Video
On pojašnjava da to proističe iz činjenice da crnogorski jezik, utvrđen Ustavom kao službeni, predstavlja jednu od najviših vrijednosti ustavnog poretka i bitni konstitutivni elemenat državnog uređenja države Crne Gore.
“Odredba Ustava Crne Gore kojom je utvrđeno da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski jezik ne predstavlja samo utvrđenje o tome koji jezik u Crnoj Gori ima takvo svojstvo već ima mnogo šire i kompleksnije značenje i karakter, budući da čini sastavni dio idejnog koncepta Ustava i Ustavom utvrđenog državnog uređenja Crne Gore”, precizirao je Drašković.
Napominje da je ustavna odredba o jeziku i pismu sistematizovana u osnovnim odredbama Ustava koje na opšti način utvrđuju ustavni temelj države, odnosno, načela i principe na kojima je Ustav i ustavni sistem Crne Gore zasnovan.
” Osnovne odredbe sadrže konstitutivne odrednice karaktera države i na najkraći, ali najprecizniji način izražavaju suštinu i osnovna ustavnonormativna određenja Crne Gore i njenog ustavnog poretka. Svoj izvor i vrednosni oslonac imaju u Preambuli Ustava. Čine ustavnu osnovu na kojoj je dalje građen ustavni sistem i organizacija države, odnosno, utvrđena konkretna ustavno-pravna rješenja o organizaciji vlasti i ljudskim pravima i slobodama”, ukazuje Drašković.
Navodi da iz toga jasno i nedvosmisleno proističe da jezik i pismo pripadaju, dakle, grupi ustavnih principa, atributa i konstitutivnih svojstava države Crne Gore na kojima se temelji njeno državno uređenje.
” Pored jezika i pisma, ustavna odrednica iste vrijednosti i značaja za koncept državnog uređenja Crne Gore strukturirana u okviru osnovnih odredbi Ustava, prije svega je odredba koja utvrđuje definiciju, organizaciju, osnovna obilježja i ustavnopravni oblik države. Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine, sa karakterom građanske i demokratske države”, ističe Drašković.
POBJEDA: Kakvo je ustavno utvrđenje službenog jezika u Crnoj Gori ?
DRAŠKOVIĆ: Ustav utvrđuje da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski jezik. Crna Gora je, kao i ostale države iz sastava bivše Jugoslavije, nakon proglašenja državne nezavisnosti službeni jezik nazvala po imenu države. Države Crne Gore, kao nezavisne i suverene građanske države. Službeni jezik nije nazvan po imenu nekog od naroda, nacija ili etničkih zajednica koji u državi žive. Ime države u nazivu jezika daje snagu, autentičnost i identitet. To nije jezik bilo kog naroda, već kao službeni jezik predstavlja jezik svih građana Crne Gore. Svoju primjenu nalazi i u radu i funkcionisanju najvećih državnih organa i državne administracije.
POBJEDA: Koji su to još razlozi bili opredjeljujući za utvrđivanje crnogorskog jezika kao službenog u Crnoj Gori?
DRAŠKOVIĆ: Crnogorski jezik kao službeni odgovara građanskom karakteru Ustava i države Crne Gore. Ustavno utvrđenje da je Crna Gora građanska država jedna je od osnovnih ustavnih vrijednosti. Građanin je nosilac suverenosti, vlasti i odlučivanja u državi, nezavisno od nacionalnosti, vjere i drugih svojstava. Crna Gora nije nacionalna država koju sačinjavaju funkcionalno samostalni entiteti formirani na nacionalnoj osnovi, kakav je zahtjev istican prilikom izrade i usvajanja važećeg Ustava, nasuprot Ustavom prihvaćenom konceptu građanske države. Utvrđivanje bilo kog drugog jezika kao službenog značilo bi da Crna Gora nije država koja se, kao suverena i nezavisna, prepoznaje i po svom jeziku, kao i po državnim simbolima. Jezik je jedno od osnovnih identitetskih obilježja svake države, u nekim društvima i preovlađujuće, ispred, npr., religije i državne tradicije.
Crnogorski jezik sa svojstvom službenog jezika u Crnoj Gori kao konstitutivni element ustavnog bića države, kao ni ostali stubovi državnosti o kojima sam govorio, sam za sebe ne iskazuje, naravno, u potpunosti Ustavom utvrđeni karakter države Crne Gore i njenog državnog uređenja. Ali tu vrijednost izražavaju svi temeljni ustavni principi kao cjelina, zajedno sa sadržinom, značenjem i obuhvatom ostalih ustavnih normi formiranih na njihovoj osnovi.
POBJEDA: Kako komentarišete činjenicu da se veći broj građana izjašnjava da govori srpskim jezikom?
DRAŠKOVIĆ: Iz razloga koji su opredijelili ustavotvorca da kao službeni jezik u Crnoj Gori utvrdi crnogorski jezik, o kojima sam prethodno govorio, jasno proizilazi da to što se veći broj građana izjašnjava da govori drugim jezikom nije u direktnoj vezi sa ustavnom normom po kojoj je crnogorski jezik službeni jezik u Crnoj Gori niti može na bilo koji način uticati na nju. Jednako bez dejstva na ustavno utvrđenje crnogorskog jezika kao službenog je i to kojim jezikom neko govori u porodici, užem ili širem okruženju i kako naziva jezik kojim govori. Tim prije što se, ako se, npr., posebno ima u vidu srpski jezik, radi o veoma malim, beznačajnim razlikama između dva jezika, koji su gotovo identični, osim u izgovoru i nazivu jezika.
Srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik, kao jezici manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica koji žive u Crnoj Gori imaju u Ustavu jasno utvrđeni status jezika u službenoj upotrebi. Svoju primjenu nalaze u javnoj i službenoj upotrebi u postupcima pred državnim organima, školovanju na svom jeziku, informisanju i sl. u sredinama sa značajnim učešćem nacionalnih manjina u stanovništvu.
Treba reći i to da Ustav, kao i prethodni crnogorski ustavi, garantuje ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma, kao dva tradicionalna pisma u Crnoj Gori.
POBJEDA: Na temelju rezultata popisa i podataka da se većinski govori sprskim jezikom, pravdaju se zahtjevi o promjeni Ustava po pitanju službenog jezika u Crnoj Gori?
DRAŠKOVIĆ: Odmah treba istaći da su odredbe Ustava o obliku vladavine, nezavisnosti i suverenitetu države, državnoj teritoriji, državnim simbolima, crnogorskom državljanstvu, odnosu sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, biračkom pravu, pa i odredbe o jeziku i pismu na kojima se zasniva ustavno uređenje Crne Gore zbog svog značaja Ustavom dodatno zaštićene i propisan je složeniji ustavno-pravni postupak za njihovu promjenu. Jednostavna promjena odredbi o državnosti mogla bi da vodi bitnoj izmjeni suštine države Crne Gore, onakve kakva je ona utemeljena u Ustavu, gubljenju identiteta i ugrožavanju njenog opstanka kao nezavisne, suverene i građanske države. Zato je ustavotvorac utvrdio maksimalnu zaštitu fundamentalnih ustavnih principa kojima se određuje karakter i biće države Crne Gore od laganih i brzih promjena. Za njihovu promjenu zahtijeva se dodatni legitimitet zasnovan na neposredno izraženoj volji građana.
POBJEDA: U čemu se ogleda taj složeniji postupak promjene odredbi Ustava o jeziku i pismu?
DRAŠKOVIĆ: Promjena odredbi devet članova Ustava, među kojima je su i odredbe o jeziku i pismu, nakon usvajanja od strane dvotrećinske većine svih poslanika u Skupštini, konačna je tek ako se na državnom referendumu za nju izjasne najmanje tri petine svih birača. Zahtjevniji postupak promjene potvrđuje da su odredbe koje utvrđuju karakter države Crne Gore i njenog ustavnog uređenja posebno ,,čvrste“ i kao takve dodatno čine Ustav Crne Gore ,,krutim“ i teško promjenjivim Ustavom.
Pokušaj promjene osnovnih ustavnih vrijednosti, pa i službenog jezika u Crnoj Gori, mimo Ustavom utvrđenog postupka, predstavljao bi najgrublje kršenje ustavnog načela ustavnosti i zakonitosti, a time i samog Ustava.
Ustavni temelji Crne Gore
POBJEDA: Koji su to još ustavni principi na kojima je, osim jezika i pisma, ustavni sistem Crne Gore utemeljen?
Preporučeno
DRAŠKOVIĆ: To su suverenost koja pripada građaninu koji ima crnogorsko državljanstvo, državna teritorija koja je jedinstvena i neotuđiva, državni simboli koji izražavaju identitet države, glavni grad i prijestonica, ljudska prava i slobode koje garantuje i štiti država, zabrana izazivanja ili podsticanja mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, zabrana svake neposredne ili posredne diskriminacije po bilo kom osnovu, pravni poredak, garancija slobode svega što Ustavom i zakonom nije zabranjeno, princip podjele vlasti, crnogorsko državljanstvo koje je, takođe, elemenat državnog suvereniteta, odvojenost vjerskih zajednica od države, odnos sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, zaključno sa odredbom kojom se utvrđuju obim i granice zakonodavstva.
