Video
To je, između ostalog, u intervjuu za Pobjedu ocijenila građanska aktivistkinja i analitičarka Dina Bajramspahić, govoreći o odnosima sa Srbijom, geopolitičkom prozoru za EU i neophodnosti izgradnje jakih institucija.
“Sa tročetvrtinskom podrškom građana idejama nezavisnosti i članstva u Evropskoj uniji, regionalni pokušaji destabilizacije više ne mogu ostvariti željene rezultate jer su te vrijednosti čvrsto ujedinile društvo. Međutim, ključna opasnost i dalje leži u unutrašnjim slabostima – nedovršenim pravosudnim reformama, političkom pritisku na institucije i prisutnoj korupciji. Zaustavljanje ustavnih izmjena ili političke kalkulacije u ovom trenutku direktno bi išli naruku onima koji žele da zaustave evropski put naše države”, ukazala je ona.
POBJEDA: Kako komentarišete najnovije podizanje tenzija na relaciji Crna Gora – Srbija i učestale političke i medijske napade iz Beograda? Očekujete li da će ti pritisci i pokušaji miješanja u unutrašnje prilike postajati sve žešći u izbornoj godini i koliko taj zaoštreni regionalni narativ namjerno skreće fokus javnosti sa ključnih reformi i evropske agende?
BAJRAMSPAHIĆ: Odnos zvaničnog Beograda prema Podgorici je samo javna manifestacija hroničnog problema koji traje duže od vijeka, a koji se svodi na potcjenjivački odnos prema Crnoj Gori i osiono očekivanje da Crna Gora bude slijepi poslušnik kojem se diriguje u svemu, od makro do mikro pitanja. Bilo je trenutaka u istoriji kada je Crna Gora – dijelom iz naivnosti, dijelom iz bratske privrženosti, ali i iz osjećaja inferiornosti, svijesti o velikom siromaštvu, zaostajanju, slabo razvijenim unutrašnjim kapacitetima – nekritički prihvatala pozicije Srbije kao svoje ili i na sopstvenu štetu. I danas ima takvih primjera, kao što je izvoz uglja iz Pljevalja Srbiji po višestruko nižoj cijeni nego što je plaćaju građani Pljevalja i Crne Gore. Međutim, takva neodgovorna ponašanja nailaze na ozbiljan otpor i kritiku. Iako se iza kulisa mnogi infrastrukturni projekti, javne nabavke, lokalne i državne odluke i dalje „šteluju“ da pogoduju interesima vladajućih političkih klika van Crne Gore, čime se jačaju autoritarni lideri i usporava demokratizacija regiona, ovo više nije Crna Gora koja će u cjelini da se bespogovorno pokori svim diktatima.
Bajramspahić (FOTO: TV E)
Bez obzira na kompozicije vlada od 2020. godine, koje su bile pod većim ili manjim uticajem Beograda i Banjaluke, Crna Gora danas ipak ima unutrašnje snage koje autonomno promišljaju što je najbolje za sve građane ove zemlje i odupiru se štetnim odlukama. Članstvo u EU je opšteprihvaćen cilj i građani svih nacionalnosti jedinstveno očekuju od Vlade da isporuči rezultate na tom polju. To je, nažalost, izvor frustracija za one u regionu kojima je sve teže da objasne sopstvene neuspjehe, pa aktivno ometaju susjede. Botun, samit u Tivtu, izmjene Ustava, izborna godina – svaka prilika se koristi za izazivanje tenzija, polarizaciju društva, razbijanje društvene kohezije, zagovaranje etnofederalizacije.
POBJEDA: Da li će ometanja iz regiona zaustaviti proces napredovanja Crne Gore?
BAJRAMSPAHIĆ: Nijesu sprovedene sve reforme koje je trebalo sprovesti, ali jedan od najvećih uspjeha Crne Gore je to da je, uprkos ozbiljnim preprekama i ometanjima, ostala na evropskom i evroatlantskom kursu. Čini se da u regionu ne poznaju i ne razumiju današnju Crnu Goru i nastavljaju da je zamišljaju na stereotipan, čak i karikaturalan način. Međutim, uprkos unutrašnjim problemima koji nijesu još riješeni, ova država je mnogo drugačija nego što je bila – žilavija, samosvjesnija. Po mnogim pitanjima i progresivnija.
Najmanje su dvije ideje pustile duboko korijenje, objedinile raznoliko društvo i više ne zavise od političkih partija. Prema najnovijem proljećnom istraživanju Eurobarometra objavljenom u maju 2026. godine, 75 odsto građana Crne Gore vjeruje da bi država imala koristi od članstva u Evropskoj uniji. Drugo i ključno je pitanje državnosti Crne Gore. Ukoliko bi se referendum ponovio 2026. godine, uvažavajući samo opredijeljene građane koji bi izašli na glasanje, za nezavisnost bi glasalo čak 75,6 odsto građana. Drugim riječima, dvadeset godina nakon referenduma – ideja nezavisne i evropske Crne Gore je trijumfovala.
Partije ne mogu više da priušte da rade protiv ova dva pitanja i zato regionalni pokušaji destabilizacije više ne ostvaruju rezultate koje su očekivali. Svakako ne treba potcjenjivati „miniranje“, jer troši energiju društva koja je potrebna za rad na daljim unutrašnjim reformama. Negativna kampanja za predstojeće izbore je već počela i možemo vidjeti da će biti manipulativna i beskrupulozna.
POBJEDA: U fokus javnosti ponovo dolaze najave politički osjetljivih ustavnih i zakonskih izmjena. Da li takve inicijative imaju potencijal da u potpunosti obesmisle pregovarački proces i onemoguće zatvaranje svih ostalih poglavlja, čije usvajanje i finalizacija u Skupštini direktno zavise od političke stabilnosti i usklađenosti sa evropskim standardima?
BAJRAMSPAHIĆ: Eventualne komplikacije oko usvajanja ustavnih izmjena apsolutno bi blokirale pristupne pregovore. Nadam se da je to svima jasno. Amandmani su mogli biti bolje napisani i bilo je u javnom interesu da se naprave temeljniji iskoraci u oblasti pravosuđa. Međutim, usvajanje amandmana ne smije biti dovedeno u pitanje. Ko god da ugrozi usvajanje amandmana, direktno radi na zaustavljanju Crne Gore.
Ministarstvo pravde, Vlada i Skupština su zloupotrijebili kratke rokove i zbrzavanje ustavnih reformi da provuku suzdržana rješenja, umjesto kvalitetnijih promjena. Ali ako budemo morali da biramo između dva zla, onda je bolje da usavršavamo pravosudne reforme nakon članstva u EU. Bolje je ući u EU sa reformom koju treba popravljati nego ostati van EU pokušavajući da prije članstva sve ispoliramo, jer je to i nemoguće, imajući u vidu nestabilnu političku situaciju i permanentne turbulencije.
Skupština Crne Gore je sa 74 glasa usvojila pokretanje postupka za izmjene Ustava. Mora se još jednom podvući da su sva 74 poslanika pokazala posvećenost ovoj zemlji i dala joj šansu da završi proces. Sada je potrebno izvesti cijelu stvar do kraja i finalizovati usvajanje amandmana bez kalkulacija i trgovina, jer je ovo u korist svih građana i građanki.
POBJEDA: Ranije ste upozoravali da vlast ne ulaže pune napore da zatvorimo Poglavlje 23, već da izbjegava ili odbija da sprovede ključne formalne obaveze. Da li nas to kontinuirano neispunjavanje preuzetih zadataka u oblastima vladavine prava i temeljnih prava u ovom trenutku direktno vodi ka tome da ovo poglavlje ostane nezatvoreno, uprkos optimističnim političkim najavama?
BAJRAMSPAHIĆ: Najveći izazov u Poglavlju 23 je što postoji ozbiljan jaz između aktivnosti koje su u toku i realnog stanja na terenu. Ne može se osporiti da je u toku rad na mnogim pitanjima, kao što su izmjene Ustava, usvajanja ogromnog broja zakona, podzakonskih akata, strategija i akcionih planova, u toku su i zapošljavanja, obuke i modernizacija infrastrukture. Međutim, suštinski izazovi su i dalje ozbiljno opterećenje i za pregovore, i za generalan doživljaj pravde u Crnoj Gori.
Politički pritisak na pravosuđe je i dalje evidentan, nejednak tretman uticajnih i obespravljenih, povlašćenost politički podobnih, te neopravdano dugi postupci od izviđaja do pravosnažne presude. Nezavisnost i nepristrasnost u odlučivanju su nerijetko upitni, dok predstavnici vladajućih partija često javno izražavaju nezadovoljstvo ako odluke sudstva i tužilaštva nijesu u skladu sa njihovim očekivanjima.
Zarade u pravosuđu su znatno porasle, dok nije izvjesno da profesionalni učinak prati taj rast. Ocjenjivanje sudija i tužilaca još nije na zadovoljavajućem nivou i ne prepoznaju se razlike u složenosti predmeta. Godinama se već snižavaju kriterijumi za popunjavanje pravosudnih funkcija i nikada nije bilo lakše i brže uspinjati se kroz hijerarhije sudstva, tužilaštva, a slično je i sa Ustavnim sudom. Nedostatak iskustva će se nužno odražavati na kvalitet i efikasnost rada, kao i generalnu poziciju ovih institucija u društvu. Iako se radi na modernizaciji, digitalizacija pravosuđa je izuzetno usporena, sa sprovedenom tek oko trećinom mjera.
Sprovođenje Vladine Strategije borbe protiv korupcije je na niskom nivou. Mjere se iz godine u godinu prepisuju iz jednog u drugi akcioni plan. Generalna percepcija je da je korupcija i dalje jedan od ključnih problema Crne Gore. To potvrđuju sva relevantna istraživanja, uključujući Specijalni Eurobarometar o korupciji, prema kojem 81 odsto građana Crne Gore kaže da je korupcija veoma rasprostranjena. Međutim, to nije samo percepcija građana već i iskustvo privrede, sa 76 odsto kompanija koje potvrđuju isti stav. Nadležne institucije uglavnom ignorišu navedene činjenice i ne sprovode se ozbiljne mjere koje bi suzbile i dalje prisutnu korupciju na svim nivoima.
Slična je situacija i u političkoj areni. Finansiranje političkih partija nije usklađeno sa preporukama Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE/ODIHR) i Grupe zemalja za borbu protiv korupcije (GRECO) pri Savjetu Evrope. Nijesu unaprijeđeni transparentnost i kontrola finansiranja, niti se sprovodi prevencija zloupotreba javnih resursa za izbornu prednost, a izbori su za godinu.
Da javna uprava nastavlja da bude netransparentna i ignoriše Zakon o slobodnom pristupu informacijama, potvrđuju hiljade i hiljade tužbi Upravnom sudu zbog ćutanje administracije. Organi vlasti godinama ignorišu zahtjeve bez pokušaja da pošalju bilo kakav odgovor i na taj način generišu troškove iz budžeta. Da je godišnje objavljivan mali dio arhiva institucija, do sada bi kompletni registri svih organa bili dostupni na internet stranicama, a zahtjevi potpuno obesmišljeni. Međutim, ne postoji namjera da se poštuje Zakon, ni da se rad javne uprave učini odgovornijim.
Osim pravosuđa i korupcije, ništa nije bolja situacija ni u domenu ljudskih prava, što je treća ključna oblast u Poglavlju 23. Tokom posljednjih godina intenzivirani su napadi na branitelje ljudskih prava sa pozicija vlasti, gušenje javnih rasprava, targetiranje kritičara i nezavisnih medija. Kada je u pitanju sprečavanje mučenja, nadležne institucije još ne obezbjeđuju zaštitu od torture i drugog zlostavljanja u skladu s međunarodnim standardima. Istrage navoda o zlostavljanju i iznuđivanju iskaza često nijesu djelotvorne, što stvara utisak nekažnjivosti, obeshrabruje žrtve da prijave nasilje i povećava rizik od njegovog ponavljanja. Nije usvojen Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, osobe sa invaliditetom se svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom, dok zakonski i institucionalni okvir za zaštitu prava Roma nije usaglašen sa evropskim standardima.
Summa summarum: Crna Gora je istorijski prevazišla fazu u kojoj joj se spolja može određivati strateški pravac, ali još nije prevazišla unutrašnju slabost institucija. Zato je ujedinjujuće pitanje za sve naše različite identitete – pitanje kvaliteta države. To ostaje zadatak i nakon članstva, pod uslovom da politička polarizacija, unutrašnja trvenja i površne reforme ne potroše trenutni geopolitički prozor i spriječe završetak procesa.
Evropska unija sada posmatra širu sliku
POBJEDA: Koliko je za same evropske integracije i stabilnost društva opasna politička praksa stvaranja privida napretka i briselskog entuzijazma, dok se u pozadini ignorišu dubinski, sistemski problemi u pravosudnom aparatu?
BAJRAMSPAHIĆ: Nema sumnje da u ovoj fazi pregovora dominiraju geostrateški i politički kriterijumi u odnosu na stručne. Pregovori su dobili ubrzanje koje onemogućava dostizanje željenog kvaliteta. Žrtvovani su transparentnost i učešće zainteresovanih strana. Evropska unija sada posmatra širu sliku i detalji više nemaju onaj značaj koji su imali tokom prvih deset godina pregovora.
Preporučeno
Međutim, zabluda je da je sve već odlučeno i da je kraj pregovora apsolutno izvjestan. Svako domaće „iskakanje iz kolosijeka“ može da posluži kao izgovor bilo kojoj državi članici da ne podrži završetak pregovora sa Crnom Gorom. Iako entuzijazma i podrške ima mnogo, poglavlja se zatvaraju presporo. Ostala su samo četiri mjeseca i čak 15 nezatvorenih poglavlja, dok se situacija na unutrašnjem planu komplikuje sa približavanjem izbora.
