Pejanović Đurišić i Đukanović

Predsjednik DPS-a Milo Đukanović posljednja dva mjeseca razmatra mogućnost da kandidat te stranke na predsjedničkim izborima 15. aprila bude Milica Pejanović Đurišić, a ta ideja u posljednje vrijeme poprima ozbiljne razmjere. Ipak, još nekoliko dana sve je neizvjesno, saznaje Standard. Ukoliko bi Pejanović Đurišić bila kandidatkinja, Crna Gora, inače zemlja kulta muške glave, mogla bi da dođe u situaciju da je prvi put u istoriji vodi žena. Pejanović Đurišić, koju regionalni mediji nazivaju Čeličnom lejdi, već je bila prva predsjednica stranke (DPS) i prva Crnogorka ministarka odbrane.

Uspon Pejanović Đurišić, na koju blakonaklono gleda međunarodna zajednica, ali i sve umjerene političke struje u Crnoj Gori, počinje prije skoro tri decenije.

Pejanović Đurišić, inače rođena Nikšićanka, je doktor elektrotehničkih nauka. Redovni je profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici, i majka dvoje djece.

Neobično za domaće političke prilike, ona je poliglota – govori francuski, italijanski i engleski jezik.

Od 26. do 28. aprila 1989. godine bila je predsjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore.

U svojoj prvoj knjizi Manje od igre – više od života (1991) nekadašnji predsjednik Momir Bulatović piše javno ušla u „organizacioni odbor” koji je dirigovao rušenjem crnogorske vlasti januara 1989. godine.

„Kad sam Milicu”, pribilježio je Bulatović, „zapitao da li bi prihvatila da bude u odboru mitinga, bio sam spreman na njeno odbijanje. Ta mlada žena, sa brojnim obavezama, u jeku naučno-istraživačkog rada, majka malog djeteta i plus svega članica CK SKJ, imala je hiljadu razloga da odbije, a samo jedan da prihvati takvu ponudu”.

Bila je članica Predsjedništva Crne Gore od 1990. do 1992. godine, a od 1993. do 2001. gledali smo je u ulozi poslanice Skupštine Crne Gore.

Ključne godine u crnogorskoj politici od uvođenja višestranačja 1997. kad se desio raskol DPS-a, Pejanović Đurišić, iako se isprva vjerovalo da bi se mogla okrenuti Momiru Bulatoviću, staje na stranu Mila Đukanovića. Nakon toga je izabrana za prvu predsjednicu DPS-a, i na toj poziciji ostaje godinu.

Ona je, nezadovoljna potpisivanjem Beogradskog sporazuma kojim je privremeno odložen crnogorski referendum o nezavisnosti, povlači iz politike i 2004. odlazi u diplomatiju.

Pejanović Đurišić je od februara 2004. do jula 2006. bila ambasadorka Srbije i Crne Gore u Belgiji i Luksemburgu, a nakon obnove crnogorske nezavisnosti, bila je ambasador Crne Gore u Francuskoj i pri UNESKO-u do 2010. godine.

Nju domaća javnost, ipak, najbolje pamti kao prvu Crnogorku ministarku odbrane.

Na tu funkciju je postavljena 13. marta 2012. godine i to mjesto pokrivala do parlamentarnih izbora 2016. godine.

Od tada, Pejanović Đurišić nema u javnosti, a, navodno, krajem prošle godine ponuđeno joj je mjesto stalnog predstavnika Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama (UN) u Njujorku. O tome se još nije izjasnila.

Razlozi ZA?

Pejanović Đurišić je u igri jer je izvjesno da građanska opozicija neće imati jednog kandidata kom bi lično Đukanović morao da “izađe na crtu”. S obzirom na to da će opozicionari, kako se očekuje, imati više kandidata angažman Đukanovića, kako procjenjuje DPS, nije nužan jer Pejanović Đurišić ima šanse da pobijedi, pa makar i u drugom krugu.

Ona je, kako se vjeruje, dobar izbor jer Crna Gora nikad nije imala ženu kandidata ni za predsjednika države ni Vlade, dama nikad nije bila nosilac liste, a jedina koju pamtimo je Vesna Perović koja je predsjedavala Skupštinom od 2001. do 2003. godine.

Takođe, Milica Pejanović Đurišić danas je adut na predsjedničkim izborima jer se za nju ne vezuju nikakve afere, iako se u politici u svakom slučaju očekuju niski udarci.

Ona je na dobrom glasu među građanima Crne Gore koji nemaju ničiju člansku kartu, a koji su umjereni. Pejanović Đurišić nikad nije bila ekstremna nacionalistikinja – ni devedesetih kada je vjerovala da Jugoslavija mora da opstane niti uoči 2006. tokom obnove nezavisnosti kada je srcem promovisala našu samostalnost. Sve to znači da bi Milica mogla da dobije glasove onih koji zbog temeljnih vrijednosti glasaju SDP, pa i Demos ili Demokrate.

Takođe, ne treba zaboraviti sve studente Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici gdje je Pejanović Đurišić redovan profesor.

Još jedan od ključnih razloga zbog kojih bi prva ministarka odbrane mogla da prođe dobro na izborima je i to što je jedna od najzaslužnijih za naš ulazak u NATO.

Razlozi PROTIV?

S druge strane, dva razloga koji je preporučuju za predsjednicu, su isti koji joj otežavaju poziciju.

U tradicionalnoj Crnoj Gori i dalje ima onih koji ne vjeruju da kormilo države treba prepustiti ženi. Mi smo zemlja u kojoj se i dalje živi za nasljednika a ženska djeca abortiraju, zemlja u kojoj se žene odriču nasljedstva u korist braće…

U isto vrijeme, to što nas je kao ministarka odbrane suštinski uvela u NATO, može da bude problem kod glasača koji se i dalje protive našem članstvu.

Svako ko želi da sjedne u predsjedničku fotelju, moraće da preda listu s prikupljenih oko osam hiljada potpisa do 26. marta.