Video
Nikola Janović dobro je poznat dubrovačkoj sportskoj javnosti. Od 2011. četiri je godine nosio kapicu VK Juga, a kao bivši dugogodišnji kapiten crnogorske vaterpolske reprezentacije u bivšem je mandatu Vlade Crne Gore zaslužio funkciju minista sporta i mladih. S njim je DuList razgovarao o aktuelnoj situaciji u Crnoj Gori, mogućnosti prijevremenih izbora, prisjetili se njegovih dana provedenih u Gružu, ali i daljnje političke karijere. A za početak i komemorativnog okupljanja obiju delegacija ispred Morinja, vijesti koja, čak neočekivano nije izazvala reakciju dubrovačke javnosti. Janović je stava da se nova crnogorska vlada nije suočila s događajima od prije trideset godina.
Janović: Ne vidim, nažalost, da aktuelna parlamentarna većina dijeli takav pogled na stvari. Naprotiv, njihov narativ, stavovi i ponašanje nedopustivo često idu u pravcu relativizacije i revizije čak i onoga iza čega stoje međunarodne sudske presude, kao što je primjer genocida u Srebrenici.
Prije nekoliko sedmica Vaš premijer Krivokapić pokrenuo je priču o rekonstrukciji Vlade čime bi odbacio mogućnost najavljivanih prijevremenih izbora. Mislite li da će se tako nešto dogoditi i da Crna Gora neće u izbore prije 2024. godine? Može li funkcionisati moguća nova Vlada s tri potpredsjednika?
Janović: Parlamentarna većina, ovako kako je sastavljena, ne funkcioniše od prvog dana. To se odražava i na rad Vlade. I rekonstrukcija, kakva se najavljuje, ako je uopšte bude, neće donijeti funkcionalnost izvršne vlasti. To nije moguće jer je ono na što su se stranke većine, sporazumom, obvezale prije godinu – da će nastaviti evropskim i NATO smjerom – u najdirektnijoj je koliziji sa sistemom vrijednosti najmanje polovine vladajuće većine, uključujući premijera. Zato sam uvjeren da ova vlada ne može opstati do 2024. Tehnički detalji kao što je broj potpredsjednika, raspodjela resora i slično dolaze na red tek nakon ove, suštinski nepremostive, prepreke za vladajuću većinu. To je problem koji nanosi i ogromnu štetu Crnoj Gori koja ne samo da je, praktično, izgubila godinu, nego krupnim koracima ide unazad, ma rekao bih direktno u Srednji vijek. To će, sve više, predstavljati problem i za cijelu regiju.
Prema ocjenama građana kao ministar sporta i mladih bili ste stalno jedan od najboljih ministara u protekloj Vladi Crne Gore. Biste li se vratili na tu funkciju kad bi Vam bilo ponuđeno i postoje li za to uopšte političke mogućnosti?
Janović: U okviru ove vladajuće većine svakako ne, jer ne dijelimo ni svjetonazore, niti sistemske vrijednosti. Dakle, niti bi me zvali, niti bih prihvatio. Što se tiče onoga što sam postigao s timom Ministarstva sporta i mladih – najviše me raduje da smo uspjeli ostvariti bolje uslove za vrhunske sportiste, ali i da što više djece i mladih dobije priliku da se kvalitetno i na pravi način bavi sportom. Nije to samo moja ocjena, ti rezultati prepoznati su i u ‘Progres reportu EK 2019’. Poboljšanju uslova za djecu i mlade nastaviću doprinositi nezavisno od pozicija i politike, jer smatram da je jedna od najvažnijih stvari koje smo ‘dužni’ generacijama koje dolaze.
Vaše bivše ministarstvo je ugašeno i pripojeno s još tri u novo – ono kulture, nauke, sporta i prosvjete. Vi sigurno ne mislite da je to dobar potez. Zašto?
Janović: Svakako je to jako loš potez. Svaki od tih resora toliko je kompleksan i važan za svako društvo da je teško razumjeti logiku po kojoj su sve to ‘strpali’ zajedno. Jedan od mogućih odgovora je da ova Vlada te resore ne smatra vrijednim. U tom kontekstu podsjetiću na onu izreku kako za uništenje nekog društva nije nužno oružje, već je ‘dovoljno’ uništiti obrazovanje, a u ovom slučaju i kulturu u njemu. Nažalost, čini mi se da upravo u toj zoni treba tražiti odgovor o motivima spajanja o kojem ste me pitali.
Analitičari su stava kako je DPS ova vlast ‘pala’ zbog povezanosti s brojnim korupcijskim aferama, klijentelizmom, pogodovanjem. Je li to prestalo?
Janović: DPS je partija koja se najviše mijenjala od svih na političkoj sceni Crne Gore. Sada je u toku svojevrsna smjena generacija. Počela je od vrha partije, na posljednjem kongresu – svi potpredsjednici, predsjednik Izvršnog odbora, mnogo nas u Predsjedništvu pripadaju, da tako kažem, mlađim generacijama. Potom se taj princip široko primjenjuje na svim nivoima partijskog djelovanja. To se radi da bi se odgovorilo izazovima i potrebama 21. vijeka. Odgovornost je velika, okolnosti su komplikovane, ali vjerujem, uvjeren sam, da će DPS uspjeti u namjeri reforme – partijske, potom i ukupne društvene.
Kako uopšte prognozirate rasplet situacije u Crnoj Gori? Neki spominju i rat, što bi uveliko moglo rasplamsati regionalne probleme, prvenstveno otežati situaciji u BiH? Kakvo je Vaše viđenje?
Janović: Rasplet ne zavisi samo od jednog, nego od brojnih faktora. Uključujući odnose snaga u svijetu, Evropi i regiji. Na neke faktore, dakle, ne možemo uticati, ali moramo raditi na svemu onome gdje možemo, kako bi se Crna Gora vratila evroatlantskom putu. Čvrsto vjerujem da to mora biti rezultat procesa koji su sad započeli.
Nakon protesta zbog ustoličenja srpskog mitropolita na Cetinju u tom je gradu sredinom septembra održan još jedan građanski protest kojim se željelo iskazati nezadovoljstvo ‘fašizaciji i klerikalizaciji crnogorskoga društva’. I Vi ste bili na tom protestu, a na društvenim ste mrežama poslali i poruku – Nije teško razumjeti. Treba samo osjetiti. Zašto ste bili na Cetinju?
Janović: Cetinje ne samo što je stara crnogorska prijestonica nego je, mogu to slobodno reći, i prijestonica antifašizma na našim prostorima koji se ‘zaljuljao’ radikalno u desno. Cilj tih protesta je očuvanje Crne Gore kao građanske, sekularne, multikulturne demokracije zapadnog tipa. To su vrijednosti na kojima sam odgojen i koje zastupam. Zato sam bio i uvijek ću biti prisutan kada se te vrijednosti brane.
Veliki problem Vam stvara SPC i klerikalizacija koju sprovode. Treba li CPC imati autokefalnost?
Janović: Vjerujem u princip odvojenosti države i Crkve zapisan i u našem Ustavu. Ne bih se, dakle, miješao u ‘crkvene stvari’. Politički aspekt cijele te priče počiva, po mom sudu, na dvije stvari. Istorijski, crnogorska država i Crkva nestale su 1918. godine, kada je nastala Kraljevina SHS. Samostalnost države obnovljena je 2006. godine, ali se sa samostalnošću Crkve to nije dogodilo. Drugo, za mene još i važnije, pravoslavni Crnogorci i Crnogorke nemaju gdje da propovijedaju svoju vjeru, a da pritom u bogomoljama budu poštovani. Pravo na slobodu vjeroispovijesti spada u neka od osnovnih ljudskih prava i svaka je država dužna štititi ih. Tako treba biti i u Crnoj Gori.
Dio crnogorske javnosti u posljednje vrijeme iskazuje snažno negodovanje zbog spoljnopolitičkih odluka. Crna Gora se odmiče od Evrope, tačnije evroatlantske orijentacije koju je snažno zagovarala bivša vlast, a nova Vlada okrenuta je Srbiji i Rusiji. Koji bi trebao biti put Crne Gore?
Janović: Već smo o tome govorili, Crne Gore kao samostalne države neće biti ako ne bude okrenuta zapadnim vrijednostima i ne bude li građanska, sekularna demokratija. Tome nas uči cijelo istorijsko i političko iskustvo.
Nedavno je održan sastanak predsjednika Milanovića s predsjednikom Đukanovićem. Obojica su izjavila kako je Crna Gora talac nezainteresovanosti EU. Što Crnoj Gori znači podrška Republike Hrvatske?
Janović: Nedvosmisleno, podrška susjeda, konkretno Republike Hrvatske za Crnu Goru je sada od neprocjenjive vrijednosti. Riječi koje je predsjednik RH Zoran Milanović izgovorio tokom uzvratne posjete predsjednika Crne Gore od krucijalnog su značaja i za moju zemlju i za čitav ovaj prostor. Predsjednik Milanović je, da podsjetim, rekao kako će Hrvatska, kao članica EU, zapadne partnere upozoriti na stvarnu situaciju u Crnoj Gori. Rekao je kako će svojim sagovornicima s visokog i najvišeg nivoa na Zapadu, jer Crnu Goru vidi na Zapadu, skrenuti pažnju na stvari o kojima u vezi s Crnom Gorom ustvari znaju malo, i ne zanimaju ih. Podsjetio je da tamo gdje vide uticaj nekih stranih sila na svojim granicama, ekvivalentno to ne vide u Crnoj Gori. Te da će on lično i Republika Hrvatska skretati pažnju Zapada u tom smislu. Uloga Hrvatske zato bi, u tom kontekstu, mogla biti ključna i ljekovita i za Crnu Goru, ali i za čitav ovaj prostor.
Četiri godine ste proveli u Hrvatskoj, tačnije u Dubrovniku. Igrali ste u Jugu. Kakva su Vam sjećanja na te dane? S kim ste iz Juga ostali u prijateljskim odnosima?
Janović: Jug je jedan od najboljih evropskih klubova i najuspješniji hrvatski sportski kolektiv. Imao sam tu privilegiju da se, kao rijetko koji strani igrač, zadržim pune četiri godine u Jugu. Za sve to vrijeme Dubrovčani su bili i ostali sjajni domaćini. Zato, kao rođeni Kotoranin i Crnogorac uvijek kažem da Dubrovnik ima posebno mjesto u mom srcu. Tome doprinose i prijatelji koje sam stekao od Dobuda, Obradovića, Boškovića, Vranješa, Bijača, Jokovića, Markovića, Popadića, Macana, Karača ali mnogih drugih mojih suigrača, kao i ljudi iz uprave kluba poput Dumančića, Konsua, Hrnića, Pavličevića, Jakobušića, Kržića. Uvijek se rado sjetim i pokojnih kapitrna Ante Jerkovića i Ivice Rustana. I dan danas kada dođem nezaobilazni su ‘Tramvaj’, ‘Glorijet’ i Ulica Iva Vojnovića.
Imali ste priliku doći u Jug još 1999. godine, no odlučili ste se za Bečej, a u gruški bazen uskočili tek 2011. godine. Biste li danas to mijenjali?
Janović: Ponosan sam i na razdoblje provedeno u Bečeju, tih godina jednoj od najmoćnijih vaterpolo ekipa u Evropi. Tokom karijere igrao sam za šest klubova iz četiri države. Svakog od njih rado se sjećam jer sam u njima gradio karijeru, napredovao i postizao sjajne rezultate. Sve je nekako dolazilo u svoje vrijeme, tako i odluka da zaigram za Juga.
Kotor, odakle dolazite sjedište je dva zloglasna mafijaška klana – Škaljari i Kavčani. U posljednjih pet godina sukobi ta dva klana odnijeli su više od 50 života. Likvidacije se sprovode i po Crnoj Gori ali i Srbiji. Kako gledate na tu situaciju?
Janović: Ta dva klana, po svojoj moći, daleko su ‘preskočila’ i Crnu Goru i regiju, čak čitavu Evropu. Globalizacija i umrežavanje kojem svjedočimo na svim poljima nije zaobišla ni kriminalni milje. Zato i borba s tim problemom traži prekogranična umrežavanja policija i država. Na lokalnom planu, svi mi koji možemo uticati na djecu i mlade, moramo im ponuditi prave alternative i dati im šansu da u životu biraju ispravne puteve.
Dubrovačku javnost uzbunila je promjena naziva kotorskog bazena koje sada nosi ime po Zoranu Gopčeviću, čovjeku koji se u novijoj istoriji veže isključivo uz zapovjednika straže u logor Morinj. Promjenu imena potaknuo je Vaš sugrađanin, Kotoranin, Hrvat Pavle Vičević. Kakav je Vaš stav?
Preporučeno
Janović: Smatram da nije uopšte trebalo mijenjati ime bazenu. Podsjetiću, bazen je nosio ime po Nikši Bućinu, mladom čovjeku koji je dao život u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu.
