Video
“Juče se, u okupiranom Cetinjskom manastiru od strane Crkve Srbije, pojavila, iznenada, grupa sljedbenika okupatorske velikosrpske ideologije, beznačajnih političkih lica, predvođena lažnm “čičom” izvjesnim novokompovanim “četničkim vojvodom” bez vojske, Miletom Pavićevicem (taksistom u penziji, inače, svaka čast taksistima časnim, i tom važnom esnafu, ali ne i ovom Mileti, Mandićevom vjernom drugu po “vojvodstvu” bez vojske) da pokuša sa Crkvom Srbije napraviti jadni i smiješni peformans i da provocira Cetinjane. I to krijući”, kazao je Adžić.
Prema njegovim riječima budući da su inkognito to uradili to nije vrijedno komentara.
“Riječju, što se Cetinja tiče, itd., zaludnja i smiješna rabota. Ne bi bilo ovo dostojno ni pomena, od skupine marginalnih političkih midernih Efilajta iz Crne Gore, da nije neki drugi važnijii problem u pitanju. A tiče se državne politike i pokušaja slavljenja Aleksandra Karađorđevića, koga su na Cetinju nekad zvali “ćoro Zorkin”, a kasnije “Palikuća”. On je bio ubica Crne Gore i Crnogoraca, a njega i genocidna njegova nedjela su predmet slavljenja od strane prepredenog i osvjedočenog velikosrpskog agenta i novog Marka Dakovića emaniranog u savremeno doba u liku Andrije Mandića“, rekao je Adžić.
To je već problem, dodaje, a ne ovaj kripto-cirkus u Cetinjskom manastiru kod nedostojnog okupacionog mitropolita Crkve Joanikija i njegovih samsara.
Preporučeno
“Da budemo precizni. Mandić Andrija drži slovo u Skupštini Crne Gore o krviniku Crne Gore i Crnogoraca, u “čast “nečasnome Aleksandru Karađorđevicu (u Crnoj Gori poznatom kao Aleksandar Palikuća), pod čijom je vladavinom izvršeno uništenje, aneksija i okupacija Crne Gore, odnosno faktički genocid nad crnogorskim narodom i nacijom, kad je ubijeno preko 2.000 Crnogoraca i Cnogorki, kad je spaljeno preko 6.000 crnogorskih domova, kad je preko 5.000 Crnogoraca zbog otpora njegovom okupacionom režimu robijalo i mučeno u njegovim apsanama, a preko 4000 Crnogoraca posli u egzil da se bore za obnovu Crne Gore od njegovog zlikovačkog okupatorskog režima, genocidnog prema Crnoj Gori i crnogorskom narodu. U Marselju je 1934. Aleksandar Karđorđević platio je svoje grijehe i morao je. Tiranicid je moralno i pravno dopušten. I Andrija Mandić slavi najvećeg krvnika Crne Gore. Sramota ovoga kolaborantskog režima. Ničija nije do zore gorjela, pa neće ni savremenih puzajućih anektora Crne Gore. Demokratskim putem pašće sa vlasti ova kamarila slugu Aleksandra Vučića”, zaključio je Adžić.
