok, kroz ljubavni trougao, dok novi roman, “Zavod”, osim, naizgled, ljubavnog zapleta, donosi priču o istorijskim događajima i ljudima.
,, I sada se, kroz jedan ljubavni trougao, sagledava jedan drugi dio naše istorije, poslije Prvog svjetskog rata, do oslobođenja. Meni se sviđa taj, naoko, ljubavni zaplet, koji zapravo priča priču o nama, I našoj istoriji. Ja sam se potrudio da mnoge stvari saznam, da prenesem u toj knjizi. Na primjer, o ličnostima koje uopšte nijesu poznate, pored ta glavna tri junaka, koji su poznati. I mislim da će ljudi otkriti nešto što nijesu znali” – naglasio je Marković.
Umjetnici bi trebalo da budu pomalo anarhoidni, ili makar subverzivni, poručuje Marković, moraju da su bore protiv statusa u društvu, koje je, kako kaže, uvijek problematično.
Preporučeno
,, Pojavljuju se mladi ljudi, koji snimaju provokativne filmove, poput filma “Teret” I njemu slične, oni imaju hrabrosti, zagrizu do kraja, i to je jako važno. Na kraju uvijek ostane istina o umjetničkim vrijednostima. Ovi što stvaraju ono što ima prođu, što se nosi, što je jako moderno, to sve nema smisla” – zaključio je Marković.
Video