Srebrenica i genocid u toj nekad zaštićenoj enklavi kamen je spoticanja za mnoge crnogorske političare posljednjih godina. Uglavnom za one koji neće da se suoče sa brutalnom prošlošću i koji uporno na sve načine pokušavaju da prekrajaju istoriju. I ova posljednja Rezolucija o Srebrenici nije izuzetak, pa tako svakodnevno u medijima se može pročitati nešto što se u toj Rezoluciji i ne nalazi.

Narativ koji danima već prosrspki političari iz Crne Gore forsiraju o tezi da Rezolucija donosi da su Srbi genocidni narod naprosto nije tačna jer ni jednim jedinim slovom se u njoj to ne pominje.

No, previše puta ponovljena laž postaje istina pa tako i oni jašu na tom talasu u kom pokušavaju da izvrše lobotomiju crnogorskog društva, odbijajući da prihvate genocid koji je kao takav presuđen u Hagu na višegodišnje kazne odgovornima.

Zato i ne čudi pritisak saopštenjima koji ovih dana je usmjeren na premijera MIlojka Spajića kako Crna Gora ne bi glasala za Rezoluciju.

U tome prednjače prve violine srpskog sveta u Crnoj Gori MIlan Knežević i Andrija Mandić.

“Bez obzirа što je Crnа Gorа mаlа zemljа, stаv, odlukа i glаsаnje Vlаde Crne Gore dаleko nаdmаšuje veličinu i međunаrodni znаčаj Crne Gore u ovom slučаju, s obzirom dа u Crnoj Gori više od trećine stаnovništvа čine Srbi, te činjenice dа nаm je nаjbliži susjed uprаvo Srbijа kojа je suštinski metа ove Rezolucije, kаo i čitаv srpski nаrod”, saopštio je Knežević nakon sastanka sa Vladislavom Dajkovićem i Markom Milačićem.

Zanimljiv da baš no što uopšte nije sadržano u Rezoluciji ni u jednoj riječi potencira Knežević sa svojim saborcima, jer se Srbi kao ni Srbija nigdje ne pomiju pa čudi zašto uporno se to imputira.

Osim Kneževića koji je koliko je juče reagovao ne trošeći vrijeme jer zna da je glasanje o Rezoluciji već sjutra, oglasio se i ministar iz Spajićeve Vlade Dragoslav Dado Šćekić.

“Ove teme ne treba da se nameću, da se pominju, to je nešto što je iza nas. Svakako da sve što je ružno urađeno u prethodnom periodu… iza nas je period od 30 i više godina, prosto moramo da se bavimo time kako u regionu da imamo što bolje odnose, osnažimo države, stvorimo što bolje uslove za život građana… Razlike i tenzije je lako stvoriti, ali ih je, vidimo i sami, teško prevazići, rekao je Šćekić navodeći da im je ova tema nametnuta.

Naravno ovog puta namjetnuo je civilizovani svijet koji traži jasnu osudu genocida i koji Rezolucijom pokušava da postigne da se ovakav užas više nikad ne desi, no za Šćekića je to teška tema koja targetira Srbe, iako to nije tačno.

No, osim prosrpskih političara i sam premijer se našao u nebranom grožđu, nakon diplomatske vratolomije sa uvlačenjem SAD u priču sa amandmanima na Rezoluciji.

Još uvijek se ne zna da li ih uopšte i ima i da li će oni biti podnešeni, no jasno je da SAD nakon jučerašnjeg direktnog demanta od strana Stejt Departmenta u kom su rekli da oni sa navedenim amandmanima nemaju ništa, sem toliko da su ih pogledali.

Zašto je Vlada tako ishitreno objavila da će podnijeti amandmane odgovor treba tražiti upravo u pritisku političara srpskog sveta, pa kao odgovor za njihovu dušu Vlada ničim izazvana daje amandmane na nešto što se uopšte ne nalazi u Rezoluciji.

Iako premijer Spajić uporno zagovara ekonomske teme za šta je u pravu jer se od istorije ne živi, civilizacijske odluke poput ove ne misju biti tabu tema i mjesto na kom dolazi do izražaja njegovo političko neiskustvo.

Biti premijer znači donosti teške odluke pa kome god se kao takve sviđale ili ne.

Jer iako je izgradnja puteva važna stvar put kojim se ne bi glasalo za Rezoluciju o Srebrenici ne vodi na dobro mjesto, naprotiv.

POGLEDAJTE ŠTA TAČNO PIŠE U REZOLUCIJI O SREBRENICI

Rukovodeći se Poveljom Ujedinjenih nacija, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, pozivajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti 819 od 16. aprila 1993. kojom se Srebrenica proglašava sigurnom zonom, rezoluciju 827 od 25. maja 1993. o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) i rezoluciju 1966 od 22. decembra 2010. o osnivanju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, podsjećajući i dalje na sve presude MKSJ-a, a posebno na osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida nad bosanskim muslimanima počinjenim u Srebrenici 1995. godine, posebno na presudu Žalbenog vijeća MKSJ-a od 19. aprila 2004. (MKSJ protiv Krstića), Internacionalni rezidualni mehanizam za žalbeno vijeće krivičnih sudova, presuda od 8. juna 2021. (MKSJ protiv Mladića), presudu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za žalbeno vijeće krivičnih sudova od 20. marta 2019. (MKSJ protiv Karadžića i Karadžića), Međunarodni sud pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine koji je utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida, potvrđujući svoje snažno protivljenje nekažnjivosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog ljudskog prava, i naglašavajući u ovom kontekstu odgovornost država da okončaju nekažnjivost i, u tom cilju, da temeljito istražuju i krivično gone, u skladu sa svojim relevantnim međunarodnim pravnim obavezama i svojim domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i kako bi se tražio održivi mir, pravda, istina i pomirenje, za koje je potrebno učešće žrtava i preživjelih kao i članova njihovih porodica je centralno, pozdravljajući važan napredak koji su međunarodni sudovi postigli posljednjih godina u pogledu borbe protiv nekažnjivosti i osiguravanja odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge neviđene zločine ostvarene kroz sistem međunarodnog krivičnog pravosuđa, u tom smislu prepoznaje poseban doprinos MKSJ-a i naglašava važnost spremnosti međunarodne zajednice da preduzme kolektivnu akciju preko Vijeća sigurnosti, u skladu s Poveljom, i na osnovi od slučaja do slučaja kako bi se dodatno osigurala odgovornost za genocid i sprečavanje istog.

Uzimajući u obzir ulogu specijalnih savjetnika generalnog sekretara za sprječavanje genocida i odgovornost za zaštitu; i ističući važnost redovnih brifinga o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i podsticanju u ranom podizanju svijesti o potencijalnom genocidu, također napominjući da procesuiranje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i MKSJ, kao i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, ostaje centralno u procesu nacionalnog pomirenja i izgradnju povjerenja i obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, i dalje priznajući da je snažna regionalna saradnja između državnih tužilaštava od suštinskog značaja za poticanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu, konstatujući da će 2025. godine biti obilježena trideseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, hiljade raseljeno, a porodice i zajednice devastirane:

1. Odlučuje da 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine;
2. Osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti;
3. Također bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici;

4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja onih počinitelja genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče sa pravdom;

5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a,

6. Traži od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od generalnog sekretara da skrene pažnju na ovu rezoluciju svih država članica, organizacija sistema Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće poštovanje,
7. Poziva sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih naroda, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i počast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.