Đurović: Otvoreni Balkan politička manipulacija, Crnoj Gori ne trebaju vještačke krize

Ali, svaka dalja odluka, dodaje ona, “mora proći kroz Skupštinu na ratifikaciju, prije toga pregovaračka platforma u Vladi gdje ima različitih partnera koji ne misle svi isto”.

Vlada se, naglašava, vrlo teško formirala a velika su očekivanja.

“Oni moraju čuvati svoju slogu da bi mogli da rade vrlo važne stvari i u oblasti javnih finansija i da kažem u ‘peglanju’ velikih izazova koje je donio program ‘Evropa sad’. Možda ćemo mi morati u sedmom mjesecu i rebalans budžeta za novo zaduživanje za osnovno finansiranje javnog sektora.

Prema tome, imamo jako puno izazova kući i nama treba Vlada koja će te probleme rješavati. Nama ne trebaju vještačke krize imamo dosta i pravih”.

Najavljujući put u Ohrid, premijer Crne Gore je naveo da još nije čuo validan argument zašto Otvoreni Balkan nije dobar za Crnu Goru. Predstavnica Zelene partije u Evropskom parlamentu Viola fon Kramon, koja je do sada podržavala Abazovića i njegov pokret URA, poručuje da je to opasna inicijativa. Kakav je vaš stav?

-Mislim da je i od kolega u vladi i sa strane struke dostavljeno dosta argumenata i sigurna sam da je to učinjeno i elektronskim putem iz najbolje namjere tako ne bih se složila sa činjenicom da se ne čuje validan ekonomski , bezbjednosni ili politički argument. Čuje se.

Pitanje je da li neko to želi sada da elaborira, da primi k znanju i da razmisli. Ako bi Crna Gora pristupila Otvorenom Balkanu to bi bilo priznavanje da idemo u karavan, to je duže putovanje u Evropu cijele regije i to je agenda 2030 i to Crnoj Gori od svih zemalja regije ipak najmanje odgovara.

Kod nas je politička podrška za evrointegracije jedinstvena, od građana 75 odsto, privrede isto tako. Pregovaramo deset godoina, borimo se za završna mjerila vladavine prava i još uvijek se nadamo 2025, imamo pravo da se nadamo i to nam pravo niko ne može uskratiti.

Znači, dok se taj prozor 2025. ne zatvori Crna Gora najviše gubi od Otvorenog Balkana i najviše se udaljava od završetka pregovora. To je na nivou najšire političke ravni.

Šta je sa bezbjednosnim i ekonomskim faktorom?

Kad kažemo bezbjednosni faktor – cijela se balkanska ruta trese od potrebe vladavine prava i stalno nas prozivaju za bezbjednost trgovine i prometa. Znači, četiri ekonomske slobode ne znači da se može trgovati sa svim i bez kontrole.

Otvoreni Balkan nije Balkan bez granica nego Balkan koji ima nadzor nad prometom. Već je Svjetska banka rekla da je prosječno vrijeme čekanja kamiona na našim graničnim prelazima u regiji ispod dva sata. Ako vi intervjuišete biznis, a to su radili više regionalnih projekata, oni se više zadrže na sopstvene barijere svojih država nego na toliko čekanje na granici.

Taj argument da će biznis jako dobiti je vrlo diskutabilan. Zašto? Evo recimo na primjeru Crne Gore- nama je robni deficit u ukupnoj intra -Cefta trgovini – 57 odsto te trgovine, Kosovu je 50 odsto, BiH -12 odsto, Makedoniji sedam odsto i Albaniji je čak pet odsto, dakle svi smo mi u nekom deficitu ali Kosovo i Crna Gora u baš dobrom deficitu i nama neki preliberalni režim ne odgovara.

Ugušiće nam to malo što imamo prehrambenog sektora i primarne poljoprivrede. Jer njih neće niko kupiti oni će jednostavno propasti od te ogromne konkurencije kojoj će biti izloženi.

A mi već imamo carinsku stopu nula, mi već imamo mnogo toga unaprijeđenog – laboratorijski nalazi se međusobno priznaju, regulisane profesije se priznaju, ide se sa ličnim kartama u najvećem broju slučajeva, i nama je Cefta za 15 godina puno dala i ne treba je tek tako odbaciti ili kritikovati. Možda jeste ona malo dugih procedura ali to su pravila međunarodnog pregovaranja, i što je jako važno ipak je tu šest partnera iz regiona, niko nije isključen.

Cefta je inkluzivan proces, Berlinski proces je inkluzivan i Akcioni plan za zajedničko regionalno tržište je inkluzivan. Znači imamo šest premijera imamo EU, imamo evropsku finansijsku podršku i iako postoji problem treba da se rješava u tom formatu, i niko me ne može ubijediti da kada sve to imamo da će tamo neki Otvoreni Balkan ili Balkan bez državnih granica odjednom sve riješiti samo zbog toga što se drugačije zove i što su tu neke tri zemlje.

Problemi se ne riješavaju promjenom imena, oni kad donesu toliko tih novina po pitanju radikalne liberalizacije brisanja granica to je onda politički projekat, to onda prerasta ekonomske koristi jer mi ekonomske koristi imamo a ono što idemo dalje u ekonomsku liberalizaciju u mjeri mogućeg imamo format da to radimo.

Berlinski proces je priča o infrastrukturi, ekonomiji, priča gdje smo svi mi i gdje građani mogu da vide konkretne koristi a da ne postoji bojazan da to ide u neku Federaciju. Čak i po svim dokumentima koji su usvojeni kao međudržavni sporazumi ovi koji su usvojeni u Skupštini Republike Srbije krajem decembra, oni su još uvijek samo u Srbiji usvojeni.

Sjeverna Makedonija još uvijek analizira da li mora mijenjati carinski zakon, inpekcijski nadzor, neće da pristupe ratifikaciji dok se ne napravi pravna analiza, a onda plus da se vide kapaciteti i sve ostalo.

Dakle, ako je neko na graničnom prelazu Tabanovci između Srbije i Sjeverne Makedonije pored natpisa Green lines (zeleni koridor) za medicinsku opremu i osnovnu hranu iz kovid faze dodao naziv Open Balkan to ne znači da on živi. To je promotivna kampanja i manipulacija.

Svi mi znamo da se time neće deficit radne snage u turizmu riješiti jer odavno migracije idu prema Hrvatskoj pa do Njemačke. Niko me ne može ubijediti da ćemo mi svi naše deficite u sektoru usluga riješiti time što ćemo napraviti Otvoreni Balkan, to ne stoji ni u jednoj ekonomskoj kategoriji nego ćemo mi morati kao što je počela i Hrvatska da idemo od Filipina pa preko Afrike i Bliskog istoka i već ne znam gdje će se sve morati tražiti danas deficit u uslugama u poljoprivredi, turizmu i građevinarstvu a sjutra i u medicini.

Dakle tržište rada se time neće riješiti.

Reklo bi se onda da je OB više politička a manje ekonomska inicijativa? Neki dan je poslanica njemačkih liberala Renata Alt zatražila da se odmah zamrznu pregovori sa Srbijom o pristipanju EU što je na liniji sa sličnim pozivima nekih baltičkih država i Poljske zbog politike Srbije i njenog neusklađivanja sa EU kada je riječ o sankcijama prema Rusiji.

Puno je rizika. Juni mjesec je kulminacija pritisaka zato što Otvoreni Balkan hoće da proizvede ekspanziju na bar još jednu zemlju da se to onda prodaje medijski kao da je to završena priča da se to može politički rabiti, valorizovati za domaće potrebe a istovremeno lijepo sarađivati i sa Rusijom i sa Kinom.

A druge strane, mi ne možemo izdržati da preteknemo ovaj šesti mjesec ne bi li se od septembra stvari promijenile u korist Berlinskog procesa.

Niko nije protiv interesa biznisa ali ne želimo da se u tom interesu biznisa zaboravi da smo mi nezavisna države. Mi smo i partneri i prijatelji i niko ne bježi od memorandum o saradnji u vanrednim situacijama, niko ne bježi od memoranduma u saradnji u oblasti turizma, kulture to su sve bezazlane i pozitivne stvari. Ali preko ekonomske integracije ovako kako se sada spočitava kroz Otvoreni Balkan ljudi nisu u prilici da dobiju prave argumente.

Vrlo je pitka i plitka eksplikacija i onda to sve djeluje fino i krasno u stvari iza toga puno političkih rizika da uđemo u zonu gdje ćemo zakompolikovati međusobne odnose zato što nekim “velikim igračima” odgovara da nema granica a onima koji se bore za svoje granice jer žele da opstanu na neki način kao nezavisne države kao Crna Gora, UN i NATO članica, koja shvata da NATO članstvo za bezbjednost i ekonomsku perspektivu nije dovoljna danas na Zapadnom Balkanu i zato mora gledati snažno prema EU.

I sve što od toga puta udaljava nama rađa zabrinutost.

Šta je federacija elektronskih dokumenata, kao jedan od elemenata Otvorenog Balkana i kako to uspostaviti?

To je zloupotreba termina iza koje mi onda imamo političku rezervu. Ako imate zbirke ID dokumenata znači balkanske lične karte, elektronske, ako se to sad želi uvesti da bi se pristupilo ovim uslugama međusobno zašto se ta dokumenta zovu Federacija elektronskih dokumenata?!

Dakle, ako su to zbirke elektronskih dokumenata onda je to meni bezazleno i ima funkciju pristupa tržištu rada preko e-usluge. Ako neko kaže federacija elektronskih dokumenata za Zapadni Balkan odnosno za Balkan bez granica to asocira na Balkan bez granica i na neku vrstu trgovine koja prethodno zahtijeva da se mi skupimo uz neku Federaciju pa onda dalje.

To za Crnu Goru znači da napravimo rikverc na desno i da se usaglašavamo sa Albanijom, Srbijom i sa drugim partnerima iz regije, tu ja ne vidim više evropsku integraciju. Mi ćemo potrošiti ogromnu energiju da se međusobno usaglašavamo a već imamo format za dalje usaglašavanje. Nema potrebe ni za kakvom radikalizacijoim. Zna se koji su problemi.

Koji?

Recimo sa priznavanjem diploma. Ne može Crna Gora da se složi da se sve diplome u regionu preko Otvorenog Balkana priznaju. Odjednom biste imali jednu hiperpodukciju vrlo problematičnih privatnih fakulteta.

Naravno da to mora da bude pod kontrolom. Inače ima veliki priliv diploma iz regije koje su na granici da se priznaju kao jednaki nivoi obrazovanja. Ali sad pustiti sve linearno to je vrlo rizično.

Zatim, nema nijednog implementacionog protokola, to još uvijek sve stoji u nekoj političkoj ravni.

Nedavno je na skupu Igmanske inicijative ocijenjeno da je za Crnu Goru i BiH Otvoreni Balkan neprihvatljiv prije svega jer nemaju povjerenja prema vlastima u Srbiji.

Slažem se, postoji jedno ogormno nepovjerenje. Ta priča da smo mi isto kao Višegradska grupa je daleko od stvarnosti. Oni su imali 1993. jedinstveno političko mišljenje, ajmo se udružiti da idemo što prije u EU i postojalo je međusobno povjerenje. Oni su išli od politike ka ekonomskoj integraciji.

A mi idemo ekonomskom integracijom a nikada nismo imali jedinstven politički stav. Ne može nas sad niko ubijediti da je to isto. Nije.

I do jednog političkog stava proći će još dosta vremena. Ne kažem da ne treba raditi na tome ali na način kako je to ipak najljepše ponudio Berlinski proces i Akcioni plan za zajedničko regionalno tržište. Pa koliko se dogovorimo. Nikakvi pregovori nisu ni laki ni izvjesni, nije nikakva tragedija da traju i duže, dug je put u Evropu ali to je taj format, to je međunarodno javno pravo i ne treba vršiti pritisak na zemlje regije. Nigdje ne gori što se tiče ekonomske integracije, ide to sasvim fino.

Od zvaničnika SAD čujemo podršku Otvvorenom Balkanu.

Ja tu prepoznajem razliku između individualnih pristupa i nekog zvaničnog stava. U medijima se spinuje da je stav da SAD podržavaju Otvoreni Balkan. Kad vi tu stavite tačku onda je to medijski spin. Zato što zvanični američki stav govori o zarezu samo ukoliko je inkluzivan, otvoren i ukoliko druge države pistupe dobrovoljno a ne pod prinudom.

Američki stav se mora reći u proširenoj rečenici onda je to već nešto sasvim drugo.

Da li bi po vašem mišljenju Ukrajini na narednom Evropskom savjetu trebalo da bude odobren status kandidata za članstvo kako je pozvala slovačka predsjednica Suzana Čaputova na forumu u Bratislavi Globsec2022. Kako je navela, posljednjih 20 godina pokazalo da svako ostavljanje zemalja između EU i Rusije vodi u veću nestabilnost?

Tragična je situacija u toj zemlji, više od sto dana rata, toliko ljudskih žrtava… Moje je mišljenje i većinsko u Crnoj Gori da Ukrajina nama nije konkurencija. Ukrajini treba pomoći i mi uvijek ćemo podržati da Ukrajina dobije status zemlje kandidata.

To ne znači članstvo. Ali tu Evropa treba da bude jedinstvena i solidarna i da i na taj način pokaže da je Ukrajina dio evropskog kontinenta.

Treba pomoći toj državi da se pregovara da se okončaju ratna dejstva i ona ima puno pravo da brani svoju teritoriju i svoj narod.

Osim fotelje premijera, „vrela“ i fotelja ministra finansija

Šta je sa programom „Evropa sad“?

Ne smije to niko politički maći ali mi imamo jednu veliku rupu u budžetu. Stari ministar finansija kaže da smo u suficitu novi ministar kaže da imamo veliki problem i da se moramo zadužiti najvjerovatnije u sedmom mjesecu.

To nikad nije bilo da jedno isto ministarstvo finansija tako eksplicfitno promijeni stavove u mjesec dana promijenivši ministra. Mi sad svi očekujemo negdje da se ukrste argumenti i prosto da se zainteresovanoj stručnoj javnosti dozvole da imaju na uvid u prave cifre i da znamo kao građani jesmo li mi u budžetskom suficitu ili deficiru.

To su vrlo zabrinjavajuće situacije i mislim da je ipak najvrelija fotelja danas u Crnoj Gori ne samo fotelja premijera nego i fotelja ministra finansija.