Svi detalji navode se u Aktu o uslovima pristupanja Hrvatske i prilagođavanju ugovora o EU, o funkcionisanju EU i o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju, koji čini 55 članova, devet aneksa i više drugih dodataka u vidu protokola, uputstava i korespodencije. Konačno, Ugovor o pristupanju ima samo četiri člana, kojima se precizira politička saglasnost i usklađivanje Hrvatske sa svim već važećim pravilima EU.

ZVANIČNI AKT

S obzirom na to da se Crnoj Gori bliži dan kada će početi sastavljanje prijedloga ovih dokumenata kojima bi se ozvaničio njen ulazak u EU, Pobjeda je istraživala kakve sve odredbe je u svom ugovoru imala jedna od posljednjih država koja se domogla punopravnog statusa ove ekonomsko-političke zajednice.

Dokument kojim je definisano pristupanju Hrvatske je međunarodni ugovor i njime su bili uređeni uslovi, postupak i pravne posljedice njenog ulaska u EU. No, on je imao i pravno dejstvo na samu EU s obzirom da su na osnovu ovog akta promijenjeni i dopunjeni i svi drugi koji se odnose na postojeće članice Unije. Riječ je o Ugovoru o EU, Ugovoru o funkcionisanju EU i Ugovoru o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju. To se odnosilo i na cjelokupnu pravnu tekovinu EU, osim u onim oblastima gdje su bile predviđene već pomenute privremene mjere ili prelazni periodi s jasno definisanim vremenskim trajanjem. Svi oni doneseni su prije nego što je Hrvatska 1. jula 2011. godine dobila sve zvanične potvrde da će dvije godine kasnije biti članica EU.

Istovremeno, od Hrvatske je traženo da prihvati sve već donešene odluke institucija EU i da pristupi međunarodnim sporazumima koje je Unija zaključila. S druge strane, u trenutku kada je postala punopravna članica, morala se povući iz svih sporazuma o slobodnoj trgovini s trećim državama koji nijesu u skladu s pravom EU.

IZUZECI

Ono što je ključno i već se pominje kao „poseban tretman“ u slučaju Crne Gore, važio je i za Hrvatsku. Naime, ona je imala vremenski ograničene prelazne režime kako bi se kao novi član postepeno prilagođavala svojoj poziciji.

Na prvom mjestu bila je pravna tekovina vezana za Šengen zonu. Sve iz tog ugovora Hrvatska je trebalo da primjenjuje od dana pristupanja, ali je o konačnom ukidanju kontrola na granicama među članicama odlučivao Savjet EU nakon evaluacije.

U radu Evropskog parlamenta, Hrvatska je imala unaprijed definisani broj dodatnih poslanika čiji je mandat počeo 2013. godine i trajao do pred kraj 2014, a na isti način dobili su mjesto komesara u EK. Uz to, bila su definisana posebna pravila za glasanje unutar Savjeta EU koja su trajala do završetka tadašnjeg mandata te institucije.

Akt o pristupanju predvidio je i privremeni sistem pojačanog nadzora Evropske komisije nakon pristupanja, naročito u prve tri godine. Tokom tog vremenskog okvira, EK je ovlašćena da prati i ocjenjuje ispunjavanje obaveza koje je Hrvatska preuzela tokom pristupnih pregovora, s posebnim akcentom na pravosuđe, temeljna prava, borbu protiv korupcije, tržišnu konkurenciju i upravljanja vanjskim granicama.

Kada je riječ o ekonomiji i finansijama, oblastima koje su u vrhu prioriteta EU, Hrvatska je od prvog dana imala status „države članice s odstupanjem“, s obzirom na to da nije ušla u zonu eura. Njene finansijske obaveze, kao i prava, isto su bili vremenski ograničeni. Imala je mogućnost da tokom pet godina uplaćuje svojih skoro 450 miliona eura obaveze za kapital Evropske investicione banke. Rok za obaveze prema Istraživačkom fondu za ugalj i čelik bio je četvorogodišnji, ali je počinjao tek 2015. godine.

S druge strane, finansijska podrška EU bila je najizdašnija u prvoj godini po pristupanju, da bi se u naredne dvije ona znatno umanjila ili nestala.

Na obrnuti način bio joj je omogućen pristup Kohezionom fondu i drugim bitnim fondovima, gdje su iznosi kojima su dotirani, konkretno, ribarstvo i razvoj ruralnih područja, postepeno rasli od 2013. godine.

ZAŠTITA

Prelaznim odredbama iz jednog od pratećih priloga, Hrvatskoj je omogućeno postupno i kontrolisano usklađivanje s pravnom tekovinom EU u precizno određenim slučajevima, vremenskom roku koji se kretao do čak sedam godina, i pod nadzorom EK. To se odnosilo na proizvode ključne za hrvatsko tržište, među kojima su bili ljekovi, radna snaga, vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem, oznakama za vino i maslinovo ulje, uvoz šećera, kokoške, ribu, sjeme nacionalnih sorti, koncesije na moru, zabranu rada hrvatskih prevoznika van granica države, akcize na cigarete, usklađivanje izuzeća od naplate poreza na dodatu vrijednost (PDV), te već pomenuta pravila Šengen zone.

Posebno značajne bile su zaštitne klauzule, koje predstavljaju izuzetan i vremenski ograničen mehanizam, o kojima se nije mnogo govorilo, a trajale su čak tri godine. U tom periodu, prema Aktu u pristupanju, EU je imala mogućnost da u slučaju ozbiljnih poremećaja na unutrašnjem tržištu ili u slučaju neispunjavanja obaveza od strane Hrvatske, preduzme privremene mjere zaštite koje su podrazumijevale ograničavanje pojedinih prava koja proizlaze iz punopravnog članstva. No, nakon isteka trogodišnjeg roka, zaštitne klauzule više nijesu mogle da se primjenjuju, a članstvo bi bilo punopravno i nepovratno.

EU i njene institucije isticale su tada, kao i sada, da je ovim mehanizmima osigurana stabilna i kontrolisana integracija Hrvatske u pravni, institucionalni i finansijski sistem EU, dok su istovremeno sačuvana pravna sigurnost i funkcionisanje ove ekonomsko-političke zajednice.

Crna Gora bi i s ovakvim pristupom evropskih institucija mogla godinama da pauzira – za svoje dobro, prije svega – prije nego što u potpunosti postane punopravna članica. No, s obzirom na česte disonantne tonove unutar same EU, uz ovakve mjere u budućem ugovoru vjerovatno će biti dodata još koja kako bi se zadovoljili apetiti najvećih protivnika proširenja.

Preuzete obaveze koje traju

Poseban dio koji prati Akt o pristupanju, odnosi se na obaveze koje je Hrvatska preuzela i one nijesu oročene.

Zemlja se obavezala kako će nastaviti sa realizacijom svoje Strategije reforme pravosuđa i Akcijskog plana za taj dokument. Takođe će nastaviti da jača nezavisnost, odgovornost, nepristranost i profesionalizam pravosuđa, zatim poboljša efikasnost pravosuđa, te poboljša postupanje u domaćim predmetima ratnih zločina.

“Nastaviće da osigurava stalno ostvarivanje značajnih rezultata utemeljenih na efikasnoj, djelotvornoj i nepristranoj istrazi, krivičnom gonjenju i sudskim odlukama u predmetima organizovanog kriminala i korupcije na svim nivoima, uključujući korupciju na visokim nivou – te u osjetljivim sektorima kao što su javne nabavke”, stoji u dokumentu.

Takođe se obavezala da će poboljšati rezultate u sprovođenju pojačanih mjera prevencije u borbi protiv korupcije i sukoba interesa.

Na spisku su posebne stavke u vezi sa manjinama. Obaveze se odnose na jačanje zaštite manjina, realizaciju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, rješavanje otvorenih pitanja o povratku izbjeglica, kao i na zaštitu ljudskih prava i punu saradnju sa tada i dalje aktivnim Haškim tribunalom.

Dakle, izgleda da će i Crna Gora slična pitanja morati u kontinuitetu da rješava još dugo nakon što zvanično bude dio EU.