“Socio-psihološke posljedice proizvedene kleronacionalističkom propagandom, prodrle su do najdubljih slojeva psihe određenih slojeva izazvaši reakcije prihvatanja da: budu tuđa metla i lopata, obijaju tuđe pragove, ljube tuđe ruke, budu tuđa sreća, a sve usmjerene ka satiranju crnogorske državnosti, nacionalnosti, kulture, njene samobitnosti, brisanju njenog imena i pomena”, navodi Drašković.
Dodaje da SPC u Crnoj Gori je eksponent strane države i crkve, čiji je centar u drugoj nezavisnoj državi. Njeno djelovanje je usmjereno ka negiranju Crne Gore, što ona uspješno svojom samovoljom obavlja.
“Ne poštujući prostorno plansku dokumentaciju, devastirajući spomenike kulture, njen autoritet je rastao. Državna vlast svojim odnosom joj je omogućila da se ponaša kao država u državi. Vjernike, sluge Božje, pretvara u svoje sluge, poslušnike i sljedbenike. Političkim djelovanjem uspijeva da političke partije, koje djeluju u interesu druge države objedini i zajedno sa samozvanim predstavnicima crnogorskih plemena zadobije povjerenje građana na parlamentarnim izborima”, navodi on.
Dominaciju političkog autoriteta, kako smatra, koristi da na čelo političke koalicije postavi svog čovjeka, gospodina Zdravka Krivokapića, čime eliminiše lidere Demokratskog fronta, a otvara prostor Pokretu naroda Miodraga Dake Davidovića. Gospodin Krivokapić formira jednonacionalnu vladu čime vlast prelazi u ruke SPC, u čije će ime i za čiji će račun raditi ova “apostolska” vlada.
Dodaje da ako se zna da je SPC kanonizovala popa Milorada Vukojičića, člana zloglasne četničke trojke, koji je svojim krvoločnim djelovanjem zavrijedio imena Maca i pop koljač, te skrivala ratne zločince, može se očekivati da ova vlast državu uvede u tehnokratske vode zarobljene dogmama.
“Da li su građani koji su glasali za ovu vlast bili u zabludi? Svaka zabluda mora ranije ili kasnije da proizvede nevolju, i ukoliko je zabluda veća, utoliko je i nevolja”, zaključuje Drašković.
Preporučeno
Video