Biserko: Nakon napada na Ukrajinu može se očekivati proizvodnja haosa na Balkanu

Analitičari su pisali kako je već Putinovim priznavanjem suvereniteta i nezavisnosti samoproglašenih republika na istoku Ukrajine svijet stupio u novo geostrateško doba.

Samo nekoliko dana kasnije Rusija se našla u novom ratu, a vijesti koje dolaze iz Ukrajine govore da je pokrenuta velika vojna sila i da su se pod “vatrom” ruske artiljerije našla brojna mjesta širom Ukrajine.

Ukrajinska kriza se, prije otvorenog napada ruske vojske, odvijala pod plaštom iznuđenog legitimiteta, kako su to objašnjavali politički analitičari. Prije nego su napale Ukrajinu, ruske vojne snage umarširale su na teritoriju samoproglašenih republika Luganska i Donjecka.

I dok je zapadni svijet na rusko ponašanje odgovarao uvođenjem sankcija, upozoravajući da se sprema invazija na Ukrajinu, sada ostaje da se vidi kakva će biti reakcija kada je rat već počeo.

Ukrajinska kriza povezana je sa političkim prilikama na zapadnom Balkanu u onoj mjeri u kojoj su ruski politički interesi prisutni u regiji. Pošto je Srbija, tradicionalno, veliki ruski saveznik u ovom dijelu svijeta, zemlja koja kontinuirano kupuje rusko oružje i održava ekonomske odnose čak i u vrijeme kada mnoge zemlje Evropske unije to ne čine, postavlja se pitanje na koji način će se Srbija, a samim tim i sve zemlje koje je okružuju, postaviti prema novonastalim geopolitičkim prilikama na istoku Ukrajine.

Kao zemlja koja, barem nominalno, pokušava manevrirati između interesa Rusije i zapadnog svijeta Srbija se, iznenada, našla u veoma delikatnoj poziciji, kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji, u razgovoru za Al Jazeeru Balkans.

Da li je napad Rusije na Ukrajinu bio očekivan i kakve posljedice može imati na stanje u tom dijelu Evrope i kakve refleksije može imati na zapadni Balkan?

– Naravno, ova invazija nije iznenađenje, jer je ona bila očekivana. Međutim, ono što će bitno odlučiti dalji razvoj događaja jeste kako će reagovati Zapad, odnosno NATO, i da li će biti sposoban da preuzme inicijativu i nekako se suprotstavi invaziji i krene u pregovore. Sada to još uvijek nije na vidiku.

S druge strane, zapadni Balkan je od početka ukrajinske krize drugi front, koji može u svakom momentu da bude aktiviran i u tom smislu treba pažljivo pratiti sve pokrete Moskve i njihov odnos prema Balkanu, prije svega Bosni i Hercegovini, zatim Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. To je prostor na kome Rusija već nekoliko godina djeluje u raznim bezbjednosnim vidovima, prije svega. Može se očekivati, to je jedna od mogućnosti, da aktivira nekakav haos i na Balkanu.

S obzirom da je radikalizacija preko Milorada Dodika već dosegla vrh kada je SAD reagovao i krenuo sa diplomatskom ofanzivom, ali za sada nema vidljivih rezultata tako da sve to ukazuje da je Zapad dosta dugo bio nekako u očekivanju da će Putin eventualno pristati na pregovore.

Sada se očekuje, ipak, nekakva jača reakcija i u tom smislu očekujem veći angažman na zapadnom Balkanu. Bilo bi dobro da preduprijede bilo kakvu aktivnost koju Rusija može da preduzme u Bosni i Hercegovini.

Dakle, nakon napada na Ukrajinu može se očekivati da Rusija počne proizvoditi haos na zapadnom Balkanu?

– Da, da. Moguće je da to bude. To je latentno sve vrijeme, jer je Rusija već godinama, prije svega, bezbjednosno podržavala Dodika. On sam ne bi mogao odigrati takvu ulogu da nema podršku iz Beograda, a prije svega iz Moskve.

Kako ukrajinska kriza može uticati na zemlje zapadnog Balkana, posebice na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo?

– Od samog početka eskalacije krize u Ukrajini imamo istovremeno eskalaciju krize na zapadnom Balkanu. Pogotovo ponašanje Milorada Dodika, koje je zapravo dovelo skoro do tačke raspada Bosne i Hercegovine, a tamo su stupili na scenu američka diplomatija zajedno sa evropskom i u toku je ofanziva za koju ne znamo kakav će epilog imati. Imamo istovremeno dva otvorena fronta, jer što se dešavalo u Republici Srpskoj odnosno ponašanje Milorada Dodika svakako nije bez podrške Beograda i prije svega Moskve. Na taj način Moskva je otvorila dva fronta zapadnoj zajednici – u Ukrajini i na zapadnom Balkanu, s tim što je eskalacija i veći fokus na Ukrajini; vidimo kako se to odvija. Situacija na zapadnom Balkanu je zabrinjavajuća, prije svega u Bosni i Hercegovini je propao pokušaj da se dođe do dogovora o izbornom zakonu, ali i sve ostalo je dovedeno u pitanje, a Milorad Dodik nastavlja sa svojom radikalizacijom. U međuvremenu i Hrvatska insistira na položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini tako da je situacija daleko od dogovora.

U Crnoj Gori imamo situaciju gdje je ‘srpski svet’ donekle zaustavljen, međutim formiranje nove vlade također ne garantuje razvoj i povratak Crne Gore u normalu. Vratio se na scenu DPS kao partija koja će podržati novu manjinsku vladu, ali ne treba zaboraviti da Moskva u svakom momentu može eskalirati situaciju preko bezbjednosnih službi Beograda i SPC-a. Dolazak bezbjjednjaka iz Moskve 28. februara donosi novinu. Mada je njegova posjeta najavljena zbog ratnih boraca iz Bosne i Hercegovine, sa Kosova i Albanije u Ukrajini. Ne znam koliko je to verodostojno, ali to nije jedini razlog, može lako da se intenziviraju neki procesi na zapadnom Balkanu.

Kako se u Srbiji predstavlja kriza u Ukrajini i ima li tamošnja javnost pravu sliku o tome šta se dešava?

– Ono što jeste zabrinjavajuće kada je riječ o samoj Srbiji, makar kada je o medijima riječ, tabloidnim, oni su na ruskoj strani. Kada je riječ o Ukrajini imate naslove tipa ‘Ukrajina napala Rusiju’. Identifikuju se samo sa ruskom stranom. Postoji svijest kod rukovodstva Srbije, prije svega predsjednika Aleksandra Vučića koji je o tome otvoreno govorio, da će se povećati pritisci na Srbiju i da američka ofanziva na Balkanu može eventualno, kako oni kažu, dovesti do primanja Kosova u NATO. I stalno se govori o tome da će Srbija trpjeti veliki pritisak u vremenu koje dolazi i da se Srbija na to priprema, ali će ona izdržati u svojoj neutralnosti i samostalnosti.

Imate izjavu ukrajinskog ambasadora koji je rekao da očekuje od Srbije da osudi agresiju Rusije, međutim predsjednik Vučić kaže kada oni  [Ukrajinci] osude intervenciju NATO-a da će onda i oni osuditi rusku intervenciju. Srbija se polako svrstava na jednu stranu, iako je ona zvanično na putu za članstvo u EU, ali ponašanje i sentimenti i nesposobnost da se ide ka ozbiljnim reformama govori suprotno.

Ova situacija, ovaj međunarodni kontekst, smanjuje manevarski prostor Srbije jer će biti pritisak da uvede sankcije Rusiji s obzirom da se sprema paket sankcija zapadne zajednice prema Rusiji, a Srbija već najavljuje da ona u tome neće učestvovati.

Kojoj će strani, eventualno, Srbija da se prikloni – zapadnim zemljama ili Rusiji?

– Ona polako, u ovoj situaciji gdje će se vrlo kristalisati ti odnosi Rusija – Amerika, a istovremeno i Evropa – Rusija, očigledno nije spremna da zauzme jasan stav. Smanjiće se manevarski prostor i sve više će biti pritisaka da se opredijeli. Nažalost, ne mislim da će se Srbija opredijeliti za zapadnu varijantu jer istorijski nikada nije, ali uvijek postoji mogućnost iznenađenja.

Ali kako stvari stoje i kakve su reakcije onih koji učestvuju u TV debatama, prije svega kada je riječ o ljudima koji su bliski predsjedniku, situacija zapravo ne garantuje da će Srbija donijeti odluku da će se opredijeliti za evropski put. U svim debatama pominje se i to da EU nije partner, Srbija ne vidi Evropsku uniju kao faktor koji je u ovom momentu ključan za rješenje međunarodnog konteksta.

Srbija pliva u tom međunarodnom kontekstu pokušavajući da se čas oslanja na Kinu ili Rusiju pa EU i Ameriku, međutim kako su se odnosi zaoštrili i njen položaj će drastično da se mijenja i njena mogućnost da simulira politiku neutralnosti nije više moguća jer se sve više vojno vezuje za Rusiju.

Hoće li Rusija kao protuuslugu podršci koju daje Srbiji, najviše u Vijeću sigurnosti UN-a, možda tražiti da prizna nezavisnost samoproglašenih republika na istoku Ukrajine?

– Srbija je do sada stalno podržavala integritet i suverenitet Ukrajine i to bi bila velika promjena u njenom ponašanju. Naravno, ima još jedna važna tačka u svemu ovome što se dešava. Za rusku okupaciju ove dvije republike Putin koristi istu argumentaciju koja je korištena prilikom NATO intervencije na Kosovu, odnosno da djeluje da se spriječi genocid i da je to zapravo jedna paralela koja je sada, kako da kažem, opravdala to što je Zapad uradio u Srbiji.

Prema tome, na neki način, dovodi Srbiju u situaciju da ne može mnogo očekivati od Rusije kada je riječ o Kosovu zato što Rusija identifikuje te dvije situacije. Ako je njena intervencija na istoku Ukrajine kao ova na Kosovu znači da je Kosovo ‘otišlo’ kao i ove dvije republike u Ukrajini. To je jedna situacija koja mijenja taj odnos koji je do sada važio prema Rusiji, koja navodno štiti srpske nacionalne interese u Savjetu bezbjednosti UN-a u vezi sa njenim integritetom i u vezi sam tim da je Kosovo i dalje integralni dio države Srbije.

U ‘igri’ međusobnog nadmetanja sa Zapadom može li Rusija jednostrano priznati nezavisnost Republike Srpske kao odgovor na sankcije i sa željom da stvori novi front za svoje geostrateško djelovanje?

– To je najveća opasnost, bar meni tako izgleda. Možda griješim, ali tu postoji i najveća mogućnost da se nešto zamuti ili da se Dodik do kraja radikalizuje i proglasi nezavisnost. Ali mislim da neće moći to izvesti tako lako. Jedino što može da se desi da Rusi koji bi se tu nametnuli kao dio rješavanja tog problema da onda traže zauzvrat od zapadne zajednice nešto u pogledu Ukrajine.

To je sada sve u sferi mogućnosti, koje mogu u jednom momentu da budu relevantne, ali nije sigurno kako će to izgledati, ali vidjećemo kako će teći posjeta ovog bezbjednjaka Nikolaja Patruševa koji treba da dođe 28. februara u Beograd i šta će biti njegova poruka. To je važna posjeta. Oni najednom najavljuju posjetu koja je odmah išla u medije. Te se posjete bezbjednjaka inače odvijaju u ‘seni’ i tajanstvene su, a ova je poprilično javno najavljena.

Vučić dosta govori o jakoj Vojsci Srbije koja je daleko od trome, aljkave, nespremne i neorganizovane JNA. Kakva je to poruka zemljama regije?

– Te poruke traju već više godina, od kada je počelo naoružavanje i jačanje srpske vojske. To je istovremeno neka vrsta prijetnje regionu jer su svi susjedi slabiji i imaju mnogo manje vojske nego Srbija. Oni govore da je srpska vojska jača od hrvatske, koja je članica NATO-a. Treba imati u vidu da je Jens Stoltenberg prije dva dana najavio da će svaka članica NATO-a uživati podršku ako bude napadnuta, dakle član 5. je ponovo stavljen u prvi plan, kao prioritet. To se odnosi na Crnu Goru. Naravno da i u Bosni i Hercegovini postoje međunarodne snage EUFOR-a, ali one su suviše male da bi mogle u ovom momentu spriječiti bilo kakav konflikt.

Rusija sprječava djelovanje visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini jer nije potvrđen u Savjetu bezbjednosti i ona ima mogućnost da se ispriječi svakoj odluci koja ide u smjeru funkcionalizacije BiH. Podržavaju Dragana Čovića, a hrvatsko pitanje je drugačije od onoga što Čović govori, jer teže trećem entitetu. To je ista politika koja je vođena u ratu i sada se nastavlja drugim sredstvima – i od strane Srbije, i od strane Hrvatske.

Rusija se stavila na obje te strane i ona koristi svaku mogućnost da zadrži nestabilnost Bosne i Hercegovine i da to drži otvorenim sve dok se ona ne namiri u svojim zahtjevima i ambicijama na istoku Ukrajine i susjednim zemljama.