Video
Đenero kaže da je bilateralne ugovore moguće sklopiti samo ako su obje strane zainteresovane za takav ugovor, a u ovom slučaju, kako je rekao, imamo jasnu situaciju – ni na strani EU ne postoji konsenzus o sklapanju takvog ugovora, niti na strani Crne Gore postoji spremnost izvršne vlasti da pristupi takvom ugovoru.
Đenero je, komentarišući najave da bi naša država mogla da bude teritorija za prihvat migranata, kazao da su informacije koje su se pojavile u italijanskim medijima „tipične lažne vijesti“.
“Informacije koje su se pojavile u italijanskim medijima, onda i u crnogorskim, tipične su lažne vijesti koje sistematski kontaminiraju evropski javni prostor, a čvrsto su povezane s krizom koja se, vezano uz ilegalne migracije na teritoriji pod španskom kontrolom, dogodila nedavno u Ceuti. Upravo (4. avgusta) održan je neformalni virtualni sastanak Vijeća ministara unutrašnjih poslova članica EU, na inicijativu irskog predsjedništva, a taj je sastanak vezan uz inicijativu više članica da se problemu u Ceuti ne prilazi kao problemu jedne članice, nego da se cijela Unija mora zajednički suočiti s migracijskim problemom. Unutar Unije rješenja zajedničkih politika ne uspostavljaju se brzo i bez javnosti, jer je potrebno uspostaviti konsenzus o tim politikama, a poznato je da, na primjer, italijanska (desna) administracija koja se spominje kao zagovornik zbrinjavanja migranata do njihove repatrijacije u zemljama izvan EU, s kojima bi Unija postigla sporazum, krizu iskoristila za sukob s španskom (lijevom) administracijom, do te mjere da je privremeno suspendovala šengenski režim za brodove i avione koji dolaze s teritorije Španije”, kaže Đenero.
Istakao je da je administracija premijerke Meloni političku većinu osvojila i protivmigrantskom retorikom.
“I sada ima dobru priliku za obnovu te retorike i jačanje svoje pozicije u biračkom tijelu. Krizu u Ceuti intenzivno je koristila i propaganda Putinovog totalitarnog režima, koja je pokušala zapravo minoran lokalni problem predstaviti kao veliku nestabilnost cijelog sistema EU, pa i iskoristiti to za dovođenje u pitanje samog koncepta Unije. Tome su se unutar EU voljno priključile političke opcije koje su otvoreno euroskeptične. Na primjer, samo zato što je na odmoru na vrelom Hvaru, ovih dana o tome nijesmo čuli jednog od najglasnijih protivnika EU, hrvatskog predsjednika Milanovića, a to koliko domaćih problema ima, možemo zaključiti i iz činjenice da se drugi „usual suspect“ iz sfere eurofoba, srbijanski autoritarni vladar Aleksandar Vučić tek marginalno osvrnuo na krizu, u svom kratkom katastrofičnom „prekognicističkom“ ekskursu”, kaže Đenero.
Prema njegovim riječima, pitanja unutar EU ne rješavaju se na način na koji se to čini iz navoda italijanskih medija, a pogotovo iz načina na koji se ti navodi prenose na Balkanu.
“Ideja o „parkiranju“ migranata izvan Unije do njihove repatrijacije nije nova, Italija je to pokušala sprovesti bilateralnim ugovorom s Albanijom, ali to nije bilo jednostavno sprovodivo, kao što se nekome činilo. Još je manje sprovodiva ideja da se takav zahvat finansira iz evropske kase i vodi kao evropska operacija, jer da bi to bilo moguće, bilo bi potrebno o tome postići saglasnost unutar Evropskog savjeta. A do takve saglasnosti o politici koja nije kompatibilna s acquisom, jednostavno ne može doći”, kazao je Đenero.
Komentarišući oštre ocjene u crnogorskoj javnosti da je najava u vezi sa migrantima razlog tako velike posvećenosti Brisela integracijama Crne Gore, Đenero je istakao da protivnicima integracija treba takva „urotnička teorija.
“Zagovornici članstva Crne Gore u Evropskoj uniji trebali bi do neke mjere biti zadovoljni ovim „divljanjem“ crnogorskih zagovornika protivevropske kvazisuverenističke politike. Naime, čini se da protivnici integracije Crne Gore vide da je Crna Gora relativno blizu kraju pregovora i parafiranju pristupnog ugovora. Zato im treba ovakva „urotnička teorija“. Kad pogledate zemlje koje se spominju u tom popisu što su ga definisali italijanski euroskeptici, a prenose ga oni balkanski, ne crnogorski, nego više velikosrpski, za oko će vam upasti činjenica da se, osim Crne Gore na tom spisku nalaze države koje ili nemaju nikakve ambicije evropske integracije, ili su daleko od članstva. Da nekoj „zloj sili iz Bruxellesa“ o kojoj naklapaju protivnici evropske integracije, treba teritorija za takvo „zbrinjavanje“ migranata izvan EU, ne bi ga tražili u zemlji koja bi u roku od naredne tri godine mogla postati članica Unije. I na kraju, bilateralne ugovore moguće je sklopiti samo ako su obje strane zainteresovane za takav ugovor. U ovom slučaju imamo jasnu situaciju: ni na strani EU ne postoji konsenzus o sklapanju takvog ugovora, niti na strani Crne Gore postoji spremnost izvršne vlasti da pristupi takvom ugovoru”, istakao je Đenero.
Na pitanje da li je bilo najave da je Hrvatska bila razmatrana kao teritorija za prihvat migranata i, ako jeste, kako se ponašala hrvatska vlast, Đenero je istakao da su se u toj zemlji stalno pojavljivale urotničke teorije.
“Da ste slušali naklapanja hrvatskih populista, onda biste vjerovatno mislili da u Hrvatskoj više ne živi niko drugi do migranti. Stalno su se pojavljivale utotničke teorije o nekakvim tajnim avionima koji noću iz Njemačke dovode u Hrvatsku migrante, koji su u migracijskoj krizi 2015, ali i kasnije, prvi put registrovani na hrvatskim granicama, nakon što im Njemačka otkaže gostoprimstvo. Iako je hrvatska policija uspostavila vrlo ozbiljan sistem kontrole granice i sprečavanja ilegalne migracije, iako taj sistem vode možda i najkompetentniji ljudi unutar MUP-a, iako hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova u zagrebačkom diplomatskom miljeu slovi kao najbolje organizovano hrvatsko ministarstvo, stalno se pletu priče o nedoraslosti tog sistema koji, prema mišljenju jednih, sistemski krši ljudska prava migranata, a prema mišljenju drugih nedovoljno štiti granicu i bilo bi nužno na nju izvesti vojsku”, kaže Đenero.
Prema njegovim riječima, priča o migracijama odavno je plodno tlo za urotničke teorije i za djelovanje propagande, prije svega one pro-putinovske, koja Evropsku uniju nastoji prikazati kao neodrživu, propalu priču.
“Uprkos svemu tome, ostaje činjenica da Hrvatska vjerovatno u svojoj povijesti nije napredovala kvalitetom života svojih stanovnika više nego u ovih desetak godina otkad uspješno funkcioniše unutar evropskih institucija i uspješno povlači sredstava iz evropskih fondova”, kazao je Đenero.
Italijanski mediji, pozivajući se na izvore bliske tamošnjoj vladi i diplomatiji, objavili su da se Crna Gora našla na preliminarnoj listi zemalja u kojima bi Evropska unija mogla da osnuje nove centre za prihvat i repatrijaciju iregularnih migranata.
Prema saznanjima novinske agencije Ansa, strategija vlade Đorđe Meloni zasniva se na širenju već postojećeg „albanskog modela“ na druge države van granica Unije.
” Ključna razlika u odnosu na sporazum koji Rim ima sa Tiranom jeste u tome što bi se novi centri finansirali direktno iz evropskih fondova i zajedničkog budžeta Unije”, saznaje Ansa.
Osim Crne Gore, na spisku potencijalnih država u kojima bi se gradili objekti za smještaj i obradu dokumentacije su i: Tunis, Libija, Egipat, Ruanda, Gana, Senegal, Mauritanija, Uganda, Uzbekistan, Jermenija i Etiopija.
Pritisak Rima na briselsku administraciju dolazi u trenutku nagle eskalacije migrantske krize i dramatičnih okolnosti u španskoj sjevernoafričkoj enklavi Seuti, gdje je zabilježen ulazak oko 50.000 migranata, pri čemu je poginulo više od 57 osoba.
Preporučeno
