Video
Bečić je, u izjavi dostavljenoj “Vijestima”, koju su Demokrate podijele na svojoj Facebook stranici, poručio da državom neće upravljati “kriminal unutar Crne Gore”, niti će se “Crnom Gorom upravljati izvan Crne Gore”. On je kazao da zabrinjavaju radikalizam, ekstremizam i mržnja koja se, kako je ocijenio, može primijetiti u djelovanju “desničarskih društveno-političkih organizacija.”
Obraćanje Bečića prenosimo u cjelosti:
“Poštovane i drage građanke i građani, narode Crne Gore,
Proces tranzicije vlasti kojem Crna Gora svjedoči prvi put u svojoj istoriji protiče dinamično uz mnogo izazova, prepreka i opstrukcija. Međutim, ono što posebno budi pažnju, strepnju, ali i protivljenje ogromne većine građana Crne Gore jeste radikalizam, ekstremizam i mržnja koju detektujemo u djelovanju desničarskih društveno-političkih organizacija. Oni nijesu brojni, naprotiv, ali su bučni. Metodologija im je ista, samo im je boja različita.
I na ličnom primjeru vidite da svakog dana svjedočimo prethodno rečenom. U toku jednog istog dana za jedne sam četnik i ruski agent, samo zato što hoću pomirenje, zato što neću da rušim Vladu i zato što se borim protiv njihovog kriminala. Za druge sam, pak, protivnik Srba i američki čovjek, zato što poštujem Sporazum koji sam potpisao u septembru i koji su, gle čuda, tada svi zdušno podržali, zato što neću da ratujem, već sarađujem sa međunarodnom zajednicom, zato što neću da dozvolim da se bivši režim vrati na vlast, da izgubimo povjerenje međunarodne zajednice, te da to povjerenje ponovo pridobije DPS i zato što neću da bijem izgubljene bitke kojih sam se nagledao svih ovih godina i još tokom svog djetinstva.
Kratko rečeno, ako nećete u nacionalne rovove jednih ili drugih, ako nećete u njihova kola ideološkog orgijanja, ako nećete da se bijete u prsa, prijetite braći, prizivate zlo, ako nećete da imate šefa, onda ste izdajnik. Izdajnik čega? Izdajnik mržnje, izdajnik jeftinog nacionalizma, izdajnik igranja osjećanjima ljudi, izdajnik prebiranja po kostima predaka, izdajnik podjela, izdajnik primitivizma, izdajnik kriminala i podaništva. Tome ću se uvijek snažno suprotstaviti. Protiv toga ću uvijek odlučno biti. Mogu da nestanem i politički i suštinski, mogu da se ne bavim ovim poslom, ali da odustanem od pristojne, građanske, pomirene, evropske Crne Gore neću nikada.
Narode Crne Gore, vi ste mi svjedoci da sam od prvog dana bivstovanja Demokrata, subjekta koji je nastao iz snažne želje za političkim i društvenim promjenama, a kojem se za ovih 6 godina podmetalo sve i svašta, i sam bio predmet raznih oblika satanizacije i besprizornih negativnih kampanja i vještačkih afera. Tako, sjetićete se da su Demokrate svoj Osnivački kongres održale 31. maja 2015. godine, a već sam 1. juna bio sam označen kao izdajnik. Nisu se izvinili ni nakon oslobođenja Budve, ni nakon oslobođenja Kotora, ni nakon oslobođenja Herceg Novog, ni nakon oslobođenja Berana, ni nakon oslobođenja Andrijevice, ni nakon oslobođenja Nikšića. Hajde što se nisu izvinili, već što i nakon 30. avgusta i ogromne pobjede svih građana i oslobođenja Crne Gore, nastavljaju sa lijepljenjem istih ili sličnih etiketa.
Sjetite se kakve su bestidne kvalifikacije Demokratama i meni lično lijepljene nakon što smo pokušali da riješimo krizu i doprinesemo normalnijem izbornom ambijentu kad smo ušli u Odbor za izbornu reformu. Kad smo povukli principijelan i odgovoran potez i izašli iz Odbora zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i na taj način izrazili protest zajedno sa velikim brojem građana na ulicama širom Crne Gore, nismo čuli izvinjenje. Naprotiv, i tada se radilo protiv Demokrata.
Kad smo saopštili da sve analize govore da samo tri opozicione liste dovode do razvlašćivanja DPS-a i iz tog razloga odbili zajedničku opozicionu listu, na sva zvona smo proglašavani za izdajnike. I desilo se da je tadašnja opozicija u tačno onoliko kolona za koliko smo se mi i zalagali pobijedila na Parlamentarnim izborima i ostvarila istorijski rezultat. Nisam ni tada čuo da se neko makar zacrvenio zbog epiteta koji su nam pripisivani sa čisto uskogrudim motivima. Naprotiv, nastavilo se.
Obećali smo da ćemo nepravdu ispraviti i da ćemo izmijeniti Zakon o slobodi vjeroispovijesti i iz njega ukloniti članove koji dijele. Na sjednici od 28. decembra na kojoj se usvajao pomenuti zakon, kada je krenula opstrukcija opozicije, opet oni isti su tvrdili da ja neću smjeti da ispunim obećanje i uspješno dovedem sjednicu do kraja. I sad sam ponosan što sam odlučnim vođenjem sjednice spriječio sve opstrukcije, nastavio sjednicu i pored raznih predloga, riješio problem opstrukcije, što je dovelo do usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti, čime sam po ko zna koji put demantovao sijače magle i podjela. A od njih opet – ni glasa.
Zato džaba prljave kampanje, džaba botovske straže, džaba uvrede i primitivazam, džaba plaćena mašinerija. Nikšić vam je to valjda pokazao, ali lekcije nijeste izgleda naučili. Ovo je mudar narod, ovo je postojan narod, ovo je dostojanstven narod, ovo je narod koji ne trpi podaništvo, ovo je narod koji se ne da prevariti. Ako mislite da ćemo ustuknuti pred vašim centrima moći, finansijerima, šefovima, da ćemo se pomjeriti zato što nemamo prljavu logistiku, prljave pare, grdno se varate. Zaboravili ste da mi imamo najjači centar moći, a to je narod Crne Gore, zato zapamtite – za pedalj ustuknuti nećemo, jer niti će se oni vratiti na vlast, niti će kriminal unutar Crne Gore upravljati Crnom Gorom, niti će se sa Crnom Gorom upravljati izvan Crne Gore. Ni sada, ni nikada više.
Izborna volja građana izražena 30. avgusta je svetinja. Sa njom nema igre. Zato svaki pojedinac, ko god bio, počevši od mene do svakog ministra, ne smije biti iznad potrebe očuvanja volje naroda, očuvanja odnosa unutar Vlade i parlamentarne većine. Ostavka nije znak slabosti. Ostavka je znak mudrosti i spremnosti na žrtvu zarad opšteg dobra. Nijedna ostavka u Crnoj Gori nije vrednija od ostvarenja sna mnogih generacija i istorijskog cilja. Nijedna ostavka nije vrednija od slobodne, pomirene i uređene Crne Gore. I mi smo se pomjerili svima, svaki resor poklonili drugima zarad smjene DPS-a. Kako tada, tako ćemo i sada. I uvijek. Gdje god smo prepreka smjeni DPS-a, spremni smo da se pomjerimo.
Narode Crne Gore, kod nas se za vrijednost uzdržavanja od sukoba zna od davnina. To nam je, ipak, i pored suprotnih primjera, svima u krvi. To je dio našeg koda. Sjetićete se da i prvi primjer čojstva i junaštva kod Marka Miljanova govori o tome kako je Milovan Janičin Vujošević iz Brskuta „svakoga čoeka moga na mejdan dobit“. Na pitanje: „Kako, striko Milovane?“ on je odgovorio: „Lasno, duše mi! On se naijedi, pa me psuje, skačući i drkteći od ijeda! Ja ne govorim ništa. Kad sjutradan, on ka kvasan, stidi se i kaje od svojije riječi! Eto, ja dobio, a on izgubio!“ U Primjerima čojstva i junaštva su ljudi svih vjera i nacija, ali ih Marko Miljanov ne gleda kao ljude ove vjere ili ove nacije, već o njima govori kao o ljudima ili neljudima. Već kod njega se iskristalisala ta potreba za uzajamnim razumijevanjem ljudi različitih identiteta koji žive na istom prostoru. Vođen upravo tom potrebom, on je opisivao ne samo živote i običaje svojih Crnogoraca i Brđana, već i život i običaje komšija “Arbanasa” u čijem je okruženju živio. To je Crna Gora kakvu su nam ostavili naši preci i naši velikani, Crna Gora suživota i uzajamnog razumijevanja, Crna Gora od koje ni mi nemamo pravo da odstupimo, ma koliko udara da zbog toga otrpimo.
Preporučeno
Zato, narode Crne Gore, dok se mi bavimo Srebrenicom, Kosovom, partizanima, četnicima, komitama, auto kolonama, Crna Gora čeka. I čeka i gubi. Hajde da konačno dođe na red i Crna Gora. Da konačno pogledamo u budućnost. Zato, u pamet se, kolege ministri. U pamet se, kolege poslanici. U pamet se, narode Crne Gore.
