Video
Solista Belgorodske i Kurske filharmonije, čembalista Timur Haliulin, predavač na Institutu za umjetnost i kulturu u Belgorodu, nedavno je u Muzičkom centru priredio koncert-lekciju pod nazivom “Muzika za čembalo kroz vijekove”.
Shodno temi koncerta, solista je na čembalu – instrumentu čije je “zlatno doba” bilo u periodu
XVII i XVIII vijeka, interpretirao djela i, pored toga, putem predavanja dodatno upoznao publiku
sa načinima sviranja i kompozicijama.
Publika u Podgorici, sastavljena mahom od ljubitelja klasike, ali i Haliulinovih kolega muzičara, neuobičajeno pozitivno reagovala je na ovaj edukativni program. Nakon svake numere, Haliulin je bio nagrađen aplauzom, a hipnotisan podgorički auditorijum, osim odabranih kompozicija, uživao je i u jedinstvenom predavanju o upotrebi čembala, kompozitorima baroka, kao i muzičkoj analizi djela koja je izvodio.
Haliulinova koncert lekcija “Muzika za čembalo kroz vjekove” realizovana je pod okriljem Edukativnog centra MCCG.
Ukoliko se ne varam, ovo je Vaš prvi nastup u Crnoj Gori. Kakve impresije nosite sa koncerta? Kakva je crnogorska publika?
Prvi put sam u Crnoj Gori i Muzičkom centru u Podgorici! Zahvalan sam što sam mogao da dođem u vašu zemlju i da se upoznam sa vašom kulturom i muzičarima. Sada ću sa ponosom, kada se vratim u Rusiju, prenijeti koliko dobro umiju da organizuju koncerte u Podgorici, kao i da imate sjajnu i pažljivu publiku, koja voli da uživa u zvucima čembala.
Osim čembala svirate još i orgulje i kariljon. Kada ste odlučili da je klasična muzika Vaša strast, Vaš poziv, i da želite da život posvetite upravo ovim donekle neobičnim instrumentima?
Uvijek sam volio da radim nešto rijetko, neobično. Velika mi je radost da otkrijem nešto novo za sebe i za publiku. Obrazovao sam se kao pijanista. Ali već na konzervatorijumu, pored klavira, odlučio sam da učim orgulje i čembalo. Ovo otvara nove mogućnosti, kako u repertoaru tako i u osobenostima muzičkog izvođenja. Treće obrazovanje stekao sam na Državnom univerzitetu u Sankt Peterburgu na odsjeku Kariljon. Tako sam uspio da sakupim 4 instrumenta s klavijaturama u svom arsenalu, od kojih su tri postala pravi kuriozitet za Rusiju.
Kako biste našim čitaocima pojasnili magiju čembala?
Čembalo i kariljon su najređi instrumenti s klavijaturama. Njihova magija leži u izuzetnoj sposobnosti da prenesu slušaoce, takoreći, u prošla vremena. Čembalo je kao vremeplov.
Program u Podgorici naišao je na veliko interesovanje publike. Možete li nam reći nešto više o samom koncertu, ali i predavanju koje ste održali?
Program koji sam pripremio za koncert u Podgorici bio je osmišljen tako da demonstrira mogućnosti čembala. Stoga su na programu koncerta bile kompozicije kompozitora od predbahovog doba do danas. Publika je imala priliku da čuje zanimljive stvari o čembalu, o notnom zapisu antičke muzike, o improvizaciji i ornamentici, o glavnim oblicima i žanrovima repertoara čembala, kao i različitim školama komponovanja.
Kako biste opisali stanje u klasičnoj muzici danas?
Klasična muzika ovih dana doživljava određene poteškoće. U svijetu zabave “živa” klasična muzika ima mnogo konkurenata – popularnu muziku, internet prenose, filmove i druge vrste umjetnosti s muzikom. Dakle, klasici moraju da se izbore za svoje mjesto. Ali miran sam, jer klasična muzika odolijeva vremenu i biće vječna! Na primjer, sada u Rusiji oživljava muzika za orgulje i čembalo.
U kojoj mjeri ste zadovoljni publikom/posjećenošću? Čini se da mlađe generacije sve manje pokazuju interesovanje za ovu vrstu muzike.
Veoma sam zadovoljan publikom i slušaocima. Glavna stvar je da je naša publika postala mlađa. Naravno, mladi ne prihvataju uvijek isprva rijetku umjetnost orgulja i čembala, ali smo uspjeli da ih privučemo na naše koncerte, zahvaljujući savremenoj muzici. Često izvodim muziku iz filmova, kao i muziku savremenih kompozitora. Ako pravilno sastavite program koncerta, svima će biti zanimljivo.
Većina Vaših kolega je saglasna – snimljeni koncerti ne mogu i ne smiju da budu budućnost, čak i u slučaju pandemije. Da li je, na neki način, pandemija uvjerila ljude da su koncerti uživo jedinstveni, te da ništa ne može da zamijeni magiju scenu, ali i nužnu interakciju sa publikom?
Svaki fenomen u životu ima najmanje dvije strane. Mnogi ljudi znaju za loše strane izolacije i pandemije. Ali ja smatram da je situacija sa pandemijom pomogla pravoj akademskoj muzici. Prvo, porasla je uloga živog muzičkog nastupa, koncerti su postali rjeđi, pojavio se osjećaj koncertne gladi. Drugo, slušaoci su bolje razumjeli da nijedan prenos ne može da zamijeni tradicionalnu komunikaciju žive muzike i muzičara na koncertu. Treće, zaključavanje je pomoglo akademskim muzičarima da prošire svoje polje djelovanja. Mnogi umjetnici su savladali internet prenose, počeli više da snimaju video i audio, unijeli mnogo novih stvari u život muzike u digitalnom prostoru. I konačno, četvrto, zaključavanje je „očistilo“ tijelo akademske muzike od nasumičnih komercijalnih muzičkih projekata i izvođača. Samo jaka, prava muzika će opstati u ovoj borbi!
Kolika je sama po sebi nagrada oblikovati mlade muzičare. Koji je najbolji savjet koji ste dobili kada ste počeli da se bavite muzikom, a šta Vi danas, u svojstvu profesora i kolege, savjetujete mladim naraštajima?
Za svakog muzičara, ne samo za one mlađe, važan je proces komunikacije sa muzikom i slušaocima. Zato je toliko važno svirati uvijek i svuda, u bilo kojoj situaciji. Ovo je najbolja nagrada, motivacija i podsticaj. Najbolji savjet koji su mi dali nastavnici je da se radujem, dijelim radost, inače muzika gubi smisao. Idući stopama svojih učitelja, želim svim budućim muzičarima neiscrpnu stvaralačku radost.
M.R.
Preporučeno
