Perjanice tadašnje pročetničke opozicije i sadašnje pročetničke vlasti u likovima Andrije Mandića i Milana Kneževića dočekali su Paunovićev preformans spremno, sa takođe pripremljenim govorima, kvalifikujući ga kao nešto istorijsko, vanredno, sudbonosno.

Ne ulazeći u tačnost navoda naknadne pamenti bivšeg visokog funkcionera policije treba ukazati na nekoliko činjenica koje je Standard dobio od sagovornika aktivnih sudionika perioda koji Paunović opisuje.

Prije svega, sagovornik Standarda tvrdi da je skupštinski Anketni odbor inicijalno nastao kao dio obavještajnog djelovanja BIA u Crnoj Gori, a da su realizatori konkretnih zadataka političari parlamentarne većine iz prosrpskih partija, primarno Andrija Mandić i Milan Knežević, te da je logistika i spona između BIA i izvršilaca radova u CG Vojo Laković.

KO JE VOJO LAKOVIĆ?

Laković je porijeklom iz Pljevalja, bio je komandir policije u Baru. U periodu obavljanja funkcije u Baru se dovodio u vezu sa švercom cigareta, o čemu postoje informacije u dosijeu ANB. U vrijeme vazdušnih NATO udara napustio je Crnu Goru i policiju i prešao u zloglasni “Sedmi bataljon”. Dugo vremena je bio odsutan iz CG stičući akademska zvanja na sumnjiv način.

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori 2020. Godine, Srpska pravoslavna crkva i srpske službe uspjeli su da ga proguraju za savjetnika za bezbjednost premijera Zdravka Krivokapića, gdje je aktivno radio na formiranju njegovog pokreta.

Sada mu Spajićeva Vlada i Opština Pljevlja daju državnu imovinu za formiranje njegovog privatnog fakulteta u na sjeveru Crne Gore.

Više sagovornika tvrde da je Laković odavno saradnik BIE i Vojno obavještajne službe Srbije i kao takav je dobio zadatak da inicira rad Anketnog odbora Skupštine Crne Gore, sve uz pomoć pukovnika u penziji Radovana Aleksića.

ŠTA JE ZADATAK?

Cilj i zadatak ovako formiranog Anketnog odbora je prije svega kompromitacija Crne Gore kao nezavisne države, kroz kriminalizaciju tadašnje vlasti i DPS –a, kao i sprovođenje propagandne djelatnosti i vođenje duge predizborne kampanje kako bi prikrili sve anomalije parlamentarne većine i pažnju javnosti usmjerili na izmišljanje afera prema bivšem režimu. Dokaz za te tvrdnje je predlog sa sjednice Anketnog odbora da se njegov rad produži na dvije godine, odnosno do narednih redovnih parlamentarnih izbora. Koliko ja Lakoviću bitan rad odbora i koliko je ozbiljno shvatio zadatak potvrđuje i njegova izjava za Javni servis u kojoj prijeti poslaniku DPS Oskaru Huteru zbog njegovih pitanja na odboru.

PRIPREMLJENI SCENARIO I REŽIJA

Paunović je u žižu javnosti došao kroz predlog lidera DNP-a Milan Knežević koji je na predzadnjoj sjednici odbora predložio da se sasluša bivši visoki funkcioner MUP-a i policije.

Na osnovu Paunovićevog izlaganja više je nego očigledno da je sve unaprijed pripremljeno.

Čitao je unaprijed pripremljen tekst, na pitanja odgovarao više politički nego profesionalno i policijski, bio pod vidnom tremom, a na pojedina pitanja nije imao odgovore koje je vješto izbjegavao. Da su znali šta će Paunović pričati potvrda je i Mandićevo prisustvo jer mu to ranije nije bila praksa.

Da je riječ o unaprijed režiranom postupanju i da je politika u pozadini, govori i to što Paunović u vrijeme kad je bio Načelnik CB Podgorica nije postupao po službenoj dužnosti i po pravilima službe. Jer, ako je imao saznanja ili je to imao neko od njegovih službenika, morao je sve to da procesuira prema nadležnom tužilaštvu!

RELATIVIZACIJA DOGAĐAJA

Na jednoj od prethodnih sjednica Anketnog odbora Milan Knežević je predlog da se raspravlja o događajima ispred Vlade 1998. godine, relativizovao objašnjenjem da se ne može raspravljati o tome jer je, kako je rekao, to incident u kojem je “policajcu ispala bomba”. Ovako obesmišljavanje događaja i skretanje pažnje Paunović je nastavio i na posljednjoj sjednici Anketnog odbora. Kada ga je predsjednik odbora Andrija Nikolić pitao šta je policija preduzela povodom tih događaja ispred Vlade 1998. godine povodom bombaškog napada na službeno vozilo komandanta SAJ-a, Paunović je kroz uopšten odgovor izbjegao da govori na tu temu.

ŠTA SE DESILO 1998. GODINE

Prema podacima iz arhiva policije i ANB-a dogodila su se dva nezavisna događaja.

Prvi, 14. januara nakon pokušaja upada pristalica bivšeg i poraženog predsjedničkog kandidata Momira Bulatovića u zgradu stare Vlade, gdje je nakon odbijanja napada protestanata i razbijanja okupljanja na mostu Blaža Jovanovića neko bacio bombu od koje je teško povrijeđen Vaso Baošić, tadašnji načelnik CB Bar i nekoliko policajaca i građana.

Nikada nije utvrđeno ko je to učinio i politička je obmana i podvala da je bomba ispala policajcima.

Drugi događaj je bombaški napad na Veselina Veljovića tada Komandanta SAJ-a nakon odbrane zgrade stare Vlade, gdje je SAJ imao presudnu ulogu u odbrani i zaštiti Vlade i očuvanju stabilnog javnog reda i mira nakon predsjedničkih izbora i pobjede Mila Đukanovića.

Dvadesetak dana nakon odbrane Vlade, u ranim jutarnjim časovima odjeknula je snažna eksplozija ispred Veljovićevog stana. Od siline eksplozije službeno vozilo je potpuno uništeno, a na objektu stanovanja popucala su stakla, a na fasadi nastala  oštećenja.

O tom dogadjaju izvještavali su svi domaći i regionalni mediji.

To je bila jasna poruka i osveta komandantu  SAJ -a i jedinici.

Podaci ANB govore da je taj čin planirala i organizovala srpska obavještajna služba

To je suštinska i značajna potvrda da su žrtve brojnih napada bili i drugi građani, a ne samo protivnici vlasti, što sadašnja vlast želi zloupotrijebiti i nanijeti političku štetu opoziciji, prikazujući sebe kao navodne žrtve režima.

BRAJUŠKOVIĆ ZA NASTAVAK IGRE

Nakon saslušanja Paunovića, na sljedećoj sjednici Anketnog odbora, svoja saznanja saopštiće nekadašnji pripadnik Specijalne policijske jedinice i službenik spuškog zatvora, Brajuško Brajušković.

Izvori Standarda tvrde da oko Brajuškovića postoje jasni i precizni podaci koji govore da se radi o kopromitantnoj i problematičnoj osobi čije svjedočenje nema bilo kakvu težinu, jer je već sve saopštio medijima i nadležnom tužiocu, koji je njegove izjave nakon provjera odbacio.