Video
Na prvim izborima nakon što je ženama garantovano pravo glasa, 1946. godine, izabrano je 107 narodnih poslanika, među kojima su bile samo tri žene ili 2,8% – Lidija Jovanović, Dobrila Ojdanić i Draginja Vušović. Tek nakon 13 godina, 1958. godine, u izvršnu vlast u Crnoj Gori prvi put je izabrana žena – Vukosava Mićunović. 20 godina nakon prve, Crna Gora dobijadrugu ministarku u istoriji, Olgu Perović.
U periodu od 1990. do 2001. godine, ni u jednom sazivu Skupštine nije bilo više od 7% žena. Na prvim izborima nakon uvođenja kvota 2014. godine, u mandatnom periodu od 2016. do 2020, u parlamentu je bilo 19 žena, odnosno 23,5%. Broj žena u posljednjoj godini mandata je povećan povećan na 29,6%, što je najveći procenat žena u crnogorskoj Skupštini od uvođenja višestranačja.
U periodu od 1946. do danas, samo 26 žena su bile članice Vlade u Crnoj Gori. U istom periodu, u Skupštinu je izabrano ukupno 2319 poslanika i poslanica, od čega je 245 žena ili 10,56%.
To znači da kada bismo okupili sve žene koje su bile poslanice od uvođenja višestranačja do danas, ne bismo mogli da popunimo ni jedan skupštinski saziv sa 81 poslaničkim mjestom. U osvrtu na istorijski kontekst i početak ženskog osvajanja političkog prostora, panelisti i panelistkinje su podsjetili da javni diskurs nameće pogrešan narativ da su žene dobile prava, a ne da su se tokom decenija za njih borile i izborile.
Ipak, kao što je više od 100.000 žena ravnopravno učestvovalo sa muškarcima u oslobađanju zemlje, a 25.000 njih dalo život za tu borbu, tako su se i u poslijeratnom periodu žene kroz aktivistički angažman i solidarnost prevazilazile teritorijalne granice i držale lekcije o ljudskim pravima.
Tokom panela je poručeno da antifašističkog pokreta ne bi bilo da nije bilo žena, i zato su upravo žene te koje i danas moraju reći „ne“ novim vidovima fašizma i retrogradnim procesima, nepoštovanju pravne države i demokratskih procedura. To je, kako je zaključeno, AFŽ današnjice.
Panel u Skupštini je okupio bivše i sadašnje poslanice i poslanike, ministarke, predstavnike i predstavnice međunarodnih organizacija, ambasada, civilnog sektora i državnih institucija.Ova prilika, kako je ocijenjeno, pokazala je potrebu za snažnom ženskom kohezijom i novim liderkama, mentorkama i uzorima među političarkama, koje će inspirisati i ohrabriti nove generacije da se aktivno uključe u politiku, da se ne plaše i ne odustaju.
Razgovor o rodnoj ravnopravnosti i ženskim pravima, kako je istaknuto, ne smije biti ograničen na skupštinsku salu, već se mora voditi na ulicama, sa građanima i građankama, jer brojke ne pokazuju stvarno stanje borbe i rezultata borbe za ženska prava. Žene u Crnoj Gori čine veći dio stanovništva, pa ipak, jedina su većina u državi za čiju je političku participaciju bilo potrebno uvesti manjinske mehanizme. Čak ni to nije bilo dovoljno da se dostigne zakonom garantovan minimum.
Stoga je danas poručeno da, nakon 80 godina borbe, zahtjev ne treba da bude kvota od 30% ili 40%, već ono što je civilizacijska tekovina demokratije – rodna ravnopravnost i paritet na nivou od 50%.
Preporučeno
Događaj je organizovao UNDP u saradnji sa ambasadama Češke Republike i Austrije u Crnoj Gori, Delegacijom Evropske unije, Skupštinom Crne Gore, Odjeljenjem za poslove rodne ravnopravnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava i civilnim društvom.
