” Sve je počelo 2020. godine smjenom direktora. Bez želje da umanjim značaj onih koji su došli nakon te smjene, ali oni su se suočili sa jednim izazovim trenutkom kada je trebalo podijeljene kolektive objediniti i nastaviti rad. Mnogi su bili i bez iskustva”, kaže Bojanić Lalović.
“Nakon toga ste imali i smjene ministara, vlada, što znači da oni koji kreiraju obrazovne politike nijesu imali jasnu viziju i različite su imali misije u pristupu obrazovnom procesu. Sve je to osjetila svaka obrazovno vaspitna ustanova, i nastavnici i rukovodioci. Sistemi koji teže da unaprijede kvalitet obrazovanja ulažu upravo u nastavni kadar i u rukovodioce. Ovdje se kod nas dešavalo nešto što je bilo neuobičajeno, a to su česte smjene direktora i naravno nedovoljna podrška nastavnicima, odnosno vi ne stignete da se bavite onim što je suštinsko. Imali smo i loše stanje u institucijama sistema, sjetimo se situacije sa eksternom provjerom znanja koju je predvodio ispitni centar. Zatim institucije poput Zavoda za školstvo koja je podrška kvalitetu obrazovnog procesa gdje smo imali vd stanje do prije mjesec. Ista situacija je bila i sa Centrom za stručno obrazovanje”.rekla je Bojanić Lalović.Preporučeno
“Podržavajući štrajk prosvjetnih radnika, smatram da se ipak mora se naći način za razrješenje ove situacije, ali ono koje neće negativno uticati na djecu”, zaključila je Bojanić lalović.
Video