Video
Antena M: 21. maja navršava se 15 godina od obnove nezavisnosti. Kada se osvrnete na put koji je Crna Gora od tada prešla, jeste li zadovoljni ili razočarani?
Jelušić: Srećna sam što je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost, koja je nakon dezintegracije Jugoslavije postala neupitna.
Nažalost, proteklih 15 godina nisu donijele progres i prosperitet kojima smo se nadali i koji su bili gotovo izvjesni. Rekla bih da je Crna Gora mahom imala dobre rezultate na spoljnopolitičkom planu. Na unutrašnjem planu je bilo drugačije.
Nakon započetih demokratskih reformi u raznim oblastima, brzo je došlo do ponovne centralizacije i snaženja partitokratskih praksi koje su značile degradaciju institucija, kao i ugrožavanje nezavisnosti i uzajamne kontrole grana vlasti.
Otuda i bujanje organizovanog kriminala i korupcije. Početni investitorski bum nije iskorišćen tako da donese dobrobit zajednici i građanima. Zapostavljanje javnog interesa i neinventivna ekonomska politika, često praćena rasprodajom državnih resursa, ugrozili su održivi ekonomski razvoj Crne Gore.
Rastuće siromaštvo i nejednakost građana danas značajno umanjuju perspektivu zajednice, a mladi i mobilni građani, usput nimalo ksenofobni ili nacionalistički opredijeljeni, u reproduktivnom dobu, odveć često se opredjeljuju da potraže drugačije i bolje mjesto za život. Sve to stvara sumornu perspektivu, pogodnu za bujanje retrogradnih ostrašćenosti i podjela, kao prilično očekivanog rezultata pogrešne petnaestogodišnje unutrašnje politike.
Antena M: Šta biste najprije promijenili?
Jelušić: Smjesta bih počela da se temeljno bavim obrazovnim sistemom kao strateškim interesom države.
Antena M: Šta je po Vašem mišljenju za pohvalu?
Jelušić: Pomenula sam već spoljnopolitičke rezultate. Proces EU integracije (nažalost odveć usporen) rezultirao je i izvjesnim stepenom političke korektnosti u raznim oblastima, recimo vezano za LGBTIQ zajednicu i Zakon o istopolnom partnerstvu.
Antena M: Nerijetko se u javnosti može čuti rečenica “niko nam nigdje neće ponijeti državu”. Smatrate li da je nezavisnost države Crne Gore nepromjenljiva ili pak ugrožena, budući da mnogi ukazuju na urušavanje građanskog koncepta države i tekovina 21. maja?
Jelušić: Smatram da je nezavisnost Crne Gore neupitna i držim da ova zemlja još uvijek ima potencijal da svim svojim građanima omogući prostor za razvoj i za bolji život. Međutim, trideset godina petrifikovane vlasti nije moglo ostati bez posljedica.
One se sada vide i u raznim strahovima koji prate promjenu vlasti i u apokaliptičnim očekivanjima, dobrano osnaženim medijskim manipulacijama i spinovima. Međutim, svemu tome doprinosi i svojevrsna nesnađenost nove vlasti uz snažan povratak religijskih praksi i crkve u javni prostor.
To izaziva osjećaj ugroženosti građanske države, ali sam uvjerena da taj koncept ne može i neće biti ugrožen, već samo na kratko vrijeme kontaminiran određenim javnim diskursom i praksama.
Antena M: Zabrinjavaju li Vas priče o raznim “non pejperima” i prekrajanju granica?
Jelušić: Smatram to dijelom političkog folklora ovog regiona, ali svakako ne bih propustila da se sa krajnjim oprezom odnesem prema svim idejama o prekrajanju granica.
Na sreću, ali i na nesreću, još uvijek su svježa iskustva devedesetih i tragedije koje su izazvali razni velikodržavni projekti na ovim prostorima.
Razni “non-pejperi” i ideje o prekrajanju granica, u svijetu koji se sve brže mijenja i u kome je odavno važnija hronoekonomija od geoekonomije, otkrivaju svu anahronost takvih koncepata i trajno dezavuišu njihove zagovornike.
Međutim, problem je što živimo u vremenu takozvane post-istine i društvenih mreža koje obezbjeđuju niše za bujanje sumnjivih vrijednosti, revizionizama i raznih teorija zavjera. Za brigu je ako uz to imamo obrazovnu krizu i nedostatak kritičkog mišljenja kod mladih i na tome treba ozbiljno raditi.
Antena M: Kako vidite Crnu Goru za pet godina?
Preporučeno
Jelušić: Ne očekujem epohalni zaokret nabolje, ali se nadam da ćemo nakon nekoliko izbornih krugova na kojima će se vlast i gubiti i osvajati, najzad dobiti mogućnost da postanemo takozvano normalno društvo.
