Video
Za crnogorsku naciju ovo je, ocijenio je on, bio preporod njihove državnosti, nasilno izgubljene 1918. godine.
“Bilo je potrebno skoro sto godina da se crnogorski narod jednom zauvijek odvoji od „inspirativnog zagrljaja svog velikog brata – Srbije” (barem se tako vjerovalo u to vrijeme!). Za druge narode, manjinske narode, ovo je bila nada da će se jednom zauvijek udaljiti od nehumane politike, koja je poistovjećena sa ratovima devedesetih godina za stvaranje Velike Srbije”, istakao je predsjednik AA.
Ukazao je da često nakon ovog datuma možemo čuti da je “rukovodeća struktura Crne Gore, između ostalog, zaštitila stanovništvo od rata”.
“I ponavljajući je iz dana u dan kao mantru, ova izjava je postala „istina – aksiom“ o kojoj ne treba ni raspravljati”, dodao je on.
Zapravo, Đeljošaj kaže da je mišljenja da su manjine spasile Crnu Goru od ulaska u rat.
“Svaka od manjina u Crnoj Gori imala je svoj većinski narod u krvavom ratu, bilo da su to Hrvati, Bošnjaci ili Albanci. Uprkos raznim provokacijama od strane tadašnje države, manjine u Crnoj Gori su bile toliko pažljive da su mudro, pa čak i teškom mukom, sačuvale sebe, svoje porodice i svoju rodbinu, od sukoba, i je to zapravo uticalo da se Crna Gora sačuva od direktnog učešća u ratu”, smatra on.
Prema njegovim riječima, manjine, “odnosno mi Albanci, svojim glasom smo značajno doprinijeli rezultatu referenduma”, a zapravo svaka od manjina, dodaje, može otvoreno da izjavi da je upravo „naš glas“ presudio za pozitivan rezultat!
“I pored ove beskompromisne privrženosti crnogorskom državnošću, Albanci u ovoj zemlji nikada nijesu došli u poziciju koju zaslužuju, čak ni Ustavom Crne Gore. Ni u investicijama, ni u razvoju, ni u srazmernoj zastupljenosti u državnim organima. Zakoni o izborima su do danas među najdiskriminatornijima, čak retrogradniji nego što su bili u prvim godinama političkog pluralizma. Naši politički zahtjevi, iako zasnovani na ustavnim principima, najčešće su nailazili na gluve uši”, ocijenio je Đeljošaj.
Podsjetio je na zahtjev za samostalnom opštinom Tuzi, sa kojom su rađeni “najrazličitiji eksperimenti da se ne osamostali”.
“Izgovori su bili razni, a naša želja je bila samo da preuzmemo u svoje ruke odgovornost za što brži razvoj naše domovine. I danas vidimo da smo bili u pravu. Malesija je tek u prvom periodu postojanja kao punopravna opština, uprkos nepovoljnoj ekonomskoj klimi, doživjela procvat i razvoj, za koji je decenijama unazad bila iluzija i pomisliti na takvu mogućnost”, kazao je lider AA.
I pored svega što se dešavalo i dešava u Crnoj Gori posljednjih godina, ponovo su, naglašava, manjine te koje najiskrenije pokušavaju da očuvaju crnogorsku državnost, definisano ustavom, kao sekularnu državu vladavine prava i jednakosti pred zakonom, orijentisanu ka porodici najdemokratskijih nacija svijeta.
Čak, dodaje, često nalazeći se između dvije međusobno isključive ideje, oličene sa opcijama podjela, gdje se “od nas traži da se ne miješamo, jer su to stvari pravoslavne većine”.
“Mi kao Albanci, kao autohton narod na našim prostorima, smatramo da nema pitanja u kojima ne treba da izrazimo svoj politički stav, uvjereni da su glavna pitanja bilo kog dijela stanovništva države Crne Gore i naša pitanja , jer direktno utiču na demokratski razvoj društva i orijentaciju kojoj smo u potpunosti posvećeni”, poručio je on.
Svojim političkim djelovanjem, kaže Đeljošaj, uvijek pokazuju da su konstruktivan element.
“Nijesmo pogriješili na državnoj magistrali koju je imala Crna Gora, albanske stranke u ovom pravcu nijesu imale greške, sve do dolaska na scenu elementarne nepogode à la Fatmira Gjeke koji je osramotio albanske stranke kroz podršku Srpskoj crkvi kroz podršku Temeljnom ugovoru”, rekao je on.
Poručio je da njihovi politički zahtjevi nijesu usmjereni ni protiv koga, već za opšte dobro.
Preporučeno
“Mi smo ono što jesmo i nećemo dozvoliti da nas neko previdi. 21. maj je i naš praznik! Mnogo smo doprinijeli da do toga dođe i djelovaćemo da to sačuvamo. Srećan 21. maj, Dan nezavisnosti”, zaključuje Đeljošaj.
