Video
Ističe da je država propustila brojne šanse.
POBJEDA: Mislite li da je realno da Crna Gora postane članica EU do 2030. s obzirom na to da imamo političke elite koje se kunu u integracije, a na terenu ne isporučuju rezultate? Kako gledate na ove nove rokove koje nam šalju iz Brisela?
ĐENERO: Ne vidim da je od izbora 2020. u Crnoj Gori napravljen ijedan korak naprijed u smjeru evropskih integracija. U mnogo toga dvije prethodne vlade su kompromitovale crnogorski evropski put. Ne vidi se da bi uskoro moglo doći do formiranja snažne proevropske većine u parlamentu, osim ako se održe ponovljeni izbori i na njima se evropska konstitucionalistička opcija konsoliduje i oporavi.
U tom slučaju možda ima šanse govoriti o članstvu Crne Gore u EU do 2030. Ako se to ne dogodi, onda je 2030. godina kao fokusni datum ulaska u EU puko naklapanje. Naime, ako bi željela ući u EU 2030, Crna Gora ima samo pet godina za ozbiljne reforme, jer od kraja pristupnih pregovora i potpisivanja pristupnog ugovora, do pristupanja, potrebna je ratifikacija, koja traje dvije godine. Bojim se da je izvjesno da je Crna Gora izgubila ovu, a da vjerovatno gubi i iduću godinu, kao vrijeme za ozbiljne reforme.
Uvjeren sam da, uz svu retoriku o važnosti proširenja, nikad više neće biti govora i „gledanja kroz prste“ i zanemarivanja zadanih kriterijuma i mjerila za zatvaranje pristupnih poglavlja.
POBJEDA: Crna Gora je u osjetljivoj fazi sastavljanja vlade. Pregovori idu dosta teško. Čujemo poruke naših zapadnih i EU partnera da vlada mora biti stabilna i proevropska i da bivši Demokratski front nije poželjan partner. Da li je uopšte moguće sastaviti takvu vladu?
ĐENERO: Januš Bugajski je vrlo uvjerljivo objasnio kako je moguće sastaviti vladu koja bi bila i proevropska, a imala bi i vrlo stabilnu političku većinu. On zagovara koaliciju dvije najveće političke opcije, PES-a i DPS-a. Budući da se radi o dvije podjednako snažne političke opcije, to znači da bi se u tom slučaju morao stvoriti kabinet zasnovan na ravnopravnosti dva partnera, otprilike kao što su to bile vlade velike koalicije demohrišćana i socijaldemokrata u Njemačkoj.
Bugajski razmišlja američkom logikom, a američka politika vrlo je sklona modelima pogodbene tranzicije i kompromisa dva snažna partnera, a ideja je da se na taj način osigura uspostavljanje društvenog konsenzusa o političkim prioritetima i o zajedničkim javnim politikama, i istovremeno snažna podrška za politiku vlade.
Pretpostavka za uspješnost takvih pogodbenih administracija, međutim, mora biti saglasnost o temeljnim vrijednostima, a u crnogorskom slučaju je to prije svega pitanje saglasnosti o vrijednosti državnoga suvereniteta i konstitucionalnog poretka. Naredna pretpostavka uspješnosti takve administracije je posvećenost ozbiljnim javnim politikama i eliminacija populizma, te stvaranje uslova nepropusnosti za maligne vanjske uticaje, koji dovode u pitanje opstanak suverene Crne Gore, ali i njene temeljne ciljeve, dakle prije svega projekat evropske integracije i evroatlantski identitet države.
POBJEDA: Ta opcija je gotovo nerealna?
ĐENERO: Tako je, budući da nijesam siguran da gospodin Spajić i njegova stranka mogu proći na tom testu, skeptičan sam i prema održivosti takve velike koalicije.
Pretpostavka za formiranje takve vlade je jasno definisanje konstitucionalnog patriotizma kao vrijednosti, što bi dva ključna partnera neminovno upućivalo da dodatnu političku podršku potraže ondje gdje su i prethodne proevropske i evroatlantističke administracije tražile podršku – među zastupnicima manjinskih stranaka.
Bojim se, međutim, da Bugajski precjenjuje konsolidovanost PES-a i stvarnu proevropsku poziciju tog populističkog pokreta, da precjenjuje njihove političke kapacitete i podcjenjuje štetan uticaj populizma, ali i propusnost te opcije prema malignim uticajima. Te maligne uticaje snažno osjećamo u političkom ponašanju njihovog člana, sadašnjeg predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, a vidljivo je da se cijeli pokret iznutra raslojava.
Za demokratske političke opcije veliki je rizik ulazak u saradnju s takvim partnerom. Pogotovo ako znamo da će vrlo skoro doći na naplatu avanturistička populistička politika koja je vođena od formiranja vlade Zdravka Krivokapića, od avanturističkih Spajićevih i Milatovićevih poteza razaranja javnog dobra u penzijskom i zdravstvenom sistemu, pa do etatizacije privrede koju provodi Abazovićeva vlada.
Ne čini mi se da je uz ovakvu parlamentarnu arhitekturu moguće osigurati proevropsku vladu s relevantnom parlamentarnom podrškom. Čini se da je alternativa koja se otvara pred Crnom Gorom formiranje vlade s minimalnom većinom, koju bi činili PES i Bečićeve Demokrate, s manjinskim poslanicima ili raspisivanje novih izbora
Milatović pognute glave trpi javna poniženja
POBJEDA: Kako ocjenjujete miješanje zvaničnog Beograda u sastavljanje crnogorske vlade i sve češće prijeteće poruke visokih srpskih zvaničnika koje dodatno destabilizuju ionako destabilizovanu Crnu Goru?
ĐENERO: Više od agresivnog (često pasivno agresivnog) stava vladara iz Beograda u odnosu na Crnu Goru, čude servilno ponašanje sadašnjeg predsjednika i premijera, a još više izostanak svake političke akcije da se zaustavi razaranje sistema nacionalne sigurnosti u Crnoj Gori, koje je bahato sprovođeno i u vrijeme Krivokapićeve administracije, i u vremenu nakon što je Dritan Abazović smijenio Sava Kenteru s mjesta direktora
Agencije za nacionalnu bezbjednost. Vučić je ismijavao Krivokapića i Abazovića u vrijeme krize oko nasilne cetinjske inauguracije gospodina Mićovića i onog groznog klerikalnog desanta na Cetinje, kad je javno govorio kako ga je BIA iz sata u sat obavještavala o tome što se događa iza zatvorenih vrata Vlade Crne Gore. Ništa drugačije nije bilo ni u vrijeme potpisivanja kvazikonkordata između Abazovića i Prvoslava Perića, Vučićevog opunomoćenika za duhovnost i bogoštovlje, a ništa drugačije nije niti sad kad dvije agenture, ona BIA-e i ona državne crkve u Srbiji, razaraju Spajićevu stranku i njegov poslanički klub.
Milatović je pognute glave trpio javna poniženja, kad je bio u gostima kod Vučića, a ni Abazović ne krije da je prihvatio položaj Vučićevog klijenta. Nema odgovora, čak ni onda kad od Vučića i njegovog formalnog šefa vladajućeg pokreta Vučevića dolaze otvorene prijetnje suverenitetu Crne Gore i nuđenje pokroviteljstva nad Crnom Gorom u modelu brežnjevljevskog „ograničenog suvereniteta“.
Bez obnove samosvijesti Crne Gore, bez odgovora na otvorena ponižavanja iz Beograda, Crna Gora ubija sopstveni državni identitet i riskira vlastiti suverenitet.
Preporučeno
Nije, dakle, čudno to što Vučić i njegovi egzekutori rade, čudno je da nosioci javnih funkcija u Crnoj Gori ne reaguju na to i ne pokušavaju stvarati odbranu od takve agresivne politike.
