Kako kaže, Prava Crna Gora je govorila od prvog dana da je memorandum sklopljen između SNP, URA i satelita DPS-a prevara naroda.
“Nekima je to bio čaj od nane koji su rado popili, neke je i otrovao, ali Pravu ipak nije prevario.
Mi, za razliku od SNP-a i URE, nismo vodili borbe da bi sjeli za sto sa Đukanovićem. Nismo trgovali voljom naroda da bi vratili kadrove DPS-a po dubini. Nismo se nalazili po podgoričkim lokalima sa funkcionerima DPS-a oko podjela pozicija. Nismo se bavili političkom korupcijom i političkom zloupotrebom Ustava i Zakona na štetu građana i Crne Gore, poslednji put Zećana.
Nismo mi vratili Mila Đukanovića, Raška Konjevića i Ranka Krivokapića na vlast.
Nismo mi dali Đukanoviću kiseonik kada je redom gubio i izgubio sve izbore u Crnoj Gori od 30. avgusta do danas. Nismo mi stavili potpis na Đukanovićem dokument”, navodi Deletić i dodaje:
“Licemjerno je, Abazoviću i Jokoviću, foteljaški zloupotrebljavati Temeljni ugovor – čije potpisivanje je Prava pozdravila – dok vaš kolega ministar policije podnosi lažnu krivičnu prijavu protiv monahinje, isti onaj ministar koji je odbio da glasa za Zakon o slobodi veroispovjesti.
U prljavoj igri i spinovanjem javnosti izvrću se činjenice i etiketiraju poslanici parlamentarne većine 30. avgusta koji su srušili Vladu DPS-a, SNP-a, i URE, koji odbijaju kompromis u odnosu na put kojim su oni krenuli od kad su zajedno formirali prevarantsku 43. Vladu Crne Gore.
Preporučeno
No, sve je jasno danas, nakon pada Vlade, ako postoje oni koji su imali dileme: URA i SNP ni danas ne odustaju od DPS-a, odbijajući da sjednu za sto sa pobjednicima 30. avgusta, jer su im očigledno milije i fotelje u koje ih je Đukanović postavio, pa makar i u tehničkom mandatu, nego narodne stolice za stolom 30. avgusta.”
















