Video
Ne očekuje, kaže, da se u nastavku procesa otvore pitanja koja bi mogla ozbiljnije ugroziti postignuti dogovor, posebno jer je, kako dodaje, očigledno da je Evropska unija izvršila snažan pritisak na obje strane da pronađu kompromis.
Ipak, smatra da zabrinjava to što danas govorimo o mogućem odgađanju evropskog puta zbog toga da li će u parlamentu biti obezbijeđena potrebna većina, a znatno manje o kvalitetu reformi i funkcionalnosti rješenja koja usvajamo.
“Tako se evropski proces sve više svodi na ispunjavanje formalnih uslova i poštovanje rokova, umjesto da njegov glavni cilj bude stvaranje nezavisnih i efikasnih institucija. Dobro je što je dogovor postignut, ali samo usvajanje ustavnih promjena neće biti dovoljno. Tek njihova primjena treba da pokaže da li smo dobili održiv sistem ili još jedno rješenje doneseno prvenstveno zato da bi se zadovoljio trenutni evropski zahtjev”, kaže Đukanović.
Ključno pitanje nije hoće li sudije US biti izabrane, već na koji način će biti izabrane
Upitana da li misli da će, na krilima ovog sporazuma, poslanici konačno izglasati nedostajuće sudije Ustavnog suda, Đukanović kaže da vjeruj da će biti izglasano ono što predstavlja neposredan uslov za nastavak i završetak pregovaračkog procesa.
“U tom smislu, realno je očekivati i izbor nedostajućih sudija Ustavnog suda. Međutim, popunjavanje upražnjenih mjesta ne znači automatski da smo dobili nezavisan i depolitizovan Ustavni sud. Ključno pitanje nije samo hoće li sudije biti izabrane, već na koji način će biti izabrane, prema kojim kriterijumima i da li će njihov izbor biti rezultat stvarne procjene stručnosti i integriteta ili partijskog dogovora o raspodjeli uticaja”, upozorava Đukranović.
Crna Gora je, podsjeća, i ranije uspijevala da deblokira institucije političkim dogovorima, ali mnogo teže da ih oslobodi političkog uticaja.
“Zato izbor sudija treba posmatrati kao nužan prvi korak, a ne kao dokaz da je reforma Ustavnog suda završena”, jasna je ona.
Đukanović smatra da je zahtjev poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) da amandmane na Ustav ocijeni Venecijanska komisija opravdan. Kada se mijenjaju ustavne odredbe koje uređuju položaj Sudskog i Tužilačkog savjeta, pojašnjava ona, nije dovoljno da postoji samo potrebna parlamentarna većina već je potrebno obezbijediti i pravnu sigurnost, institucionalnu održivost i usklađenost sa evropskim demokratskim standardima.
“Venecijanska komisija ima autoritet i kredibilitet koji prevazilaze domaće političke podjele. Njeno mišljenje ne treba tražiti zato što domaće institucije nijesu sposobne da pripreme amandmane, već zato što se radi o pitanjima koja neposredno utiču na nezavisnost pravosuđa i ravnotežu između političke vlasti i pravosudnih institucija. Konsultovanje Venecijanske komisije ne bi trebalo doživljavati kao prepreku ili odlaganje procesa, već kao dodatnu garanciju da se Ustav neće ponovo mijenjati čim se pokažu prvi nedostaci usvojenih rješenja. Brzina jeste važna, ali kod ustavnih promjena kvalitet mora imati prednost”, smatra Đukanović.
Teško reći da li je u bivšem DF-u došlo do stvarnog udaljavanja
Na pitanje kako danas, u svijetlu svih nedavnih debata u Skupštini, ali i dešavanja van nje, vidi položaj Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, koji jedini neće glasati za ustavne promjene jer njima nije obuhvaćen status srpskog jezika, politikološkinja objašnjava da je to partija sa tvrdim, jasno prepoznatljivim stavovima koje, za razliku od dijela političkih subjekata, ne mijenja lako u zavisnosti od trenutnih koalicionih interesa.
“To joj omogućava da zadrži stabilno i ideološki jasno profilisano biračko tijelo, koje teško mijenja svoje političke preference. Međutim, dosljednost sama po sebi ne znači da je određena politika dobra ili društveno korisna. DNP njeguje desni etnonacionalizam i identitetsku politiku koja je decenijama proizvodila podjele i ozbiljne posljedice širom Balkana. Uslovljavanje reformi pravosuđa i evropskog procesa pitanjem statusa jezika pokazuje da je toj partiji identitetska agenda važnija od institucionalnih reformi. Takva pozicija DNP-u može kratkoročno koristiti kod njegovog biračkog tijela, jer učvršćuje sliku partije koja ne odustaje od svojih zahtjeva. Istovremeno, ona dodatno ograničava njegov koalicioni kapacitet i pozicionira ga kao aktera koji je spreman da evropske obaveze podredi nacionalnim i identitetskim pitanjima”, jasna je Đukanović.
Vjeruje da je sukob unutar nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF), barem u jednom dijelu, kontrolisan i politički funkcionalan za obje strane. Omogućava im, kaže, da se obraćaju različitim segmentima nekada zajedničkog biračkog tijela.
“Mandić se predstavlja kao institucionalno odgovorniji i prihvatljiviji evropskim partnerima, dok Knežević zadržava tvrđu identitetsku i nacionalnu poziciju. Teško je procijeniti da li je u tom procesu došlo i do stvarnog udaljavanja koje više nije moguće u potpunosti kontrolisati. Politički odnosi, čak i kada počnu kao dogovorena podjela uloga, mogu vremenom prerasti u stvarni sukob interesa, uticaja i liderstva”, pojašnjava Đukranović.
Ipak, dodaje, nema dilemu da je umjerenije političko „odijelo“ koje je Andrija Mandić obukao prvenstveno prilagođeno sadašnjim okolnostima i evropskim očekivanjima.
“Promjena retorike još nije dovoljan dokaz suštinske promjene politike. Njegovi raniji stavovi i političko djelovanje obavezuju nas da tu transformaciju procjenjujemo na osnovu dugoročnih postupaka, a ne samo trenutnog narativa”, poručuje Đukanović.
Beograd teško prihvata samostalno djelovanje svojih partnera u Crnoj Gori
Komentarišući činjenicu da Andrija Mandić nije otišao na susret predsjednika skupština zemalja kandidata za članstvo u EU, koji je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić organizovao u Beogradu, Đukanović ističe da se taj potez može tumačiti kao pokušaj da izbjegne situaciju u kojoj bi morao jasno da bira između institucionalne uloge predsjednika Skupštine Crne Gore i političkih odnosa koje je godinama njegovao sa vlastima u Beogradu.
Slične situacije će, vjeruje ona, nastaviti da predstavljaju problem sve dok postoji raskorak između njegovog sadašnjeg institucionalnog nastupa i ranijih političkih veza i stavova.
“Reakcije vlasti i provladinih medija u Srbiji pokazuju da Beograd teško prihvata samostalno djelovanje političkih aktera u Crnoj Gori koje je ranije smatrao svojim pouzdanim partnerima. Kada ti akteri, pod uticajem evropskih obaveza ili domaćih institucija, počnu da donose odluke koje nijesu u skladu sa očekivanjima vlasti Srbije, vrlo brzo postaju predmet javnih napada. To govori i o prirodi odnosa koji je vlast u Beogradu gradila sa dijelom crnogorske političke scene. Riječ je o odnosu u kojem se politička bliskost često podrazumijeva kao obaveza poslušnosti, a svako odstupanje tumači kao izdaja ili promjena strane”, pojašnjava politikološkinja.
Demokrate između želje za uticajem i zajedničkog interesa
Vlast je sporazumom pristala na izmjene dva sporna zakona iz oblasti bezbjednosti, a Đukanović vjeruje da unutar Demokrata postoji nezadovoljstvo zbog toga, jer izmjene zakona, kaže ona, mogu ograničiti prostor za politički uticaj i diskreciono upravljanje sektorom bezbjednosti. Ipak, podsjeća još jednom da u ovom trenutku postoji važniji zajednički interes vladajuće većine – da se iskoristi otvorena mogućnost za završetak pregovora i članstvo u Evropskoj uniji.
“Zbog toga ne očekujem otvorenu i uspješnu sabotažu dogovorenih izmjena, iako su mogući pokušaji da se njihov sadržaj ublaži, njihova primjena odloži ili postojeće poluge uticaja sačuvaju kroz podzakonske akte i kadrovska rješenja. Demokrate će se teško odreći kontrole koju su izgradile u bezbjednosnom sektoru, ali bi politička cijena otvorenog ugrožavanja evropskog procesa sada bila veoma visoka. Upravo zbog toga će biti važno pratiti ne samo kako će glasati, već i kako će zakonska rješenja biti sprovedena u praksi”, kaže Đukanović.
Sporazum ne znači da je opozicija postala poželjan koalicioni partner
Upitana može li opozicija nakon potpisivanja sporazuma postati poželjniji koalicioni partner strankama vlasti te da li očekuje neočekivane koalicije u susret izborima naredne godine, Đukanović ističe da neočekivane koalicije i promjenljivi politički savezi već dugokarakteristika crnogorske politike, pa da ih treba očekivati i u narednom izbornom ciklusu.
“Sporazum je pokazao da vlast i opozicija mogu sarađivati kada postoji dovoljno snažan spoljnopolitički interes, ali to još ne znači da je opozicija automatski postala poželjan partner za formiranje vlasti. Posebno je teško očekivati da DPS u kratkom roku povrati značajniji koalicioni kapacitet na državnom nivou. Ta partija nije sprovela dovoljno vidljive i uvjerljive unutrašnje promjene koje bi potencijalnim partnerima omogućile da saradnju sa njom opravdaju pred svojim biračima. Dogovor o evropskim pitanjima može doprinijeti njenoj institucionalnoj legitimnosti, ali ne briše politički teret dugogodišnje vlasti”, upozorava Đukanović.
Prema njenim riječima, mogući su aranžmani sa manjim opozicionim subjektima, kao i različite saradnje na lokalnom nivou. Ipak, velike koalicije između vodećih partija sadašnje vlasti i DPS-a, mišljenja je, i dalje su teško zamislive.
Zatvaranje poglavlja ne smijemo gledati kao kraj transformacije crnogorskog društva
Đukanović vjeruje datrenutna politička klima unutar Evropske unije čini mogućim scenario u kojem bi Crna Gora do kraja godine mogla da zatvori sva preostala pregovaračka poglavlja.
“Proširenje je ponovo postalo geopolitički prioritet, a Crna Gora ima priliku da se predstavi kao država kandidat koja može prva završiti pregovarački proces. Pitanje je, međutim, koliko smo sposobni da tu priliku ozbiljno shvatimo i da ispunimo sve obaveze u veoma kratkom periodu”, skeptična je ona.
Kako objašnjava, zatvaranje poglavlja prvenstveno je tehnički i politički dio pregovaračkog procesa. Ono, dodaje, ne znači da su sve reforme završene, da su institucije postale nezavisne ili da su zakoni već proizveli željene rezultate.
Preporučeno
“Zato je moguće da do kraja godine formalno zatvorimo sva ili gotovo sva poglavlja, ukoliko za to bude postojala politička saglasnost država članica. Mnogo je zahtjevnije obezbijediti da reforme budu stvarne, održive i primjenjivane i nakon pristupanja. Moramo paziti da uspješno završen pregovarački proces ne predstavimo kao dokaz da je završena i transformacija crnogorskog društva”, poručuje Đukanović.
