Video
Prema informacijama našeg lista, ministarka Injac je bila prinuđena da povuče ovakav potez nakon više urgencija bezbjednosnih eksperata NATO prema Ministarstvu odbrane i Vladi Crne Gore.
Time je potvrđeno pisanje našeg lista da je, nizom pogrešnih poteza, a sve po instrukcijama iz vrha Vlade Crne Gore, čelnica Ministarstva odbrane za kratko vrijeme praktično urušila bezbjednosni sistem u vojsci i značajno kompromitovala do sada gotovo besprekornu saradnju sa zapadnim saveznicima.
To je indirektno pokazala i nedavna kontrola eksperata Alijanse iz NOS-a (Nato Oficce of Security) tokom boravka u Podgorici.
UNIŠTAVANJE SISTEMA VOJNE BEZBJEDNOSTI
Pobjeda je u više navrata pisala da je najviše spornih promjena bilo u Obavještajno-bezbjednosnom direktoratu koji je centar za prikupljanje i razmjenu svih klasifikovanih podataka saradnje sa NATO, počev od organizacije vojnih vježbi do praćenja kretanja brodova i podmornica kroz crnogorske teritorijalne vode.
Pitanje imenovanja majora Radula Čovića i Ivice Simonovića unutar OBD-a, bez ozbiljnih bezbjednosnih provjera, otvorila je upravo Pobjeda tekstovima tokom februara, a problem su dodatno potencirali poslanici opozicije Raško Konjević (SDP) i Predrag Bošković (DPS).
Major Čović je, kako je Pobjeda već pisala, tokom boravka u Poljskoj i priprema za misiju u Avganistanu pokušao da kompromituje klasifikovane podatke NATO, što su bezbjednjaci Alijanse primijetili i obavijestili Ministarstvo odbrane Crne Gore na čijem je čelu tada bio Predrag Bošković. Nakon toga je vođen postupak i o svemu je povratno izviješćena komanda NATO u Briselu.
MINISTARSKE OBMANE
Uprkos svemu, kada je Pobjeda objavila informaciju, ministarka Injac je kategorički demantovala pisanje našeg lista tvrdeći da ,,protiv majora Vojske Crne Gore Radula Čovića nikada nije vođen disciplinski postupak, niti se vodi i NATO partneri nikad nijesu osporili njegov rad“.
Kako su personalni dosjei oficira klasifikovana informacija, ministarka Injac je računala da Pobjeda ne može dokazati svoje tvrdnje.
Pokazalo se, međutim, da je NATO imao sve relevantne informacije i nakon vrlo izvjesnog pritiska, ministarka Injac je odjednom morala da traži nova mjesta za majora Čovića, ali i za majora Simonovića, potvrđujući time da je pisanje našeg lista bilo istinito, a da su demanti iz Ministarstva odbrane bili samo grčeviti, ali moralno niski pokušaji sakrivanja istine.
Pitanje je: u čijem interesu su rađene sve ove greške – da li je sve plod nehata, neznanja ili nečega mnogo opasnijeg – jasne ideje da se obezglavi i uruši sistem vojne bezbjednosti.
SUKOB SA ŠARANOVIĆEM
Pobjeda raspolaže informacijama da je ministarka Injac, na insistiranje iz samog vrha Vlade, majora Čovića svojevremeno namjerila da postavi na poziciju unutrašnje kontrole u OBD-u, a da major Simonović, koji nije skrivao rusofilsku orijentaciju, bio projektovan na mjesto zamjenika direktora službe.
Možda bi se u tim nakanama čelnica MO zaustavila ili makar zamislila da je prethodno poštovana procedura i naložena bezbjednosna provjera.
To, međutim, nije urađeno. I, umjesto da ministarka revidira vlastitu pogrešnu odluku nakon javnih upozorenja preko medija i poslanika, ona je krenula u rat sa tadašnjim vršiocem dužnosti direktora Obavještajno-bezbjednosnog sektora Aleksandrom Šaranovićem, koji je, kao iskusni operativac i dugogodišnji rukovodilac bezbjednosnih sektora u vojsci i Agenciji za nacionalnu bezbjednost, insistirao na poštovanju protokola.
Kako Šaranović nije bio direktan izbor ministarke, već su ga zapadne partnerske službe preporučile Dritanu Abazoviću, očito da je Olivera Injac ocijenila da neće moći da kontroliše prvog čovjeka OBD-a, pa je u narednim danima uslijedila zakulisna akcija da se ,,nepodobni“ Šaranović izbaci iz igre.
To je, gotovo nasilno, učinjeno 12. marta kada je državna sekretarka Sandra Bulatović naredila Šaranoviću, pod prijetnjom vojne policije, da napušti kancelariju i kasnije zabranila ulaz u zgradu Ministarstva odbrane u Ulici Jovana Tomaševića.
POČETAK KRAJA
Ti su skandalozni potezi izazvali značajno podozrenje crnogorskih partnera iz NATO. Osim vanredne inspekcije obavještajnih eksperata iz sektora bezbjednosti (NOS), počeli su zvaničnim kanalima da pristižu brojna pitanja iz Brisela, ali i iz obavještajnih krugova velikih zapadnih sila.
Kada su se konačno zapadni partneri upoznali sa brojnim pogrešnim potezima ministarke Injac, ali i sa personalnim profilima novoustoličenih oficira u OBD-u i mijenjanjem strukture obavještajnog sektora, stiglo je posljednje upozorenje. Zato je ministarka odbrane odlučila kako joj je naređeno: majori i Čović i Simonović su poslati u ,,prekomandu“.
Biće sada zanimljivo pratiti reakciju Ministarstva odbrane. U nedavnom intervjuu za list ,,Dan“ Olivera Injac je – osim opasnosti od nasilnog ekstremizma i okršaja kriminalnih grupa u Crnoj Gori – kao jedan od značajnih bezbjednosnih izazova naznačila ,,medijsko dezinformisanje“.
– U grupi najispoljenijih izazova za bezbjednost izdvaja se medijsko dezinformisanje i distribucija spornih vijesti posredstvom medija koje kontroliše DPS, sa ciljem manipulacije javnošću i targetiranja pojedinaca iz vlasti u cilju nanošenja političke štete, te eventualnog ugrožavanja bezbjednosti pojedinaca iz vlasti – upozorila je Injac.
Kako je Pobjeda medij koji je serijalom tekstova otkrio koliko je, za svega dva-tri mjeseca, razoren sistem vojne bezbjednosti, uz brojne dokaze o nezakonitim, neustavnim potezima vrha Ministarstva odbrane, logično je zaključiti da je Pobjeda postala target ministarke Injac, uz malicioznu opasku o mediju kojeg kontroliše DPS.
Pitanje je, međutim, da li će ministarka Injac, nakon što je Pobjeda otkrila sve brojne malverzacije, nastaviti da dalje širi obmane i crta mete novinarima Pobjede ili će konačno krenuti u ispravljanje pogrešaka koje je napravila.
Ili će, kao u slučaju upozorenja za kompaniju koja posreduje u reeksportu oružja slegnuti ramenima i nastaviti dalje istom trasom – razaranja sistema.
Preporučeno
Kako god, Pobjeda će i dalje beskrupulozno otkrivati sve velike obmane i sitne laže u Ministarstvu odbrane. Jer, kako se to kaže – javnost ima pravo da zna.
