Video
Jedna od ilustracija aktuelnog stanja u pravosuđu svakako su brojni slučajevi koji su ostali bez epiloga ili bili zaključeni na pravno sporan način. Naš sagovornik ističe da to nije nikakav novitet, već stanje koje dugo traje.
“Pravosuđe je odavno stavljeno u drugi plan, prvenstveno od strane izvršne vlasti, koja jedino pokazuje namjere da pravosuđe stavi pod svoju kontrolu. Zbog toga postoji rizik da neki slučajevi ostanu bez epiloga ili da dobiju epilog koji će biti sporan”, kazao je on.
Dodaje i da u izvršnoj vlasti ne postoji volja da se pravosuđu obezbijede uslovi neophodni za elementarno funkcionisanje, koje bi vodilo upravo vladavini prava.
“Ispod ključnih sudskih institucija prokopan je tunel, koji je – nedugo nakon otkrivanja – tadašnja izvršna vlast požurila da betonira. U istoj zgradi propadaju plafoni, a sudije rade u neprihvatljivim uslovima. I Specijalno tužilaštvo radi u ponižavajućim uslovima. U to, svakodnevno svjedočimo da se u nekim veoma važnim krivičnim predmetima odbrana ismijava sa pravosuđem. Zloupotrebljavaju se procesna ovlašćenja i odugovlače postupci, dok sud to nijemo posmatra”, Radulović.
Nažalost, na ovakve situacije ne postoji odgovor izvršne vlasti. Tačnije, ona ne radi ništa da se takvo stanje popravi.
“Ne radi se kvalitetno ni na izmjenama zakona koje bi dobro suzbile zloupotrebe i omogućile efikasnije suđenje u razumnom roku, a ujedno spriječile da neki važni postupci ostanu bez epiloga ili da dobiju sumnjiv i neprihvatljiv epilog. Istovremeno, javni funkcioneri izvršne, ali i zakonodavne vlasti nemilice krčme državnu imovinu, zloupotrebljavaju je za lične i partijske interese, i samo verbalno se zalažu za jačanje pravosuđa i vladavinu pravu – svjesni da bi to za posljedicu imalo prekid takve prakse i pozivanje na odgovornost mnogih od njih”, ukazuje Radulović.
Na ovakve zloupotrebe, izvjesno je, trebalo bi da reaguje i Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). No, ova institucija već dugo je bez zvaničnog stava o odredbama zakona kojima je nedavno propisana nespojivost funkcija poslanika i predsjednika, odnosno potpredsjednika opština i lokalnih parlamenata. Naš sagovornik smatra da je ASK morala dati rok do kojeg bi javni funkcioneri koji vrše dvije nespojive funkcije morali da se izjasne koje pozicije se odriču.
“Višegodišnja nefunkcionalnost ASK-a dovela je do toga da ta institucija nema autoriteta među javnim funkcionerima. Ta činjenica, uz neadekvatan pravni okvir koji bi u više slučajeva trebalo da propisuje prestanak javne funkcije i zabranu obavljanja javne funkcije u određenom periodu, kao i blaga kaznena politika u praksi, imaju za posljedicu neodgovorno kršenje zakona od strane brojnih funkcionera i tumačenje propisa i odluka ASK-a onako kako se to njima sviđa i kako im odgovara”, ukazuje on.
No, ASK nije jedina institucija u našoj zemlji koja postupa na ovaj način. U stvari, najveći broj institucija djeluje u potpunoj disharmoniji zbog ličnih sukoba onih koji su na njihovom čelu ili su pretvoreni u nefunkcionalne organizacije koje zapošljavaju veliki broj ljudi.
“Institucije u Crnoj Gori su odavno ili nedovoljno, ili potpuno nefunkcionalne. Razlog tome je upravo partitokratija koja omogućava da institucijama – pa i onima koje su među najvažnijim u državi – rukovodi partijski kadar. Pored nesposobnosti, nestručnosti i neiskustva u oblastima za čije rukovođenje bivaju zaduženi, taj partijski kadar veoma često ima i loše namjere. Institucije su postale partijska utočišta za kadar „po dubini“ “, potcrtava on.
Kako kaže, u takvom ambijentu nije realno očekivati da one budu ni funkcionalne, ni profesionalne.
“Za profesionalne i funkcionalne institucije potrebni su stručni ljudi sa integritetom, a takve teško možete naći u političkim partijama u Crnoj Gori”, stav je Radulovića.
Pravi primjer upliva partija u sve segmente vlasti jedne države je višemjesečni spor o načelniku Generalštaba Vojske Crne Gore Draganu Lazareviću i njegovom radnom statusu. Zbog nesaglasja u vrhu je i rad Savjeta za bebzjednost i odbranu pauziran na neodređeno.
Spor u vezi sa načelnikom Generalštaba VCG jedan je od brojnih koji pokazuje u kakvom stepenu partitokratije živimo. Kao i u mnogim drugim slučajevima, radi se o pokušajima da se preuzme partijska kontrola nad dijelom sistema – u ovom slučaju veoma važnom dijelu sistema odbrane i bezbjednosti. A kao i u drugim situacijama kada se vodi računa samo o partijskim i ličnim interesima, za posljedicu imamo ugrožavanje javnog i državnog interesa i nefunkcionalnost institucija”, zaključuje Radulović-.
Ustavom definisana procedura
Radulović je stava da rezultati popisa stanovništva nijesu, niti mogu biti uslov za pokretanje postupka promjene Ustava Crne Gore, uključujući segmente koji se odnose na nacionalne simbole i službeni jezik Crne Gore. On podsjeća da je procedura izmjene najvažnijeg pravnog akta vrlo precizno definisana.
“Prijedlog za promjenu Ustava može podnijeti predsjednik Crne Gore, Vlada ili najmanje 25 poslanika. Da bi bio usvojen, za njega mora da glasa dvije trećine svih poslanika. Prethodno, sam nacrt akta o promjeni Ustava takođe mora biti usvojen glasovima dvije trećine poslanika, a nakon usvajanja mora proći javnu raspravu koja ne može trajati kraće od mjesec dana. Na kraju, da bi promjena Ustava u tom dijelu bila konačna – odnosno da bi se promijenili nacionalni simboli i odredbe o jeziku – za takvu promjenu mora na državnom referendumu da se pozitivno izjasni najmanje tri petine svih upisanih birača”, pojašnjava on.
Ističe da je „od ključnog značaja“ da se svi koji smatraju da je potrebno da inciraju promjene pojedinih ustavnih kategorija, drže ove procedure.
Preporučeno
“Ovlašćeni predlagači koji smatraju da Ustav u tom dijelu treba mijenjati, moraju ispoštovati ovu proceduru, jer u suprotnom bi grubo kršili Ustav i ozbiljno ušli u zonu krivične odgovornosti”, ukazuje sagovornik Pobjede.
