Video
Postojala je, dodaje, dobra volja da se Crnoj Gori otvore vrata Evropske unije.
“To je ocjena iz pregovaračkih poglavlja, dok je naša stvarnost ono što je istaknuto u političkom dijelu izvještaja – upozorenje da se na ovaj način može ići unazad kada je riječ o ostvarenom nivou reformi. Crna Gora je u Izvještaju najviše pohvaljena u dijelu usaglašenosti sa spoljnom politikom Evropske unije, posebno kada je riječ o ruskoj agresiji na Ukrajinu”, pojašnjava Đurović.
Evidentiran je, dodaje, progres u određenim poglavljima što govori da je postojala volja da se Crna Gora odvoji od karavana.
“Kada pogledamo pregovaračka poglavlja imamo dosta ocjena da je Crna Gora napredovala, a da je istovremeno taj rad između dva pregovaračka poglavlja ocijenjen kao da nije dovoljno bilo napredovanja. Interesantno je da se u potpoglavlju 23 – pravosuđe čak bilježi i mali progres, a znamo da nemamo Ustavni sud i Sudski savjet, VDT, i još druge vrlo važne pozicije koji su rezultat političke nestabilnosti i otvorenog dogovaranja o nezavisnom izboru tih važnih pravosudnih funkcija”, kazala je Đurović.
Ističe da je u političkom dijelu stanje ozbiljno i sa dosta kritike, a da su mnoga poglavlja ocijenjena i zatvorena u junu, tako da će se administrativni problemi i snaga institucija tek pokazati.
Očekivalo se, kaže, da će Vlada raditi na evropskoj agendi, kako je i obećala.
“Mi to, nažalost, nijesmo uradili, tako da je onaj noseći dio, prvi koji su demokratske institucije, vrlo obojen onim što je naša politička stvarnost- nestabilnost, nepovjerenje, nefunkcionalnost ključnih aktera, u sve tri grane vlasti, posebno kada je riječ o Vladi, Parlamentu i samostalnom, nepristrasnom i učinkovitom radu pravosuđa”, naglašava ona.
Đurović jasno prepoznaje i krivca za loš politički dio Izvještaja.
Preporučeno
“To je naš parlament koji se pretvorio u jedno veliko pregovaranje i koji se ne bavi svojom osnovnom zakonodavnom funkcijom, već najviše dogovaranjima i pregovaranjima po odborima da li će se negdje nešto imenovati ili neće. Tako je stepen realizacija programa pristupanja koji je od Vlade trebao ići prema Parlamentu, prvo od Vlade veoma nizak, a onda prema Parlamentu – takođe nedovoljno dinamično usvajanje propisa. To kad se sabere – to je to”, zaključuje Đurović.
