Ipak, kako u razgovoru za Portal Analitika podśeća profesor FCJK i predśednik Crnogorskoga PEN-a, Adnan Čirgić, revizija istorije i izokretanje stvarnosti naglavačke nije počela od aktuelne vlasti predvođene Andrijom Mandićem. 

Pomirenje koje četnici nude podrazumijeva nestanak drugosti

„To je dio programa koji je još davne 1844. sastavio za potrebe karađorđevićke Srbije ondašnji ministar unutrašnjih djela Ilija Garašanin. Tim programom definisane su srpske pretenzije na Crnu Goru, Bosnu, śevernu Albaniju. Dakle, Crna Gora od tada je meta velikosrpske propagande. Sve što smo od tada gledali samo je razrađivanje taktike i prilagođavanje djelanja prilikama, sve preko domaćih sluga. Nekad je to bio Andrija Radović, nekad Marko Daković, nekad Pavle Đurišić, danas Andrija Mandić s družinom“, napominje Čirgić.

On ne smatra da je cilj Mandića i velikosrpske politike da izjednači partizanski i četnički pokret. 

„Cilj je četnički pokret prikazati antifašističkim i narodnim, a partizanski nenarodnim i “bogoboračkim” – onako kako to tolkuje Crkva Srbije u Crnoj Gori. Ko god je išta pokušao saznati o četničkome pokretu, nije mu moglo promaći da je riječ o pokretu zasnovanu na etničkome čišćenju i genocidu, da je riječ o najzločinačkijoj ideologiji i organizaciji koja je ikad djelovala na ovim prostorima. Podaci o tome danas su i internetski dostupni svima. Stoga se ni najgluplji među nama ne mogu pravdati da im narativ o pomirenju nije proziran“, ističe Črigić.

Ćirgić upozorava kako „pomirenje koje četnici i njihovi klerikalni i politički glorifikatori nude podrazumijeva nestanak drugosti“. 

„Kako izgleda to pomirenje, možemo viđeti na jednome primjeru iz najbliskijega suśedstva – u Foči, đe su pomiritelji iz 90-ih godina dovršili ono što bijahu započeli u Drugom svjetskom ratu. Danas je Foča grad pomiren po četničkome ukusu, etnički očišćen, vjerski, politički i nacionalno homogen grad“, navodi Čirgić.

„Odista je mučno gledati kako se izdaja promoviše u patriotski čin, kako se najmonstruozniji koljači proglašavaju svecima i junacima nepobjediva duha, kako im se bronzane figure kao idoli unose u vjerske zakonom zaštićene objekte. Još je mučnije gledati kako partije manjinskih naroda na svaku novu ogavnu demonstraciju četničkoga fašizma poručuju da eto samo što nije pređena crvena linija, a onda nastave da saslužuju vlasti u sprovođenju krajnjega cilja – nestanka Crne Gore i Crnogoraca. Kao da sudbinu Crnogoraca, kakva gođ ona bila, neće podijeliti i ostali nesrbi u Crnoj Gori“, naglašava Čirgić.

Ipak, ističe kako je najmučnije gledati građanske i procrnogorske političare kako ne daju na crnogorsko slobodarstvo i antifašizam. 

„Eno ga Pavle Đurišić u Đurđevim stupovima. Neka odu crnogorski političari antifašisti – svih vjera i nacija – i neka ga izbače iz manastira“, kaže Čirgić.

Crna Gora po agendi Aleksandara Vučića ne smije ući u EU

I vlasti i opozicija uvjeravaju građane kako Crna Gora samo što nije postala članica EU. No, pitanje koje je svima na umu jeste na što je sve zvanični Beograd spreman da to spriječi.

„U ovakvim globalnim okolnostima, kad po vrijednostima koje baštinimo nikad nijesmo bili dalji od EU, nije nemoguće očekivati prijem Crne Gore u EU. Naš eventualni ulazak, čini mi se, više bi govorio baš o tim globalnim okolnostima i o samoj EU. Jer ovakva Crna Gora, iznutra razorena, vrijednosno srozana, međusobno civilizacijski zakrvljena, neće ozdraviti samim ulaskom u EU“, smatra Čirgić. 

No, kako dodaje, Crna Gora i ovakva kakva je, po agendi Aleksandra Vučića, ne smije ući u EU. 

„Zato svako malo na površinu izbije neki “kolektor” ili neki “Krapović” preko kojega se spotičemo na tome magistralnom putu kojim nas predvodi ova vlast“, napominje Čirgić.

Ne može se skriti da su institucije pod kontrolom crkve Srbije

Nedavno privođenje i kažnjavanje bračnog para Nikaljević još jednom je ogolilo potpunu submisivnost državnih organa crkvi Srbije. Čirgić je upitan vidi li ikoga na političkoj sceni ko je spreman da joj, bez fige u džepu, stane na crtu.

„Da je Crna Gora nakon referenduma izgradila institucije i osposobila pravnu državu, ne bismo s rukama iznad čela morali tražiti ko je taj koji bi smio “izaći na crtu” Crkvi Srbije, jedinoj instituciji koja jurisdikcijom pokriva granice zacrtane Garašaninovim Načertanijem. Institucije su, nažalost, pod kontrolom te religijske organizacije. Bilo je to mnogo puta vidno i prije 2020, a nakon promjene vlasti to se ni skriti ne može“, podvlači Čirgić.

Mučno je gledati kako se izdaja promoviše u patriotski čin

Kaže kako Crkva Srbije i partije koje dijele istu ideologiju s tom religijskom organizacijom rade tačno ono i onoliko koliko im može biti. 

Naglašava kako ne može istovremeno egzistirati građanska, antifašistička Crna Gora i svetosavlje kao faktički državna religija u njoj, jer pobjeda jedne podrazumijeva poraz druge. 

„Nema sumnje da ću nakon ove izjave biti ponovno satanizovan u velikosrpskim glasilima, ali to se mora istaknuti. To je religijsko-politička organizacija nastala na ruševinama iz 1918. godine (godine koju javno proslavlja!), to je organizacija čije je rukovodstvo 1941-1945. bilo na strani fašističkoga i nacističkoga okupatora, organizacija koja je propagandno i na drugi način 90-ih godina minuloga vijeka bila uz koljače koje su predvodili zlikovci koje je osudio međunarodni sud za ratne zločine, organizacija koja je u naše doba Crnogorce nazivala kopiladima i volovima, muslimane ljudima lažne vjere, organizacija koja ne priznaje crnogorski jezik niti crnogorsku naciju i crnogorsku kulturu osim kao regionalni fenomen srpskoga korpusa“, napominje Čirgić. 

Ističe da je ideologija koju ta organizacija zastupa danas ideologija vlasti. 

„Dok naši političari, svi zajedno, dakle i predstavnici manjina jer ih se i te kako tiče rad te organizacije, ne naprave strategiju i pruže otpor, ne sumnjam da će primjer bračnoga para Nikaljevića osvješćivati građane na odbranu sopstvene svojine i sopstvene baštine“, poručuje on. 

Vučić umjesto sile odabrao asimilaciju i mirnu okupaciju

Prijetnje Marka Kovačević da će sa protivnicima „kao sa Turcima“ tek su prekršaj, ocijenilo je Više državno tužilaštvo. Apsolutna nekažnjivost političara na vlasti i nerijetko iživljavanje organa gonjenja nad opoziciono nastrojenim građanima, polako ali sigurno kruni društvenu koheziju… 

„Kad bi kako putopisci i etnografi koji su pisali o Crnoj Gori u XIX vijeku, pa dobrim dijelom i u XX vijeku, mogli viđeti današnju Crnu Goru, iznenadili bi se kako su postali trpeći savremeni Crnogorci“, ocijenio je Čirgić.

Srbija je, kaže, trajno izgubila Makedoniju. 

„Da su svjesni toga, viđelo su kad su konačno priznali Makedonsku crkvu. Trajno je izgubila Hrvatsku. Viđeli su to u Oluji. Trajno je izgubila i Kosovo. Da su svjesni toga, pokazuju pokušajem stvaranja Zajednice srpskih opština koja bi trajno, poput tzv. Republike Srpske u Bosni, trebalo da Republiku Kosovo učini nefunkcionalnom državom“, navodi Čirgić.

Ipak, kaže kako je Aleksandar Vučić po pitanju Crne Gore primijenio mudriju strategiju od Slobodana Miloševića. 

„Umjesto sile odabrao je asimilaciju i mirnu okupaciju – najprije preko crkve, preko medija, raznih pseudokulturnih udruženja, a danas preko namjesničke vlasti i uslužnih institucija“, objašnjava Čirgić.

Kako dodaje, ko zna krvave tursko-crnogorske sukobe nakon kojih su se kao trofeji brojale mrtve glave na obje strane, jasno mu je što je značila poruka Marka Kovačevića da će se prema Crnogorcima postupati kao prema Turcima. 

„Kako se postupa prema “turcima”, pokazali su nam idoli Marka Kovačevića i u potonjem ratu. Neće biti da je našem tužilaštvu to nepoznato. Pa ipak je naš pravosudni sistem gđi Nikaljević za izrečeno “Vidimo se” – ekspresno srezao kaznu od hiljadu eura, a Marka Kovačevića za faktičku otvorenu prijetnju masovnim ubistvom oslobodio krivične odgovornosti“, ukazuje Čirgić.

Napominje da je to isti onaj sistem koji duže od godinu staljinistički, kao političkoga sužnja, drži u zatvoru Milivoja Katnića, čekajući da umre.

„Ali ne procesuira političku i crkovnu elitu koju skaj prepiska razotkriva kao dio kriminalnih struktura koje su 2020. godine preuzele vlast. Nema sumnje da takva društveno-politička atmosfera uliva strah i hrabrima. Osobito kad se ima u vidu mlak i neorganizovan otpor opozicije koja ne pokazuje da je dorasla aktuelnim protivnicima“, smatra Čirgić.

Nikšić je okupiran

Uprkos svemu, koalicija koju je Kovačević predvodio na posljednjim lokalnim izborima u Nikšiću u aprilu ove godine, ostvarila je veliki uspjeh osvojivši više od trećine glasova izašlih na izbore…

„Ne vjerujem u regularnost nikšićkih izbora niti bilo kojih drugih izbora u Crnoj Gori od pokretanja litija naovamo“, naglašava Čirgić.

Razlog je tome, kako kaže, najprije opštepoznata činjenica o neregularnosti biračkih spiskova i o ogromnome broju glasača koji iz okolnih zemalja glasaju Vučićeve partije u Crnoj Gori. 

„Uz to javna je tajna da vlast neštedimice koristi sve državne resurse za potrebe izbornoga rezultata. Dodajte tome atmosferu straha, potkupljivanje glasača, ucjenjivanje radnim mjestom, kriminalne strukture oko vlasti o kojima se svakodnevno priča“, navodi Čirgić. 

U takvoj atmosferi, smatra on, ne može se reći da je Nikšić pao pod uticaj Beograda. 

„Nikšić je okupiran“, kategoričan je Čirgić.

Nedostaje nam efikasna, hrabra i sposobna politička elita

Intervju bivšeg premijera Duška Marković prošle sedmice ponovo je pokrenuo pitanje opravdanosti podrške koju je DPS dala Vladi Dritana Abazovića koja će ostati upamćenja po potpisivanju tzv. Temeljnog ugovora. Prateći polemiku dojučerašnjih partijskih saboraca nametalo se pitanje da li je opozicija izvukla lekcija iz nedavnih grešaka.

„Ne znam zašto gdin Marković sad iznosi te podatke. Ako je ikako mogao spriječiti podršku Abazovićevoj Vladi, onda je to morao učiniti onda“, kaže Čirgić.

Dodaje kako danas od te priče nema nikakve vajde. 

„Ubijeđen sam da se iza podrške Vladi Dritana Abazovića krije ne zla namjera no “zla pamet”. Istina je da “ko se davi za pjenu se fata”, ali pružanje podrške Abazoviću bilo je pružanje pomoći najvećoj prevari koju je Beograd spremio Crnoj Gori u novije doba jer bez Abazovića Andrija Mandić i ostali četnici i nakon 2020. bili bi opozicija“, naglašava Čirgić.

Smatra da nije Abazović bio ključna karika za promjenu vlasti, no za promjenu državnoga i ideološkoga kursa u Crnoj Gori.

„Zato mi je i danas neshvatljivo pružanje podrške tome veleizdajniku, osobito nakon veličanstvenoga protesta na Belvederu na kojemu je pred svijetom raskrinkana namjera naših “oslobodilaca”“, naglasio je Čirgić.

Sagovornik Analitike smatra da će sve što se nakon toga dogodilo biti jednom predmet ozbiljnih istoriografskih analiza. 

„Nažalost, ne čini se da je do danas crnogorska opozicija naučila kako se suprotstaviti mekoj okupaciji koju je prije nepunu deceniju skovao današnji rektor jedinoga državnog univerziteta u Crnoj Gori. Čini mi se da nikad nijesmo imali veći broj građanskih aktivista, udruženja građana, intelektualaca i sl. koji se bore za očuvanje makar onih vrijednosti koje su ustavno definisane. Međutim, nedostaje nam efikasna, hrabra i sposobna politička elita koju svi pobrojani ne mogu nadomjestiti“, ocjenjuje Čirgić.

Cetinjska tuga pregolema da bi je i Spajić mogo otćutati

Osam mjeseci nakon Prvojanuarske tragedije na Cetinju, premijer Spajić našao je vremena da primi predstavnike građana koji protestuju tražeći odgovornost čelnika bezbjednosnog sektora, samo kako bi im rekao da nije upoznat sa svim detaljima zločina. Iako je predsjednik vlade poznat po nonšalatnom i nezainteresovanom odnosu prema svemu što nije biznis ili eventualno liturgija crkve Srbije, pitali smo našeg sagovorniks smatra li da je ovim stavom prema predstavnicima žrtava, premijer uspio da prevaziđe samog sebe.

„U nekim drugim vremenima slična izjava premijera bila bi povod raznim organizacijama da ga danonoćno pozivaju na ostavku. Cetinjska tragedija suviše je velika da bi bila nepoznata našemu premijeru. Gotovo da nema nikoga u regionu ko nije čuo za dva stravična masovna ubistva na Cetinju i stravično bezočan odgovor našega bezbjednosnog sektora na ta dva masakra. Da o Demokratama ne znamo ništa drugo do odnosa prema potonjoj tragediji, bilo bi dovoljno da se od njih traže ostavke“, kazao je Čirgić.

Što motiviše premijera da za račun Demokrata tako često “prevazilazi sam sebe” pitanje je, kaže, za njega. 

„Koliko gođ bilo jasno da Spajića ne zanima ni što će od Crne Gore nakon njega ostati ni što će se o njemu nakon odlaska pričati, ipak je cetinjska tuga pregolema da bi je i on takav mogao otćutati. Nema sumnje da su Demokrate najmonstruoznija pojava na današnjoj političkoj sceni. No premijerov strah od tih monstruma ne smije biti jači od odgovornosti za kojom vape oni koji su izgubili svoje najbliže“, zaključio je Čirgić.