“Vjerujem da je incijativa za formiranje manjinske vlade došla od američke administracije kojoj je trebalo vremena da shvati kakav je karakter promjena bio u Crnoj Gori”, ocijenila je u razgovoru za Portal Analitika Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Osim toga, manjinske zajednice, kako dodaje, bez američke podrške ne bi ušle u novu vladu – makar ne još. 

Prema njenim riječima, okolnosti u Crnoj Gori promijenile su se jer su spoljni akteri, prije svega zapadni, pojačali svoje djelovanje u regionu. 

“Rezultati Krivokapićeve vlade su katastrofalni, ali su sigurno u skladu sa ciljevima Beograda: poništavanje suvereniteta Crne Gore, zaustavljanje njenog kretanja ka EU (u čemu je uspjela), ali i da prikaže da je Crna Gora ekonomski neodrživa kao samostalna suverena država, što mnogi potezi aktuelne vlade takođe ilustruju. 

Upravo zbog promijenjenih okolnosti, Beograd nastavlja sa svojom politikom u Crnoj Gori, jer i dalje smatra da je ovo jedinstven istorijski trenutak da je definitivno podredi svojim interesima”, izričita je Biserko. 

Dodaje i da nije sigurna da SAD do kraja razumiju ovu strategiju Beograda. 

“Donedavno Krivokapić nije uživao naročitu podršku Beograda. Ali, Beograd je sada stao u odbranu aktuelne vlade i činjenica da je nekoliko predstavnika u jednom danu bilo kod patrijarha Porfirija govori da će SPC i dalje biti glavni akter u datoj situaciji“, smatra Biserko.

Napominje i da prisustvo beogradskih bezbjednosnih struktura ima za funkciju da preuzme sve glavne punktove relevantne za bezbjednost Crne Gore. 

„Zato je bitno kako će Amerikanci hendlovati situaciju i sa koliko razumijevanja za lokalnu dinamiku”, poručuje Biserko. 

Apostrofira da manjinska vlada jeste inicijativa američke diplomatije, ali da će Beograd pokušati i preko nje da realizuje ono što je zacrtao – priključenje Crne Gore Otvorenom Balkanu i potpisivanje Temeljnog ugovora između SPC i crnogorske države.

Ključnu ulogu u pohodu na Crnu Goru ima SPC

Pa ipak, prošle sedmice, SPC je poručila da je protiv formiranja manjinske vlade, ali i protiv bivše vlasti za koju kaže da je “izopštena iz crkve”. Kako navodi Biserko, SPC kao i do sada, ima ključnu ulogu u pohodu zvaničnog Beograda na Crnu Goru i ponaša se kao država u državi. 

“Njena uloga u Crnoj Gori je sada direktno podređena patrijarhu, što takođe govori o njenoj direktnoj involviranosti. Amfilohije Radović je ipak imao mnogo nezavisniju ulogu u odnosu na Beograd. Time je njegov uticaj bio mnogo veći, ali je istovremeno reflektovao i vlastite političke ambicije”, smatra Biserko. 

Bez obzira što je SPC protiv manjinske vlade, kako dodaje naša sagovornica, pokušaće da i preko nje progura svoje interese, prije svega potpisivanje Temeljnog ugovora. To bi, kaže, bila i ključna pobjeda SPC za njeno buduće djelovanje u Crnoj Gori. 

“Preuzimanjem crnogorske kulturne baštine velikosrpska ideologija bi nastavila da nameće svoju interpretaciju crnogorstva koje se se po njima ne razlikuje od srpstva”, ističe Biserko. 

Jer, upravo SPC, kako napominje, aktivno igra značajnu ulogu u realizaciji “srpskog sveta”. Ističe i kako su zvanični Beograd i SPC u harmoniji. Zvanični Beograd obezbjeđuje novac, a SPC djeluje kao jedina legitimna prekogranična srpska institucija. 

“Zahvaljujući SPC, opozicija je u Crnoj Gori došla na vlast, koja sada djeluje u skladu sa njenim instrukcijama”, kaže Biserko. 

Uloga Beograda i SPC u Crnoj Gori se, prema njenim riječima, ne razlikuje mnogo ni u drugim državama regiona.

“Republika Srpska tretira se kao ratni plijen koji se grčevito brani kroz proces integracije na svim nivoima. Na Kosovu, Beograd drži Srbe pod kontrolom preko Srpske liste i novcem. Sankcije SAD-a protiv glavnih saveznika Beograda Radojčića i Veselinovića vjerovatno će dati neke rezultate tako što će, nadam se, oslabiti uticaj Beograda i omogućiti kosovskim Srbima da sami artikulišu svoje interese, te da postanu samostalni akteri u kosovskom političkom životu”, pojašnjava Biserko.

Odgovornost američke administracije

Na pitanje da li najavljeno formiranje manjinske vlade u Crnoj Gori može pomrsiti konce Vučiću, Biserko napominje da je teško anticipirati dalji razvoj situacije. Manjinska vlada, prema njenim riječima, sigurno vodi novim izborima koji bi vjerodostojnije odrazili raspoloženje građana Crne Gore. 

“Nadam se da će specijalni izaslanik Gabrijel Eskobar imati dovoljno sluha da uhvati specifičnosti Crne Gore i da će taj proces hendlovati u korist Crne Gore. Zbog opšte konfuzije i procesa rastakanja Crne Gore, do kojeg je dovela aktuelna vlada, američka administracija ima veliku odgovornost u daljim zbivanjima“, napominje Biserko.

Imajući u vidu širi međunarodni kontekst, kaže da je važno to što se Amerika vratila na Balkan i što je odlučna da ga odbrani kao zapadnu interesnu sferu.

„Donekle umjerenije ponašanje zvaničnog Beograda (odlazak Brnabić u Brisel, vraćanje RS u državne institucije…) takođe je indikacija da razumije dinamiku koja ne ide u prilog ostvarivanja projekta “srpskog sveta”. Mnogo toga zavisi i od lokalnih aktera, lokalnih elita i njihovog prodornijeg zalaganja za suverenu Crnu Goru”, pojašnjava Biserko. 

Otvoreni Balkan ne može uspjeti bez ostalih zemalja ZB

Inicijativa Otvoreni Balkan, koje za sada podržavaju Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija, podržao je u više navrata i specijalni izaslanik Eskobar, uprkos upozorenjima da to ide na ruku projektu “srpskog sveta”.

Iako je Crna Gora od predstavljanja ove regionalne inicijative odbijala učešće, pitanje je ponovo aktuelizovano najavljenom mogućnošću formiranja manjinske vlade. 

Biserko smatra da ta inicijativa bez ostalih zemalja Zapadnog Balkana nije moguća, te da najviše ide na ruku Srbiji i njenim aspiracijama. 

“Inicijativa Otvoreni Balkan nije konkretizovana niti konceptualno razrađena. Osim toga, postoje već slične inicijative poput Berlinskog procesa koji ima za cilj pripremu regiona za članstvo u EU. Ta inicijativa bez ostalih zemalja Zapadnog Balkana nije realna. Ni Evropska unija nije glasno podržala tu inicijativu”, ističe Biserko.

Osvrćući se na situaciju u regionu, društveno-političku krizu u BiH, Biserko kaže da je u ovom trenutku najvažnije spriječiti secesiju Republike Srpske i proglasiti je neustavnom. 

“Druga važna stvar je da se građani BiH uvjere da neće biti rata, kako ne bi došlo do novog talasa emigracije. To se može postići jačanjem EUFOR-a koji je već na terenu, ali se mora ojačati dodatnim ljudstvom”, ocjenjuje Biserko. 

Znajući sve što se dešava u odnosima na liniji SAD-Rusija, kako napominje, treba imati u vidu i ishod njihovih pregovora. 

„Nije moguće analizirati region bez tog šireg konteksta jer je, kao što je poznato, region je arena njihovog nadmetanja. Vjerujem da SAD imaju namjeru da stabilizuju Balkan i da dovrše posao koji su započele prije tri decenije. Jer, Balkan jeste zapadna interesna sfera i bezbjednosno je i te kako značajan za njih”, ističe Biserko.

Srbija nema kondicije za nova opterećenja 

Obećanje SAD-a da će aktivnije i ozbiljnije pristupiti problemima na Zapadnom Balkanu, kako ocjenjuje, najzad je počelo da se ostvaruje kroz najavljene sankcije i imenovanje na ambasadorska mjesta ljudi koji su dobro upoznati sa situacijom na Balkanu. 

„Eskobar je negdje izjavio da je glavni problem Zapadnog Balkana korupcija, a ne nacionalizam. To je donekle istina, ali stalnim generiranjem nacionalizma obezbjeđuje se homogenizacija naroda, a sve u cilju zaštite od novih prijetnji bilo u regionu ili sa zapada. Slučaj Novaka Đokovića najbolja je ilustracija kako to funkcioniše. Najavljene sankcije koje obuhvataju veliki broj ljudi, već su postigle prve rezultate. Vučić je naredio Dodiku da se RS vrati u državne institucije. Nadam se da to neće usporiti ili ublažiti sankcije. Vučić je izjavio da se ne slaže sa sankcijama Dodiku, svjestan da bi čitav teret pao na Srbiju koja nije baš u kondiciji za još jedno takvo opterećenje”, pojašnjava Biserko.

Sankcije će, navodi, podržati i EU, posebno Njemačka koja je, kako kaže najveći investitor u regionu. 

“I ne samo to. Beograd bez obzira što je daleko od članstva ipak ne želi da se odrekne podrške koju dobija od EU i pojedinih zemalja članica”, kaže Biserko.