Mala je vjerovatnoća, kazao je, da to bude DF, jer su, ističe Đonović, porušili sve mostove iza sebe, pa i da hoće, oni to neće moći uraditi.
” Zbog toga tu šansu imaju Demokrate. Hoće li je iskoristiti, za svoje i dobro čitave Crne Gore, ostaje da vidimo. Sa DF-om ne mogu napraviti ništa dobro – ni sebi, ni Frontu, ni Crnoj Gori”, kategoričan je Đonović.
On je dodao i da se mogućnost nekakvog dijaloga između ove dvije partije ne može u potpunosti isključiti, jer je, kaže, u politici sve moguće.
” A kako to funkcioniše kada imaju vlast možemo se svakodnevno uvjeriti gledajući i slušajući. Sukob će se samo produbljivati, jer teško da može biti bilo kakvog konstruktivnog dogovora, sem u takmičenju u mržnji prema bivšoj vlasti”, kazao je on.
Pa ipak, kako je ocijenio, animozitet koji Demokrate i DF imaju prema Demokratskoj partiji socijalista, svakog dana gubi na intenzitetu, a pojačava se u međusobnim sukobima, bez mjere i na najnižem mogućem nivou.
” Suština sukoba je borba na tržištu glasova Crne Gore, jer su koju godinu ranije imali značajne podudarnosti u programima, a pored toga, liderske ambicije čine taj sukob surovijim i kako vrijeme prolazi još većim i jačim”, naglasio je Đonović.
Zbog toga se, dodaje, „nesuglasice“ prelivaju i na lokalnom nivou, pa tako, ocijenio je naš sagovornik, ove dvije partije ne mogu funkcionisati zajedno ni napraviti išta bolje od onoga što su do sada.
Sukob Demokrata i DF-a dobio je javni karakter kada je partija Alekse Bečića podržala smjenu bivšeg ministra pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića i glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
DF je taj potez okarakterisao kao „proglašavanje srpskog naroda genocidnim“, nakon čega se predsjednik Skupštine našao na meti srpskih tabloida.
U nizu reakcija i saopštenja koja su dvije partije davale, međusobno su se optuživali da rade sa DPS-om, slušaju strane centre moći: ambasade, Zapad ili u slučaju DF-a zvanični Beograd.
Odnosi dva konstituenta vlasti dodatno su se zaoštrili krajem juna kada je Bečić odbio da zakaže sjednicu parlamenta na kojoj je trebalo glasati za članove Tužilačkog savjeta iz reda uglednih pravnika.
To je, kako je Pobjedi kazao lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević, natjeralo DF da razmišlja o pokretanju inicijative za smjenu Alekse Bečića.
Bečić je Tužilački savjet u krnjem sastavu proglasio prošle sedmice, 5. avgusta pod pritiskom partnera iz parlamentarne većine. Na taj način pokušao je da makar djelimično smanji napade na njegovu partiju i njega lično koji su nastali zbog toga što su Demokrate odbili da stave potpis na prijedlog DF-a i Ure za četiri kandidata iz reda uglednih pravnika za Tužilački savjet.
Đonović smatra da takvim potezom lider Demokrata nije napravio nikakvu uslugu, niti je učinio nešto po volji DF-a.
” On je ovim što je uradio samo dao sebi i Vladi na prostoru i vremenu. Zbog ovakvih političkih raspleta ili zapleta DF je sve nervozniji, jer je od njegove istorijske pobjede, kako to oni vole da kažu, postao sam sve veći gubitnik. Nijednu svoju političku volju ne mogu da nametnu ili ostvare”, naglasio je Đonović.
U takvoj situaciji, kako je istakao, partija Dritana Abazovića (Ura) pokušava sebi da otvori prostor.
” Oni to rade kako bi poprilično tvrdo biračko tijelo prethodne vlasti, oličene u pet, šest partija, pridobili za sebe. Džaba se šetaju po Evropi, nama samo raste zaduženost”, rekao je on.
Sada se, zaključio je, samo povećava nepotizam, demagogija i licemjerstvo, a u svemu tome Ura teško da će moći da se nada nečemu dobrom.
Koalicija Demokrata, Ure i DF-a počiva na septembarskom sporazumu koju je ispred najjače vladajuće partije potpisao Zdravko Krivokapić, koji je ujedno i bio nosilac liste „Za budućnost Crne Gore“.
Aktuelni premijer je, čini se, i glavni uzrok sukoba, jer mu Demokrate daju podršku, dok DF, od momenta kada je Krivokapić odbio da potpiše temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, traže njegovu smjenu.
Preporučeno
Na dosadašnjim pregovorima vladajuće većine nije postignut dogovor, a ako je vjerovati izjavama predstavnika ove dvije partije niko od njih neće odstupiti od svog stava, pa se, kao jedino logično rješenje, nameću ili vanredni parlamentarni izbori ili neka nova koalicija.















