Video
Hiljadama kilometara dalje, a koji dan kasnije, jedan sličan, čudan, susret dogodio se i u Podgorici. Naravno, nije riječ o svjetskim moćnicima, ali za crnogorske prilike, značajnom susretu ljudi na pozicijama moći. Juče, tačno u 8:30 kako je bilo dogovoreno, Dritan je, brzim istreniranim pokretom ruke, izvadio dugo obećavanu tortu, na kojoj je, na čokoladnoj glazuri između nekoliko kuglica šlaga, bila zalijepljena ceduljica na kojoj je krasnopisom ucrtano: ,,Srećno i da Crna Gora uvijek niže samo uspjehe“.
Malobrojni svjedoci tvrde da je torta, iako malo zaleđena, izgledala baš pristojno. Ali, Milojko nije ni trepnuo, kamoli zagrizao.
Nije se Milojko ustrašio da bi mu prvi kolač mogao biti posljednji, već je na taj način, neverbalno, želio da poruči svom prethodniku da iz njegovih ruku – ne bi više ni konzervu uzeo. Naročito nakon Dritanovih noćnih skupštinskih oporih riječi i teških optužbi za Spajkijev lopovluk od nekih 10 miliona eura provizije, ono kada su se zaduživali dok su zajedno bili u apostolskoj vladi.
Tako je Dritanova ruka pravde ostala da visi u vazduhu, sve dok se nijesu, na nagovor vladinog fotografa, njih dvojica konačno, a vrlo nevoljno, slikali za uspomenu i dugo sjećanje.
I to je to: dugoodlazeći premijer je konačno postao bivši, dugodolazeći mandatar je konačno postao novi premijer.
Ali, nije gotovo, priča tek počinje. Iako se, izlazeći iz zgrade u Karađorđevoj broj 2, osmjehivao, mora da je Dritan Abazović osjećao neku tjeskobu zbog dana koji dolaze. Moguće da su mu još odzvanjale i one riječi novog ministra pravde, Milovića, da bi uskoro ruka pravde mogla zakucati i na vrata Dritana Abazovića.
Mada, iz njegove perspektive, sve je do juče izgledalo više nego dobro. Kao državni čelnik vidio je mnoge svjetske državnike, od Brisela do Vašingtona; čak dva puta je bio na Ist Riveru, jednom vozio bicikl duž i poprijeko Menhetna…
I radio je puno, znate već tvit – ,,Vlada radi“; pa je radio i na drugima. Sjećate se ono kada se u direktnim prenosima kod Raonikija, mogula Željka & Miška, ili na Pinku ili Hepiju, hvalisao i najavljivao hapšenja bivše vlasti i svih koji mu se suprotstave na njegovom ,,pravom putu“; kako je razgonio kavčane na buljuke; razgonio i snajperski targetirao i ,,novinarsku mafiju“, ,,državnu mafiju“, ,,šumarsku mafiju“… I, naravno, Bemax, iako su, veli, najbolja firma…
Uredio je i crnogorsku ekonomiju, sjećate li se video-bim prezentacija? Kako je sve to bilo lijepo, baš lijepo. Svi su ostali zatečeni: te nikad veći rast ekonomije; nikad veći BDP, a nikad manja nezaposlenost; pa žičara od Lovćena do Kotora, ,,najprestižniji objekat u turizmu koji se ikada napravio“; pa fascinantna tvrdnja da Budva sa dvadesetak hiljada stanovnika ,,ima najbolji buking u svijetu, uz rame sa brazilskim gradom Sao Paulo“…
Stigao je, iako je radio 25 sati dnevno, ponekad i da uživa: išao je u Istanbul na finale Lige šampiona, trke formule Abu Dhabi Formula 1 Grand Prix, Evroliga u košarci, derbi Milan – Inter, pa je pohodio i Manilu, uz vjernog dipl.ing-a grickao kokice i gledao naše košarkaše na Svjetskom prvenstvu…
Svuda ga je bilo. Jedino što nije, u živom prenosu na televiziji, iz frižidera izlazio kao njegov mentor, idol i nalogodavac Aco-Srbine-Vučić.
I da, ostvario je mnoge dječačke snove kao jedan od čelnika države Crne Gore, građanske države koja mu je dala šansu.
Ali, sada kada je prestao budan da sanja, kada se vrati u realnost, moraće da se osvrne na ono što je ostavio kao svoj premijerski legat. Biće to teško buđenje: ispunio je sve zahtjeve Beograda, od uništavanja institucija do zastoja u evropskim integracijama. Malo je falilo i da nas uvali u Open Balkan.
Da, bilo ga je baš svuda, naročito tamo gdje nije smio biti: u Skaj aplikacijama kao ,,brat Abaz“; u ANB-u đe je sa drugom Kurtijem oposlio da postane rusko-srpska ispostava; u državnoj upravi đe je zaposlio gotovo svakog partijskog aktivistu svoje stranke; u državnim firmama đe je gazdovao kao da su njegove, poput onog karikaturalnog spektakla sa nezakonitim oduzimanjem trajekata braće Ban te onda državnom, takođe, nezakonitom kupovinom istih trajekata…
A to je samo dio iz nedavne premijerske prošlosti. Kad se otvori Pandorina kutija oko veleizdajničkog potpisivanja Temeljnog ugovora, oko državnog šverca cigareta sa partijskim drugovima ili pokušaja ,,uvaljivanja“ ekstrakta marihuane prijateljima na Kosovu ili insajderske državne kupovine manjinskih akcija Luke Bar…
Biće to zanimljivi dani u bliskoj budućnosti i, da citiramo bivšeg premijera – ,,kupite kokice, biće spektakl“. Samo ne znamo da li će Abazović baš uživati.
Preporučeno
Jer, što bi rekao prorok, svemu ima vrijeme, pa i vrijeme svođenja računa. Za sve, pa i za Dritana.
