SDP je zaprijetio izlaskom iz vlade, SD traži da se vlada “oburda”, manjine ćute jer, valjda, to sa crkvama nije njihova stvar, a procrnogorski aktivisti, pojedinci i NVO organizovali su proteste ispred vlade. Ostali se ponašaju po onoj staroj – “pustićemo protoku vremena”.

Svi su čekali šta će reći i kako će se postaviti DPS, jer oni odlučuju da li će vlada Dritana Abazovića biti, kako SD voli to da kaže, “oburdana” ili ne.

Glas je stigao.

Đukanović je spustio loptu i rekao kako Temeljni ugovor nije najvažnija stvar za Crnu Goru, da je evropska agenda prioritet, te da ugovor sa SPC mora imati širi konsenzus.

Time je Đukanović trasirao i uspostavio novu taktiku. Taktiku na duže staze, jer one koje je najjača partija pokušala da sprovede ranije, kao “blickrig”, nijesu uspjele.

Zato je ovih dana novinarska nemoguća misija bila dobiti odgovor šta će DPS i SDP učiniti nakon sjednice vlade koja bi, prema najavama, trebala da bude održana u petak.

“Sve će proći mirnije nego što se očekuje”, prognozirao je jedan od sagovornika portala Standard, koji, razumije se, nije htio javno i imenom o Temeljnom ugovoru. To vjerovatno i sugeriše na to da petak ipak neće biti dan “D” za Abazovićevu vladu, već će se ta stvar odužiti i prolongirati do iza jesenjih izbora.

Jedni od rijetkih koji su htjeli “pred kameru” o Temeljnom ugovoru je Bošnjačka stranka. Doduše, uopšteno i okruglo pa na ćoše, ali makar je stav. Ipak, u pisanoj izjavi o načinu eventualnog glasanja na sjednice vlade u petak, upotrijebili su poznatu formulaciju – stav o tome nakon što se izjasne organi partije.

“BS zastupa princip da država zaključi ugovor o reguliasnju međusobnih odnosa sa svim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. Ustavom je propisano da država garantuje vjerska prava i slobode, pa u tom smislu vjerujemo da treba pristupiti i regulisanju odnosa sa vjerskim zajednicama.

Najvažnije je da sva procedura u vezi zaključivanja ugovora sa bilo kojom vjerskom zajednicom bude u skladu sa Ustavom Crne Gore. Svaki ugovor treba da bude potpuno transparentan, i da ni na koji način ne favorizuje bilo koju vjersku zajednicu”, saopštila je BS za Standard.

O samom sadržaju temeljnog ugovora sa SPC u ovom tekstu nećemo trošiti previše riječi, jer je više nego očigledno da je ponuđeni tekst sve, samo ne temeljni. Jasno je da je on koncipiran tako da verifikuje dugogodišnje negiranje Crne Gore, crnogorske nacije i svega onoga što ima prefiks crnogorsko. I nije, naravno ovo pitanje samo pitanje pravoslavnih građana Crne Gore, jer je verifikacija okupacije Crne Gore kroz ugovor suštinsko pitanje multietničke, građanske, pa i evropske Crne Gore.

Biće intersantno kako će spremnost Abazovića da razgovara sa Mitroplitom CPC Mihailom “krstiti” potpredsjednik i ministar poljoprivrede Vladimir Joković, poznat po rečenici da su Crnogorci izmišljena nacija. Jer, Mitroplit CPC je za Standard najavio da neće potpisivati Temeljni ugovor sa vladom ako se tim ugovorom ne definiše prosta činjenica – da se službe te vjerske organizacije mogu održavati u vjerskim objektima kojima “gazduje” država.

Kako kaže, niko ne može Mitropolita prisiliti, a nijednog Crnogorca da potpiše takav Temeljni ugovor, jer bi to značilo da smo potpisali ugovor u korist tuđe crkve.

Mitropolit je naveo da je prosto nemoguće da postoji država u čijoj je zvanična crkva druge države i dodaje da ne prihvataju da CPC ne može služiti u svojim svetinjama koje su nam preci ostavili.

“Ne postoje primjeri u svijetu da baština jedne države pripada drugoj”, jasan je on.

Kulturna dobra (manastiri,crkve) su vlasništvo države Crne Gore koje drži pod svoju kontrolu, kao što je to uređeno u svakoj drugoj državi, kaže mitropolit i zaključuje da CPC ne osporava vlasništvo objekata koje je SPC napravila, i da se ne miješa u odnose države sa SPC, već samo želi da se ugovorom omogući jednak tretman za CPC, tj. služenje u vjerskim objektima koji su u vlasništvu države Crne Gore.

Svejedeno, Crnoj Gori trebaju evropske vrijednosti, treba joj Evropa. Na tom putu značajna stavka, između ostalog, je pomirenje. Ali pomiriti vrijednosne sudove, dati pečate za falsifikate, preskakati očigledne činjenice… neće dati rezultate. Društvo će biti dodatno polarizovano, a taj “čir” će kad – tad da pukne.