GARČEVIĆ: Što prije održati vanredne izbore i formirati novu vladu

Osvrćući se na činjenicu da, umjesto toga, aktuelni premijer predlaže rekonstrukciju Vlade kojoj je u parlamentu izglasano nepovjerenje, Garčević ističe kako je u politici sve moguće, ali i da je Crna Gora postala slučaj koji će se analizirati na fakultetima političkih nauka.

Govoreći o lideru Pokreta „Evropa sad“, koji je eliminisan iz izborne trke nakon što se ispostavilo da je obmanjivao javnost da ne posjeduje državljanstvo Srbije, Garčević ističe da je to, prije svega, pitanje etike u politici.

Laž je neprihvatljiva ma koliko nam kandidat bio drag. Relativiziranjem neistine urušava se ionako slabo povjerenje u državne institucije i potvrđuje uvriježeno mišljenje da političarima svakako ne treba vjerovati. Zato bi u demokratskim političkim sistemima, kandidat koji je želio da sakrije činjenice o sebi podnio ostavku ne samo kao čin lične moralne odgovornosti, već i kao znak da se sistem zasniva na moralnim vrijednostima koje svi treba da poštuju – naveo je on.

Garčević se osvrnuo i na to što DPS još nema svog predsjedničkog kandidata, ocijenivši kako ta partija malo podsjeća na onu s kraja 90-ih i da, nakon gubitka vlasti 2020. godine, nije iskoristila vrijeme da se suštinski reformiše.

POBJEDA: Predsjednički izbori u Crnoj Gori zakazani su za 19. mart. Šta očekujete od tih izbora i smatrate li da će oni biti test za parlamentarne?

GARČEVIĆ: Crnogorsko društvo prolazi kroz proces političke nestabilnosti, što donekle i nije neočekivano, imajući u vidu da je DPS prešao u opoziciju nakon 30 godina vlasti. Ono što ovu krizu produbljuje je urušavanje institucija sistema koje se odvija posljednjih mjeseci. Ionako krhki i politizovani institucionalni sistem sada je značajno oslabljen. Zato ne očekujem da predsjednički izbori mogu značajnije promijeniti ovaj trend. Nadam se da će sudije Ustavnog suda biti izabrane do kraja februara kako bismo imali organ koji bi odlučivao o žalbama koje očekujem nakon izbora, a ne isključujem ponavljanje scenarija iz Podgorice ili onoga što se događalo u Šavniku. Vanredne parlamentarne izbore je trebalo već održati ili ih održati zajedno sa predsjedničkim, a prije toga je trebalo konstituisati Ustavni sud. To je duh demokratskog procesa koji, nažalost, nijesmo poštovali. Jasno je da je beskrajno odlaganje izbora primjer političkog kalkulisanja, jer bi se sa ulaskom Pokreta „Evropa sad“ politička karta parlamenta bitno promijenila, a neke partije koje sada čine parlamentarnu većinu ne bi možda ni ušle u sastav buduće skupštine.

POBJEDA: Kad smo već kod Pokreta „Evropa sad“, crnogorska javnost je više od dvije godine bila obmanjivana tvrdnjama lidera tog pokreta Milojka Spajića da nema državljanstvo i prebivalište u Srbiji, da bi on sam prije par dana, pod pritiskom dokaza i sam priznao da je odjavio prebivalište u Beogradu i podnio zahtjev za otpust iz državljanstva Srbije. Što takvo ponašanje govori o osobi koja pretenduje na poziciju predsjednika države?

GARČEVIĆ: Ne bih ovaj slučaj svodio samo na pitanje lične odgovornosti jednog ili više predsjedničkih kandidata. Dešavanja posljednjih dana odslikavaju stanje političkog duha u zemlji. Prvo, i najvažnije, ovo je pitanje etike u politici. Kod nas se istina u politici posmatra kao promjenljiva, politički motivisana kategorija. Brojni slučajevi do sada to dokazuju i nijedna partija nije imuna na to.

Laž je neprihvatljiva ma koliko nam kandidat bio drag. Relativiziranjem neistine urušava se ionako slabo povjerenje u državne institucije i potvrđuje uvriježeno mišljenje da političarima svakako ne treba vjerovati. Zato bi u demokratskim političkim sistemima, kandidat koji je želio da sakrije činjenice o sebi podnio ostavku ne samo kao čin lične moralne odgovornosti, već i kao znak da se sistem zasniva na moralnim vrijednostima koje svi treba da poštuju. Argument da su to i drugi radili prije, samo još više obesmišljava moralne vrijednosti koje bi trebalo da važe u politici kao i u svakoj drugoj djelatnosti.

Drugo, ovo se pitanje tiče vladavine prava i poštovanja zakona zemlje čiji predsjednik želite da budete. Kako se vaša kampanja može zasnivati na poruci o poštovanju vladavine prava ili kritici korupcije, ako vi sami nijeste spremni da poštujete zakon države na cijem čelu želite biti. U čemu je onda promjena u odnosu na prošlu vlast koja je kritikovana zbog toga?

To otvara pitanje selektivne primjene prava, odnosno politizaciju primjene prava, za šta je DIK optužen i što je kontinuirana boljka crnogorskog pravnog sistema. Selektivna primjena prava i njegova politizacija se može promijeniti jedino sa drugačijim shvatanjem politike i odnosa političara prema zakonima. Ovaj slučaj potvrđuje dubinu krize u kojoj se nalazimo.

Nažalost, bez obzira na retoriku koju nude partije, ne primjećujem političke snage koje promišljaju i žele da sprovode politiku drugačije nego što je to bio slučaj u prošlosti. U tom pogledu ne vidim veliku razliku prije i nakon 2020. godine. Zato i ne smatram da će se politička kriza u zemlji brzo razriješiti. Treba nam nekoliko izbornih ciklusa da bismo počeli drugačije da promišljamo.

POBJEDA: Demokratska partija socijalista još nije predstavila svog predsjedničkog kandidata mada se sve više spekuliše da će to biti aktuelni šef države Milo Đukanović. Zašto DPS, praktično mjesec pred izbore, nema svog kandidata? Je li posrijedi političko taktiziranje ili DPS zaista nema rješenje za predstojeće izbore?

GARČEVIĆ: Zašto partija nema kandidata mjesec pred izbore, pitao bih ljude u DPS-u koji o tome odlučuju. Pretpostavljam da će, kao i u drugim partijama, o tome odlučiti na osnovu sopstvenih procjena o jačini mogućih kandidata. DPS je poznat po svojoj pragmatičnosti i neprestanom prilagođavanju političkim kretanjima u zemlji.

To je, između ostalog, omogućilo da ova partija bude tako dugo na vlasti. Današnji DPS, na primjer, malo podsjeća na DPS s kraja 90-ih, kako po političkoj ideologiji, tako i po identitetskim pitanjima po kojima je sada prepoznatljiv. Ipak, pragmatizam ima svoja ograničenja. Jedna je stvar kada ste na vlasti i uđete kasno u političku trku.

Tada možete da računate na prednost koju vam pozicija vlasti pruža. Sada je razlog drugačiji i ne znam koliko će kasni ulazak u trku pomoći imajući u vidu da rezultati nedavnih lokalnih izbora nijesu ohrabrujući za DPS i činjenicu da partija nije iskoristila vrijeme nakon 2020. godine da se suštinski reformiše.

POBJEDA: Glasanje o izboru sudija Ustavnog suda Skupština je zakazala za 27. februar. U kolikoj mjeri će eventualno formiranje Ustavnog suda uticati na rasplet institucionalne krize u državi i vraćanje stvari u normalu? Je li to uopšte moguće sa političkom garniturom koja trenutno upravlja državom i institucijama?

GARČEVIĆ: Zakašnjeli izbor sudija Ustavnog suda stvara institucionalni okvir, ali to samo po sebi nije dovoljno. Izbor je trebalo da se dogodi prije nekoliko mjeseci kako bi se institucionalna i politička kriza deblokirala i stvorili uslovi za prijevremene parlamentarne i redovne predsjedničke izbore. Kao što sam već rekao, ovaj slijed koraka koji su preporučivali i naši partneri iz EU nije ispoštovan zato što za to nije bilo jasne političke volje.

Ovo vam ukazuje da je za vraćanje stvari u normalu, kako ste Vi to nazvali, potrebno mnogo više. Prvi koraci bi podrazumijevali da se što prije organizuju prijevremeni parlamentarni izbori i omogući da nova većina, u skladu sa demokratskim principima, formira vladu, što dalje podrazumijeva da Vlada u tehničkom mandatu promijeni svoj dosadašnji pristup i aktivno radi sa onima koji je prećutno podržavaju da se izbori što prije održe bez obzira na njihov ishod.

POBJEDA: Umjesto toga, premijer u tehničkom mandatu predlaže rekonstrukciju Vlade koja je pala. Je li to normalno i je li uopšte moguće da se tako nešto dogodi?

GARČEVIĆ: U politici je sve moguće ako se stvore preduslovi da se tako nešto dogodi. Znači, ovo je moguće, ali da li je dobro, to je drugo pitanje. Crna Gora ima slučaj koji će se, siguran sam, analizirati na fakultetima političkih nauka. Imamo situaciju da dvije male partije, uz pomoć partija manjinskih naroda, rukovode državom. Znači, imamo vladavinu manjine, a ne manjinsku vladu, a sve u ime jačanja demokratije.

Sami procijenite kako da zovemo stanje produžene privremene uprave u kojem se država nalazi. Međutim, ovakva vlada ne bi mogla da funkcioniše da nema straha od novih izbora kod onih koji je prećutno podržavaju ili tolerišu njeno postojanje zbog kratkoročnih političkih interesa.

Dublji odgovor na Vaše pitanje bi me vratio na tezu koju sam već iznio – Crna Gora još čeka političare koji će politiku odvojiti od lične vlasti i biti spremni da je sprovode drugačije, pa čak i ako to znači rizik za ostanak na vlasti. Situacija iz Škotske gdje je premijerka podnijela ostavku na lični zahtjev, u toku svog mandata, jer se „umorila od politike“ ovdje izgleda kao priča iz bajke.

Brisel ne gori od želje da se širi prema Balkanu

POBJEDA: Crna Gora na evropskom putu stagnira već duži period. Koliko je u aktuelnim političkim okolnostima uopšte realno govoriti o daljem toku evropskih integracija i pribojavate li se da bi, ukoliko se trenutno stanje u državi nastavi, institucije EU mogle staviti tačku na tu priču na neki duži period?

GARČEVIĆ: Ovdje, zbog objektivnosti, moram reći da krivica nije samo na nama. Tačno je da mi već duže vrijeme stagniramo. Podsjetio bih vas da naš entuzijazam za reforme nikad nije bio jak, uključujući i vrijeme prije 2020. godine. Od prijema u NATO on je dodatno oslabio. Međutim, ni Brisel ne gori od želje da se širi prema Balkanu.

Klima za proširenje u EU već dugo nije povoljna, a ruska invazija na Ukrajinu je nije učinila boljom. To dokazuju primjeri Albanije i Makedonije koje su bile ispunile sve potrebne uslove da otvore pristupne pregovore, pa su uprkos tome čekale. Kosovo je čekalo viznu liberalizaciju nepravedno dugo. BiH je dodijeljen status kandidata uz utisak da je ta odluka iznuđena i donešena preko volje. U ovakvim okolnostima, napredak je moguć samo ukoliko uložite mnogo više napora nego ranije i stalno demonstrirate svoju posvećenost integraciji u EU. Čak i tada, kao što govore slučajevi koje sam spomenuo, može neko da vas blokira, zadrži ili vrati korak nazad.

Nesumnjivo, reforme su potrebne ne zbog EU, nego zbog zdravog političkog društva kojem, nadam se, težimo. Sa nastavkom krize naše šanse za stvaranje zdravog političkog društva baziranog na jakim institucijama i vladavini prava se umanjuju što naše blijede šanse za članstvo u EU u dogledno vrijeme čini još bleđim.