Video
Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Duško Milanović i sociolog Andrija Đukanović, govorili su za portal Standard o problemu koji sve češće potresa crnogorsku javnost.
KADA NASILJE POSTAJE KRIVIČNO DJELO?
Prema riječima šefa ODT-a Podgorica Duška Milanovića, vršnjačko nasilje se iz ugla prava posmatra kroz postojanje konkretnih elemenata krivičnog djela.
“Vršnjačko nasilje se može definisati iz pravne perspektive kao krivično djelo koje je učinjeno prema drugom licu sa elementima nasilja. Tu spadaju djela iz Glave 14 Krivičnog zakonika – protiv života i tijela – kao što su laka i teška tjelesna povreda, ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči i svađi. Takođe, obuhvata i krivična djela protiv javnog reda i mira, poput nasilničkog ponašanja”, objašnjava Milanović.
Međutim, ne može se svaki fizički ili verbalni sukob među djecom automatski tretirati kao krivično djelo.
“Da bi se određeno ponašanje smatralo krivičnim djelom, moraju biti ispunjeni svi elementi bića tog djela. Ukoliko ti elementi nisu prisutni, može se pokrenuti prekršajni postupak, u skladu sa Zakonom o javnom redu i miru”, dodaje on.
U praksi, najčešći oblici nasilja među maloljetnicima koji se prijavljuju jesu fizičko i psihičko nasilje, koje uključuje vrijeđanje, prijetnje, ali i ozbiljne napade sa tjelesnim povredama.
KAKO REAGUJE TUŽILAŠTVO?
Kada se prijavi slučaj nasilja među maloljetnicima, Osnovno državno tužilaštvo stupa na scenu. Policijski službenici obavještavaju dežurnog tužioca, koji zatim nalaže dalje mjere: prikupljanje dokaza, uzimanje izjava, eventualno medicinsko vještačenje i druge korake u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja.
Takođe, građani – bilo da su roditelji, nastavnici ili drugi svjedoci – imaju pravo da direktno podnesu krivičnuprijavu tužilaštvu. Tužilac potom odlučuje da li postoje osnove za pokretanje krivičnog postupka, odnosno da li će slučaj biti procesuiran.
Što se tiče krivične odgovornosti, ona prema zakonu nastupa sa navršenih 14 godina života. Maloljetna lica koja su mlađa od toga ne mogu krivično odgovarati, ali to ne znači da prema njima neće biti preduzete druge mjere zaštite ili nadzora.
ALTERNATIVNE MJERE: OPOMENA UMJESTO SUDA
Ako se utvrdi da je maloljetnik krivično odgovoran, tužilac ima mogućnost da se opredijeli za alternativne mjere, koje su blaže i ne uključuju vođenje postupka pred sudom.
“Ukoliko postoji osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo, da mu ranije nije izrečena sankcija i da on, uz saglasnost zakonskog zastupnika, pristaje na alternativnu mjeru – tada se može izreći opomena ili vaspitni nalog”, pojašnjava Milanović.
Opomena se može izreći za djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Svrha ovih mjera, kako ističe, je da se djeluje preventivno, da se maloljetnik osvijesti o posljedicama svog ponašanja i da se usmjeri na odgovorno ponašanje – bez potrebe za sudskim procesom.
DIGITALNO NASILJE: NOVI IZAZOV ZA TUŽILAŠTVO
Jedan od savremenih oblika nasilja koji sve više zabrinjava i roditelje i institucije jeste digitalno nasilje, koje se vrši putem društvenih mreža, aplikacija i raznih online platformi. Tužilaštvo i ovdje ima važnu ulogu.
“U tim slučajevima, u saradnji sa Odjeljenjem za visokotehnološki kriminal Uprave policije, nastojimo da otkrijemo počinioca i prikupimo digitalne dokaze“, navodi Milanović, dodajući da se i ovakvi oblici nasilja mogu procesuirati ukoliko ispunjavaju zakonske uslove.
ĐUKANOVIĆ: NASILJE JE NAUČENO, NE UROĐENO
Dok pravna strana traži odgovornost i sankcije, sociološka perspektiva pokušava da razumije uzroke nasilničkog ponašanja kod djece.
“Nasilje među djecom i mladima nije urođeno ponašanje, već rezultat društvenih odnosa, porodičnih obrazaca i vrijednosti zajednice“, objašnjava sociolog Andrija Đukanović.
Djeca koja odrastaju u disfunkcionalnim porodicama, gdje su prisutni zanemarivanje, sukobi, ili nasilna komunikacija, često prenose te obrasce u svoje odnose s vršnjacima. Dodatni faktori, koji doprinose razvoju nasilnog ponašanja, kako kaže Đukanović su socijalna nejednakost, pritisak vršnjaka, ali i tolerancija zajednice prema agresiji.
“Posebno zabrinjava uticaj medija i društvenih mreža, koje nasilje često prikazuju kao zabavu, a snimci vršnjačkog nasilja dodatno traumatizuju žrtvu. Digitalno nasilje, koje je stalno prisutno i teško ga je „ugasiti“, može ostaviti ozbiljne i dugoročne posljedice po mentalno zdravlje djece”, rekao je Đukanović.
PORODICA I ŠKOLA: PRVA LINIJA ODBRANE
Porodica ima ključnu ulogu u prevenciji.
“Djeca kroz porodicu uče kako da izražavaju emocije, postavljaju granice i razvijaju empatiju. Toplina, podrška, ali i jasno postavljena pravila ponašanja, uz otvoren razgovor sa djecom – značajno smanjuju rizik od agresivnosti”, kaže on.
Škole u Crnoj Gori imaju usvojene protokole za zaštitu djece od nasilja, ali problem nastaje u njihovoj primjeni zbog nedostatka stručne podrške – psihologa, pedagoga i kontinuirane edukacije nastavnika.
“Prevencija vršnjačkog nasilja mora uključivati zajedničko djelovanje porodice, škole, lokalne zajednice i medija. Neophodno je razvijati emocionalnu pismenost, edukovati roditelje, promovisati nultu toleranciju na nasilje i osnaživati djecu da postanu lideri nenasilnog ponašanja u svojim grupama”, dodao je sociolog.
Đukanović je zaključio da se nasilje mora prijaviti.
Preporučeno
“Nastavnici su dužni reagovati bez odlaganja. Djeca, pak, moraju znati da prijavljivanje nasilja nije slabost, već znak hrabrosti i solidarnosti”, zaključio je Đukanović.
