Poslanik DF-a Milutin Đukanović, koji je u srodstvu sa Sarom Vidak, osumnjičenom da je fizički nasrnula na sutkinju, reagovao je na medijske natpise povodom ovog slučaja. Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti.

Osjećam potrebu da se kao bliski rođak Sare Vidak ( ćerka moje sestre od ujaka) i javna ličnost oglasim ovim putem.

Osam dana sam ćutao u želji da nijednim svojim potezom ne odmognem maloj Sari, i da neko ne zloupotrijebi moje javno saopštenje.

Kakva je država Crna Gora i kakav je njen državni aparat to mi iz Demkratskog fronta dobro znamo. Montirani politički procesi, zatvaranje naših funkcionera, naših članova i članova naših porodica, privođenje na stotine naših aktivista, samo je vrh ledenog brijega u pohmanitalom obračunu aktuelnog režima sa političkim neistomišljenicima i borcima za slobodu i demokratiju.

Hapšenjem i određivanjem pritvora Sari, režim pokazuje da je metastaza zahvatila svaki državni organ. Horsko oglašavanje, potpredsjednika Vlade i ministra pravde, predsjednice Vrhovnog suda, zamjenika predsjednika Suda za prekršaje, Udruženja sudija i Uprave policije, dokaz je da je presuda donesena i prije suđenja. Ljiljana Milić, Špiro Pavićević i Branko Vučković su bestidni izvršioci njihovih nalogodavaca.

Sve da je tačno, a nije, to što navodi sudija Jelena Stanišić, to maksimalno može da bude sankcionisano kao prekršaj. Postavlja se pitanje, za koje to krivično djelo neko može da bude optužen, a da ne završi u pritvoru.

Da li su Veselin Pejović ili bratanić Brana Mućunovića bili pritvoreni zbog napada na Nebojšu Medojević, da li je Šaleta Đurović bio i jedan sekund u pritvoru kada je prebio državljanina Srbije, da li je neko bio pritvaran kad su inspektori završavali u moru, da li je neko odgovarao kada su maltretirani monahinja i državljani, ponovo Srbije, na Njegušima, da li su odgovarali Albanci sa Kosova i Metohije kada su ranjavali djecu po Ulcinju. Hiljadu, “Da li”. I naravno, hiljadu puta ne. Šarić, Kalić, Marović, Soković, Keljmendi i njima slični nijesu bili interesantni pravosudnim organima i nijesu zadržavani u pritvoru zbog mogućeg bjekstva. Ali zato Sara Vidak i Ilija Mandić, u to vrijeme maloljetni sin Andrije Mandića, moraju da osjete snagu ‘pravne države’ i da se upoznaju sa “komforom” spuškog kazamata. Obračunavati se sa djecom, mogu samo osobe koje se Boga ne boje, a ljudi ne stide.

Na žalost, očigledne nacionalne i političke podjele, pogotovo mržnja prema srpskom narodu, u Crnoj Gori zaslepljuju rodbinske i komšijske odnose. Poruka, brata do rupe, nikad u rupu, prestala je da važi u Crnoj Gori, prednost dobija izreka, ko neće brata za brata taj hoće tuđina za gospodara.

Podsjećam na činjenicu da su crnogorsko sudstvo i tužilaštvo pod direktnom kontrolom jedne partije, koja vlada punih trideset godina, i da je njihova osnovna uloga obračun sa političkim neistomišljenicima i odbrana diktature. I ovaj slučaj je primjer na koji način se zloupotrebljava sudstvo, i na ovaj način se želi poslati prijeteća poruka svim slobodnim građanima i silom utjerati autoritet sudstva koje je odavno izgubilo svaki kredibilitet i ugled. I sve se dešava u susret nastavku montiranih procesa protiv lidera, poslanika i funkcionera DF, koji se očekuju u septembru. DF je već uveliko razobličio te sluge režima i tragikomične likove u sudstvu i tužilaštvu, i to će nastaviti i ubuduće.
Koristiti bezazleno, neokaljano i nezlonamjerno dijete u realizaciji svojih najmračnih, a u suštini antisrpskih, ciljeva predstavlja vrhunac beskurpoloznosti i spremnosti na konačni obračun sa političkim neistomišljenicima.
Aktuelna vlast mora da zna, sve ovo pamtimo. Moramo ih podsjetiti da batina ima dva kraja. Naša djeca nijesu manje dostojanstvena od njihove. Prestanite sa njihovim mučenjem i maltretiranjem. Ničija nije gorela do zore, borba za slobodu se nastavlja.