Taj pokret, kaže, nije homogen u samoj Srbiji, pa stoga imaju i različite prefernecije prema spoljnjim saradnicima. 

“Vučić je sada glavni u centrali, a DF je napouzdaniji u provinciji Crnoj Gori. Ali se nikad ne oslanjaju samo na jedne. Koriste se otvoreni nacionalisti, oni prikriveni ali i oni koji to zaista nijesu nego se iz drugih razloga upregnu u nacionalistička kola. Uostalom slično je bilo i 90-ih pri izvođenju takozvane AB revolucije, kada se kao i danas, umjesto da promjene vode demokratskim reformama društvo zaglavilo u nacionalističke i šovinističke, tada nažalost i ratne kaljuge”, ističe Banović, ukazujući da ne smijemo zaboraviti i zanemariti suštinu problema misleći da je Spajić zaista sastavio ovu skupštinsku većinu i ovakvu vladu.

Podmetačina smišljenja u centrali 

Smatra i da se mnoge paralele mogu izvući sa 90-im godinama. 

“Kao i tada, iza zahtjeva za promjenama “birokratije” u suštini ili u većini stojao je nacinalizam. Kao i tada centrala se ne služi samo najradikalnijom opcijom kojim raspolaže na terenu, jer u Crnoj Gori takav pristup ne bi imao garantovan uspjeh. Kombinuju ga sa mekšim akterima, koji svjesno ili nesvjesno obave dobar dio njihovih zamisli. Tako je bilo i sa Abazovićevom vladom, u koju se kao guske u magli zaletio i SDP, uz moj glas takođe, vođen velikom željom da se zaustavi pogrešan politički tok, i ne mnogo manjom da se uđe u vlast i dobiju ministarska mjesta”, kaže Banović.

Tako je njegova partija, kako podsjeća, neoprezno, iako svega dva mjeseca, podržala premijera koji je, napominje, do juče najprilježnije obavljao poslove sa agende “Srpskog sveta”. 

“Sa evropske nimalo, a ono što je i dobro urađeno, ako je urađeno, u suzbijanjiukriminala i šverca, kao da je bilo više u funkciji prvog. Zar neko misli da bi Abazović ostao i dana duže u premijerskoj fotelji zbog borbe protiv kriminala? Da nije prihvatio onakav “temeljni” ugovor sa SPC, onakav “Otvoreni Balkan” i ovakav “pošteni” popis? Naravno da ne bi, završio bi kao Zdravko Krivokapić, čim je pomisilio da može nešto važnije da samostalno odlučuje u provinciji”, naglašava sagovornik Analitike.

Mislio je, kako dodaje Banović, to i Momir Bulatović, pa su mu umjesto u Hag na mirovnu konferenciju, avion spuštili u Prag dok nije promijenio mišljenje.

“Tek nakon toga je mogao da nastavi put, glasa suprotno Odluci Skupštine Crne Gore, koju jedan ranije podržao, i time sa Miloševićem srušio mirovni plan o nastanku šest samostalnih država, koje su ipak neku godinu kasnije nastale, “samo” ne u miru nego u ratu i samo ne šest država nego sedam”, podsjeća Banović.

Problem je, kaže, što je sada nekima u vlasti TO uzor politike i državničkog ponašanja. 

“Tako da smo dobili Vladu ne DF-, nego svih koji su spremni da, na ovaj ili onaj način, posluže tim naopakim ciljevima regionalnog hegemona. Prva izjava premijera pokazuuje da mu je najbitnije da za 30 dana održi popis, jedino što Abazović sa zadate liste nije završio. Bez obzira što je svima jasno da se uslovi za njegovo održavanje neće popraviti u tom roku. Kome je to najvažnije? Ne vjerujem da je Spajiću, već onima koji vuku konce, koji su ga prije tri godine, kao neke druge 90-ih, u grupi „mladih, lijepih i pametnih” izveli na crnogorsku političku scenu”, kaže Banović.

Sagovornik Analitike ukazuje da ovaj nacionalistički projekat uvijek koristi šire političke krize i promjene (Prvi svjetski rat, slom socijalističkih sistema 90-ih itd) no i pored toga bio bi manje uspješan da, kaže, nema unutrašnjih slabosti države, nedostataka demokratske vladavine i pravednog upravljanja. 

“Ali reći da bez slabosti vladavine i vladara u Crnoj Gori, srpski nacionalistički pokret ne bi postojao i ranije Pašić, a sada Vučić, Dodik i domaće društvo uz pomoć domaćih ne bi atakovali na Crnu Goru, da ne bi bilo nacional-šovinističkih ispada po ulicama i “oslobođenim” institucijama je teška podmetačina, upravo smišljenja u centrali pokreta, kako bi lakše manipulisali svojima i otupili otpor građanskih snaga”, izričit je Banović.

Vlada će potrajati dok ne stigne drugačiji aber iz centrala

Kad je riječ o novoj Vladi, neki analitičari smatraju da je u njoj moguće sučeljavanje dvije dijametralno suprotne ideologije, ali sagovornik Analitike kaže da ne vidi da su članice vlade toliko ideološki udaljene. 

“Ipak, veliku većinu vlade čine srpske i albanske nacionalne partije. Dakle njihovi osnovni ideološki koncepti su nacionalni, istina u različitom intezitetu. Prirodno stanje nacionalnih partija, je ”briga o svojima”, a za opšte ili za druge koliko i kad ostane zavisno od demokratskog i političkog kapaciteta liderstva. Iako se u Ekspozeu mandatara osim načelnih poruka o zaštiti nacionalnih identiteta i daljoj decentralizaciji samo načelno pominju, to što su se dogovorili ukazuje da će ta briga biti podmirena. Moram reći da je dobro što Srbi i Albanci u regionu počinju da prave dogovore, makar i u Crnoj Gori za početak, ako ne mogu i drugdje. Štoviše, odlično je da se u Crnoj Gori, neki crnogorski Srbi i neki crnogorski Albanci slažu i sarađuju. Samo nije dobro ako to rade na štetu ostalih i na štetu građanske države”, ukazuje Banović.

Toga je, kako ističe, bilo u Abazovićevoj Vladi. 

“Zato vjerujem da u ni u ovoj vladi u neće biti previše sporova dok se donose odluke, makar i loše, o opštim politikama i principima, socijalnim ekonomskim i političkim pitanjima ili o interesima i pravima ovih koji su van vlade. Tek ako na red dođu neke odluke koje zadiru u atare partija, ili ako se neki jači sukob iz regiona prelije na unutrašnje odnose može doći do dubljih razlika i krize vlade”, smatra Banović.

Oko svega drugog će se, kaže, praviti kompromisi i trgovina ustupcima. 

“Imamo iskustvo prethodne, gdje katastrofalan zastoj u evropskim integracijama i niz odluka koje su narušile građanski i sekularni karakter države, nijesu osporene nego od nekih čak i podržane. Tako da dok prostora za dogovor među njima ima, i dok ne stigne drugačiji aber iz nacionalnih centrala, koje se usput rečeno mnogo ne śekiraju za socijalno, političko i ekonomsko stanje u Crne Gore, ova vlada će potrajati”, kategoričan je Banović.

Upitni kapaciteti opozicije za duboke reformske zahvate 

Komentarišući zbog čega je sve Spajić izbjegao najlogičnije rješenje za formiranje Vlade – koaliciju PES-a i DPS-a, sagovornik Analitike kao razlog navodi to što je, kako kaže, “logika” nastanka i ciljeva i dometa PES-a drugačija nego što im ime kaže. 

“Vjerujem da među “mlađim partnerima” u Vladi ima onih koji vide da je za Crnu Goru najbolji model građanskog, proevropski orijentisanog društva. Međutim, veliko je pitanje da li ih ima dovoljno i sa dovoljno hrabrosti da u ključnim stvarima i trenucima mogu da se otrgnu od klero-nacionalističkih centara koji su ih faktički politički stvorili i obezbijedili svaku vrstu podrške da bi došli do političke moći i državnih pozicija. Do sad ih nije bilo”, ukazuje Banović.

Naglašava da proces pregovora o formiranju i konačni sastav ove vlade pokazuju da su te “logike” unutar PES-a, kanali spoljnih uticaja i dužnički odnosi za sad jači. 

“Ako ćemo pravo, osim jasne građanske, antinacionalističke ideologije i u spoljno političkom smislu proevropske orijentacije, kao i kod vladajućih stranaka, upitni su i kapaciteti DPS-a i ukupne opozicije za duboke i snažne reformske zahvate i politike. Uostalom imali SU kad, i imali SMO kad, to i pokazati”, ocjenjuje Banović.

Međutim, kako dodaje, apsolutna, bezuslovna isključivost “sa nekima nikad”, bilo prema DPS-u, bilo prema DF-u, nezavisno od poželjnih promjena u tim partijama, znači, kaže on, trajnu prepreku političkoj konsolidaciji, trajno okoštavanje sadašnjih podjela, niskog demokratskog nivoa politika i političkih aktera i zadržavanje svih društvenih problema koji to prate.

“Političkom stanju i izazovima, ukupnim stručnim i političkim kapacitetima, vjerovatno bi u ovom momentu više odgovarala najšira, koncetraciona vlada nacionalnog jedinstva, međutim duboke podjele, istorije međusobnih odnosa, i uplivi sa strane i povelike sujete u crnogorskoj politici tu, po meni opravdanu logiku, čine nerealnom”, kaže Banović.

Popisa ne treba da bude dok se ne obezbijede regularni uslovi

Sagovornik Analitike ukazuje kako u činjenici da ni “stare” ni “nove” vlasti, ni državne ni lokalne, nijesu vidjele ništa problematično u apsolutnoj i gruboj “podjeli plijena”, tj. “partitizaciji” administracije, državnih i lokalnih službi i institucija, koje bi trebalo da vrše funkcije profesionalno i nezavisno od stranačkog uticaja, leži jedan od najvećih problema sa kojim se svakodnevno suočavamo. 

Dodaje da sad to ima i još jednu negativnu funkciju, jer je postalo dodatno sredstvo nacionalističkih politika i daljih podjela. 

“Da bi se povećali dalji zahtjevi za očuvanje prava na promjenu državnog ustrojstva u Crnoj Gori, “bolji” rezultati popisa su izuzetno važni. Zato se iz “centrale” priprema i sprovodi kampanja za ovaj popis već godinama i za njih bi odlaganje značilo dodatni trošak i napore. Vučić bi opet morao da drami o ugroženosti i zaštiti svih Srba,Porfirije bi opet morao da dolazi, niz akcija da se ponavlja… To je veliki trošak, mnogo veći od troška odlaganja za Monstat. Usput i to je manipulacija. Popisni listovi uopšte ne moraju ponovo da se štampaju. Kakve veze ima da li na nekom obrascu stoji da je odštampan 23. ili 24. godine da bi se u njega unijeli ispravni podaci”, pita Banović.

Ovdje se, kaže, ne radi samo o tehničkim pitanjima, ovdje se radi i o obavezi države, obavezi vlade, Ministarstva za ljudska prava da odbrani građane od svih spoljnjih nasrtaja na njihov identitet.

“Do sada je izostala svaka reakcija, štoviše počele su prijetnje i onima koji na to upozoravaju. Zato popisa ne treba da bude i dok se od strane države ne obezbijede regularni uslovi, i tehnički i politički”, podvlači Banović.

Anticrnogorska politika uz ćutanje i podršku iz državnih institucija

Osvrćući se na to što danas u Crnoj Gori imamo otvorenu anticrnogorsku i antidržavotvornu politiku, kojoj je cilj da odvoji manjine od politike koja je dovela do nezavisnosti države, sagovornik Analitike ukazuje da smo to i ranije imali i po nacionalnom i po državnom pitanju. 

Sada se, kaže, nakon talasa iz 90-ih, to ponovo vodi uz ćutanje, a nerijetko i podršku iz državnih institucija.

“Očigledno je da stalna rasprava između Crnogoraca i srpskih nacionalista, i trošenje velikog vremena i društvene energije u odbrani crnogorskog ali i drugih nacionalnih indentiteta stvara zamor kod svih i čini da se pojedini politički predstavnici manjinskih naroda okreću užim interesima. Posebno kad su tim interesima počele pristizati primamljive ponude raznih vrsta”, ukazuje on.

Napominje da se u Abazovićevoj vladi dešavalo da, kako navodi, neki ćute ili čak saučestvuju kada su pitanju ugrožavanja prava drugih naroda. 

“Oni istina kao politički prvaci svojih partija nijesu ni dužni da stanu u zaštitu svih, ako ne osjećaju za shodno, ali jesu kao rukovodioci državnih organa i službenici. Srećom dobar dio pripadnika manjinskih naroda i kroz građanske i kroz nacionalne partije prepoznaju da je građanska država, sa jednakim pravima i zaštitom za sve, jedina održiva opcija i za opstanak društva i za miran i prosperitetan život njihovog naroda”, ističe Banović.

Vjeruje i da bi sa manje predrasuda, mitova, mainipulacije, a sa više tolerancije i otvorenog uma i savremnog naučnog pristupa u tumačenju kategorija roda i nacije i ove osjetljive teme, kako kaže, mogle biti građanima bolje razjašnjene i time naša nacionalna i vjerska raznolikost više prihvatljiva. 

“Upoznavanje naše javnosti sa opsežnim geneološkim istraživanjem koje je prošle godine u Srbiji sprovela Srpska akademija nauka i umjetnosti, a u Crnoj Gori ranije i mnogo manjeg obima u Crnoj Gori srpska Agencija za nacionalnu bezbijednost, pomoglo bi vjerujem da malo omekšaju tvrdokorni nacionalistički pristupi i stereotipi ineupitne dogme i u samoj istorijskoj nauci”, ocjenjuje Banović.

Pogrešno unaprijed odbijati svaku saradnju sa partijama vlasti

Kada je riječ o tome što bi trebalo suverenističke partije, odnosno kompletna opozicija i građanski sektor da urade kako bi se Crna Gora vratila na građanski, proevropski put, Banović kaže da izlaz vidi u istrajnom i odlučnom zalaganju za osnovne vrijednosti građanskog društva i civilizacijskih stndarda i prava. 

“To podrazumijeva aktivno učešće u političkom životu, svakodnevno predlaganje rješenja, kritika i ukazivanje na greške vlasti i što više saradnje među opozicionim partijaama i drugim akterima, ali i saradnje sa svima koji makar u nekom dijelu ili u nekom periodu mogu da doprinesu tom napretku”, napominje Banović.

Stava je da nametanje uniformnog pogleda i apsolutnog jedinstva unutar opozicije o pitanjima i načinu političke borbe nije moguće i – nije dobro. 

“Pogrešno je i unaprijed odbijanje svake saradnje sa partijama vlasti. O otvorenim temama i rješenjima koje vode vode zajedničkom dobru treba pokušati naći tačke dodira. Ovo društvo je pred velikim problemima upravo zato što se nastavljaju podjele, insistira daljim ili bližim istorijskim razlikama iz dubokih šančeva, sa ukupno i onako siromašnim ljudskim resursima”, ukazuje Banović.

Kaže da, na primjer, sa premijerom ne teba sarađivati oko termina popisa, jer već jasno da je u mjesec dana nemoguće pripremiti sve kontrolne mehanizme i neutralisati štetene posledice dosadađnje propagnde. 

“Dok se adekvatno ne pripremi i smanje političke tenzije i uplivi, popisivanje stanovnika, stanova, šuma i ovaca, baš u decembru nije nešto zbog čega će velike zamisli doskorašnje i nove vlade propasti. S druge strane, možda će ovaj iskaz izazvati dileme i u mojoj partiji, pozvao bih gospodina Mandića da za početak, upravo na tom pitanju pokaže da stoji iza pozitivnih poruka i izraza žaljenja koje je saopštio u Skupštini prije par dana. Da na ovom prvom izazovu pokaže da je mislio iskreno iskreno o radu na prevazilaženju podjela, pomirenju i saradnju u unteresu svih. To bi bio prvi, mali korak na dugom putu vraćanja povjerenja i potvrđivanja ispravnog stava da samo svi ovdje najbliži i najvažniji jedni drugima”, smatra Banović.

Greška je što je SDP u izbore ušla sa razlikama u užem rukovodstvu

Sagovornik Analitike osvrnuo se i na situaciju u kojoj se našla njegova partija (SDP) koja je nakon lošeg rezultata na prethodnim izborima ostala van parlamenta. 

“Samostalan izborni nastup nije greška. Greška je u njega ući sa izraženim razlikama u užem rukovodstvu, pristupima i lošim procjenama, pa i neodmjerenim ambicijama i sujetama. I pored loših ulaznih pozicija izbori su mogli uspješnije da se završe da nijesmo pred samu kampanju imali napuštanje partije dotadašnjih rukovodilaca i poslanika”, ukazuje Banović.

Svi ti unutrašnji razlozi su uzrok najgoreg rezultata i zato su, kako kaže, sami krivi. 

“No da pomenem i one spoljnje, od nacionalnih homogenizacije koje pomjera glasače prema nacionalnim partijama do izborne krađe i manipulacije u mjeri dovoljnoj da nam nestane nekoliko stotina nedostajućih glasova. “Interesantno” je bilo ponašanje i opozicionih, “partnerskih” partija, koje nijesu dozvolile da se ponove izbori na više izbornih mjesta đe je bilo zakonskih osnova. U Tivtu, Rožajma… ili na primjer u Bijelom Polju na biračkom mjestu na kome je nacionalna partija ministra Đeljošaja dobila preko 100 glasova?! Pazite u mjesnoj zajednici đe, kako su nam rekli, ne živi nijedan Albanac! Očigledno je da se DPS, BS i drugi nijesu vodili interesom jačanja “suverenističkog” bloka u Skupštini, nego nekim drugim. Nije ni trebalo, samo se trebalo voditi interesom poštovanja izbornog zakona i propisanih procedura”, kaže Banović. 

Slijedi konsolidacija liderstva partije, u toku pripreme za kongres

Kaže i da žaljenje što SDP neće biti u Skupštini sada iskazuju i brojni građani koji ih nijesu glasali. 

“Činjenica da i pored teškog udara, među glasačima, članstvom i većem dijelu rukovodstva postoji spremnost i energija za angažman može voditi oporavku partijskih pozicija o osvježavanju politika. Stalno podgrijavanje nacionalne problematike i otvoranjje pitanja državnog statusa činili su da se neopravadano zapostave ekonomske, socijalne i druge društvene politike i u samoj partiji”, napominje on.

Nažalost, kako dodaje, te teme se ponovo svakodnevno nameću upravo od onih koji valjda smatrajući da su ostvarili svoje nacionalističke ciljeve sad pozivaju da se njima više ne bavimo. 

“Neophodno je svakako izvrštiti konsolidaciju samog liderstva i politika koje bi novim, otvorenim pristupom i socijaldemokratskim vrijednostima bolje nego do sada odgovorili potrebi koja u Crnoj Gori za takvu ideju izraženo postoji. U tom cilju su u toku pripreme za Kongres partije, ali i razgovori o potencijalnoj sradnji na širim i novim konceptima”, poručuje Banović.