Izjednačavati žrtve genocida i njihove dželate je skandal nad skandalima

Abazovićeva vlada paradoksa

I tako je Dritan Abazović u jednoj rečenici izjednačio srebrenički genocid sa proslavom neustavnog dana RS-a, na kome se slave arhitekte tog genocida. Za one koji ne znaju, upravo je ministar, i to paradoksalno ministar pravde u Abazovićevoj vladi, prisustvovao obilježavanju neustavnog dana RS-a u Banjaluci, a prije toga je bio u Potočarima, gdje je nazočio obilježavanju genocida u Srebrenici.

Sve paradoks do paradoksa!

Prvo, kako je moguće, makar individualno, da jedan čovjek ima toliko poremećen moralni kompas pa da bude i na pomenu žrtvama i na piru onih koji slave dželate tih žrtava? Koliko znam, zadnji koji je to uradio bio je Dragan Čović, a njegov moralni kompas je, najblaže rečeno, upitan.

Drugo, kako je moguće da jedna vlada koja za sebe kaže kako podržava suverenitet BiH, njen integritet, koja kaže da podržava sve odluke svih sudova – domaćih i međunarodnih glede BiH, pošalje ministra i to ministra pravde na neustavni dan RS-a?

I treće, kako je moguće da premijer te vlade, koji ni sam nije siguran da li je ministar tamo bio u privatnoj ili zvaničnoj posjeti, pa ga ministar obavijesti da je riječ o zvaničnoj posjeti, pitam kako je moguće da brani neobranjivo i to tako da  izjednači žrtve i zločince?

Prvo i osnovno, red je da se podsjetimo kako je baš Dritan Abazović sramno kazao u Potočarima da tamo genocid nije počinjen nad Bošnjacima nego nad ljudima. Tek tako, bez trunke griže savjesti. Kasnije je, kao uostalom i u većini svoje političke karijere, pripisao nesporazumu. Što bi se kazalo, Dritan pola čovjek, pola nesporazum.

Drugo, ministar Marko Kovač je inače kadar SNP-a, prosrpske partije koja nije glasala za Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Pa će biti da je Kovač u Srebrenicu išao zbog posla, a da je u Banjaluci na svečanoj akademiji bio i zbog posla, i po zadataku, ali i iz zadovoljstva.

Da ne bude zabune, Kovač je naglasio kako mu je bila čast da, kako kaže, poslije 25 godina bude prvi funkcioner izvršne vlasti koji je prisustvovao svečanosti povodom obilježavanja navedenog praznika.

“Tačno je da ova posjeta nije prošla uobičajenu proceduru u vidu usvajanja platforme na sjednici Vlade, kao što je i tačno da je Ustavni sud BiH osporio navedeni datum za obilježavanje, ali je takođe, činjenica da se taj dan i dalje od strane vlasti Republike Srpske i stanovništva doživljava i tretira kao istorijski događaj koji treba i vredi obilježiti”, istakao je Kovač, a prenosi CdM.

Naravno, ne treba smetnuti sa uma da je uz ministra pravde, na obilježavanju neustavnog dana RS-a, bio i crnogorski ministar finansija Aleksandar Damjanović.

Aktuelna crnogorska vlast polaže račune Srbiji, a ne građanima Crne Gore

A zašto je u konačnici sve ovo bitno?

Pa zato što aktuelna crnogorska vlast bez svake sumnje podržava i poštuje neustavni dan entiteta Republika Srpska, a to je promjena kursa ove zemlje od 180 stepeni i to nam govori samo jedno-formalne i suštinske dizgine vlasti u Crnoj Gori drži Srbija, preko svog proksija na terenu Dritana Abazovića, koji se pokazao kao mnogo gore rješenje po građansku Crnu Goru, čak gore i od notornog i bizarnog Zdravka Krivokapića. Abazovićeva vlada je pokazala punu kooperativnost sa vlastima u Beogradu, potpisala je Temeljni ugovor kojim se Crkvi Srbije na pladnju isporučuju nekretnine i duhovno naslijeđe crnogorskog naroda u toj zemlji, onda ja pod silom i suzavcem ustoličila Joanikija Mićovića na Cetinju, e da bi na istom tom Cetinju opet suzavcem djelovala po nezadovoljnim građanima.

I to je samo vrh ledenog brijega ove prosrpske vlasti u Crnoj Gori, koja zemlju, članicu NATO pakta, a koja je bila na vratima EU, vodi toliko daleko u desno i prema istoku, prema Moskvi, da i obično lijeni EU zvaničnici koji su aplaudirali Abazoviću, danas izražavaju oštru zebnju prema Podgorici.

Čini se, na žalost po građane Crne Gore, da je ovo tek početak stupanja na scenu oficijelnog srpskog sveta u Crnoj Gori, jer su nakon Nikšića, Budve i većih crnogorskih gradova prosrpske partije sa centralom u Beogradu osvojile i Podgoricu, pa će kako se čini i zvanični državni narativ u Crnoj Gori biti umnogome sličan onom u Beogradu.

Što je zatrasašujuće, prije svega prema građanima Crne Gore, a onda i prema Bosni i Hercegovini sa kojoj je Crna Gora imala najbolje i najprisnije odnose u regionu.

Klečanje u Beogradu

Već sad se čini da je ova Abazovićeva vlast zauzela i konačan stav po kojem je je Banjaluka ono “što je srcu milo”, dok je Sarajevo tek nužda i pravdanje – od genocida, do dnevne politike.

Tome ide u prilog i informacija da je čak šest predstavnika crnogorskih opština otišlo na poklonjenje u Beograd. Riječ je o funkcionerima iz putinovskog Demokratskog fronta koji su izvijestili Odbor za dijasporu Skupštine Srbije o položaju Srba u Crnoj Gori u njihovim lokalnim samoupravama – Nikšiću, Mojkovcu, Beranama, Tivtu, Herceg Novom i Danilovgradu.

Između ostalog, kako prenosi RSE, poručili su da im je Srbija “država matica” i obavijestili poslanike Srbije da su u kabinete vratili trobojke i ćirilicu. Predstavili su i planove za dalje jačanje srpskog nacionalnog identiteta u Crnoj Gori.

Jednom riječju, pokazali su in vivo da im je “originalni” Parlament onaj u Beogradu i da im je matica Srbija, a ne Crna Gora.

Ovo je finale onoga što gledamo od avgusta 2020. godine, kada su pročetničke snage, zajedno sa Crkvom Srbije, a preko litijaškog pokreta, preuzele vlast u ovoj zemlji. Budimo posve jasni, tada je izvršena klerikalna pročetnička kontrarevolucija i od tada Crna Gora ide nizbrdo, negdje prema Beogradu i dalje prema Moskvi. Ovo je prije svega ogorman udarac za one građanske snage koje se bore za multietničku, antifašističku Crnu Goru. Ali, budimo realni, pa priznajmo da je ogroman broj glasova srpskim nacionalističkim snagama donio posredno pokret URA sa Dritanom Abazovićem i njegovom lažnom pričom o “borbi protiv korupcije”, a zapravo zastupanju srbijanskih interesa. Tom pričom on je hipnotisao i političke i klasične idiote, na tu priču je “uhvatio” dobar dio Balkana, pa i predstavnika NVO sektora, od BiH do Hrvatske, koji su mu iz svog neznanja li gluposti ili zlih namjera vjerovali i aplaudirali.

Pa su tako došli u situaciju svi ti silni “dritanovci” da se danas, sredinom januara 2023, čudom čude kako to Dritan Abazović bez trunke srama izjednačava žrtve genocida i zločince koji su genocid osmislili i u čije ime se svetkuje u RS-u.

A odnos prema BiH je srž shvatanja nakana i ideološke osnove aktuelnih prosrpskih politika Crne Gore.

Ili kako je to sjajno rekla crnogorska urednica i novinarka Danica Nikolić u svojoj kolumni na M portalu: “Odnos prema Bosni i Hercegovini je civilizacijska vododjelnica, ne samo za nas iz regiona, već i za čitav svijet. Ako ste na strani onih koji su činili zločine, kreirali genocid, ubijali čitave gradove, ako imate razumijevanja za njihove emocije i otvorene najave projekta ‘Svi Srbi u jednoj državi’ (Milorad Dodik, 09.01. 2023.), ako vam ne smeta proslava na nečijim grobovima… Vi ste daleka periferija civilizacije i nema te „proevropske“ retorike koja će vas iz tog blata izvući…”.

I onda je na svima nama onaj ljudski imperativ da podržimo demokratske, proevropske i multinacionalne snage Crne Gore, snage svih građana ove zemlje, koje će, ako žele dobro sebi i Crnoj Gori, morati izaći na demokratsku crtu četničkim bataljonima, koji su ovaj put umjesto kokarde i šubare izabrali okrugle stolove, NVO pokret, mantru o “borbi protiv korupcije” i “zelene tehnologije” za svoje simbole. Primjetićete, iste simbole koristi zločinac Putin i putinisti.

Ko to do sad nije prepoznao, ponavljam se, ili je korisni idiot, ili je samo idiot, ili je nešto mnogo gore – zlonamjeran čovjek koji radi za Beograd (i) ili Moskvu.