Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović objavio je na mreži X dobro sročenu i odmjerenu čestitku u kojoj ističe čvrsto partnerstvo CG i SAD, koje dijele vrijednosti i ciljeve, i naše savezništvo u NATO-u.

Premijer Milojko Spajić u čestitki na mreži X izražava „oduševljenje činjenicom da 61% Amerikanaca vjeruje da najbolji dani tek dolaze“ i ističe sličnost svoje i Trumpove ekonomske politike. „Ekonomska misao Evrope Sad 1 i 2 je sinoć pobijedila i u Americi: manji porezi i doprinosi na primanja građana, a državni prihodi $ od indirektnih poreza“, naveo je premijer Spajić.

Na kraju na engleskom čestita predsjedniku Trumpu „na nevjerojatnom povratku“.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić je poslao opširnu čestitku koju je snimio i kao video obraćanje. On se izabranom predsjedniku SAD obraća s „Vaša ekscelencijo, novoizabrani predsjedniče SAD, gospodine Donalde Trumpe“ i navodi da „važna pobjeda odražava povjerenje, podršku i potvrdu američkog naroda“ Trumpovom „vođstvu i viziji budućnosti“. Predsjednik Skupštine Crne Gore u čestitki izražava nadu da će napori izabranog predsjednika SAD „nastaviti da budu usmjereni ka izgradnji i očuvanju stabilnosti, da će konflikti koji bjesne širom planete biti okončani, te da će mir zavladati svijetom“.

Čestitki Andrije Mandića se sa sadržinske strane gotovo nema što prigovoriti. To je solidno sročen tekst u uobičajenoj formi uz dvije za ovo razmatranje nebitne greške – jednu u semantici, a drugu u kompoziciji teksta.

Povezani članci

svijet

Stižu čestitke Trumpu: NATO, EU, UK, Njemačka, Francuska, čestitao i Spajić

drustvo

Čestitke povodom Dana opština Petnjica i Plužine

politika

Čestitke povodom Dana opštine Plav

U formalnom smislu je „Vaša ekselencijo“ u obraćanju višak. Prvo zato što Donald Trump još nije predsjednik pa prema tome ni „ekselencija“. Drugo, u američkoj administraciji se odavno ne koristi taj termin, koji se vezuje za rano vrijeme formiranja SAD, već se uobičajeno koristi The honorable što je adekvatno našem cijenjeni ili uvaženi.

No, obraćanje titulom ekselencijo nije ovdje iz formalnih nego iz suštinskih razloga. Andrija Mandić želi time da naglasi svoju političku poziciju i poziciju svoje stranke na strani Donalda Trumpa. Zato i u objavi na mreži X njegovu pobjedu naziva „istorijskom“. Zato u čestitki izražava nadu da će Trump „ponovo učiniti“ SAD bastionom slobode, što znači da je on to jednom već učinio 2016. Zapadni zvaničnici i ambasadori zapadnih zemalja u Crnoj Gori ne komuniciraju s Andrijom Mandićem osim nužno. On se čestitkom pozicionira za slučaj da neki novi vjetrovi donesu iz Vašingtona promjenu. U toj nadi nije žalio truda da čestitku snimi i da video titluje na engleskom jeziku.

Koliki je doseg ovakvih čestitki, kakav je njihov značaj, mogu li one bitno uticati na stav SAD prema Crnoj Gori?

Što se tiče čestitke predsjednika države ona ni u kojem pogledu nije problematična. Problem bi bilo da je nije bilo, što bi bilo registrovano i iz čega bi svakako bili izvlačeni zaključci. Ovako se to može tretirati kao ozbiljan sadržaj ozbiljne institucije.

Čestitke predsjednikâ Skupštine i Vlade sadrže i političke stavove otvorene podrške politici Donalda Trumpa. Nema sumnje da su stavovi najviših državnih zvaničnika registrovani u stranim diplomatskim predstavništvima, to je najvažniji dnevni zadatak svake diplomatije, ali više od toga za sada ne treba očekivati.

Podrška Milojka Spajića politici Donalda Trumpa jeste novost, dok su s druge strane politički stavovi Andrije Mandića poznati te njegova čestitka izabranom predsjedniku SAD ne donosi nikakvu promjenu.

No, uprkos eksplicitnoj podršci izraženoj izabranom predsjedniku SAD ne treba očekivati da se američka politika prema Crnoj Gori s novom administracijom od 20. januara 2025. bitno promijeni. Čak i da neko tada odluči da je Donaldu Trumpu potreban i jedan Viktor Orbán na Balkanu, ima jedan kandidat za to i spremniji i raspoloženiji i bitniji.

Nada Andrije Mandića i zagovornika Velike Srbije u Crnoj Gori i izvan nje da bi Donald Trump u Bijeloj kući mogao dati presudnu podršku toj politici nije nova. Svaka velika promjena u Vašingtonu u protekle tri decenije podgrijavala je nadu velikosrba. Velika pobjeda Billa Clintona u jesen 1992. iznjedrila je u Beogradu niz analiza da je on „uzeo vlast u 22 savezne države koje su ranije glasale za republikance“ i da je to „u Bijeloj kući kraj 12-ogodišnje ere republikanaca“ koji nijesu „imali razumijevanja“ za Srbiju. Nalaženi su Srbi u Americi koji „su bliski“ novom predsjedniku što je predstavljano kao potvrda navodnih predstojećih promjena. Završilo se tako što je septembra 2000. Okružni sud u Beogradu Billa Clintona i još 13 zapadnih državnika i visokih vojnih oficira osudio na 20 godina zatvora i „verifikovao im pritvor“.

Repriza izliva velikosrpskog optimizma je uslijedila u jesen 2008, kada je pobijedio Barrack Obama, doduše nešto je taj optimizam bio manje naglašen jer je budući potpredsjednik SAD bio Joe Biden Treći put su nade podgrijane osam godina kasnije prilikom prve pobjede Donalda Trumpa.

Međutim, ni jedna od navedenih promjena u Bijeloj kući nije donijela drugačiji strateški pravac SAD kada je ovaj dio svijeta u pitanju.

Zato je realni doseg poređenja Evrope sad i politike izabranog predsjednika SAD unutrašnji politički prostor Crne Gore. Milojko Spajić poručuje da to što on radi – čini i najmoćnija država svijeta i da to Amerikanci prepoznaju.

Kada je riječ i video uratku Andrije Mandića s titlom na engleskom jeziku – ne treba očekivati da on stigne dalje od velikosrpske dijaspore u SAD.