Video
Mandić i Knežević, dan nakon glasanja za IBAR zakone u Skupštini Crne Gore, otputovali su u Beograd, gdje su juče učestvovali u „Svesrpskom saboru“ Srbije i bh. entiteta Republika Srpska, u organizaciji Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, a čija je ideja – „Jedan narod, jedan sabor – Srbija i Srpska“. Mandić je iskazao sreću što prisustvuje skupu, zamolio domaćine da imaju osjećaj za sunarodnike, te izrazio nadu da u narednom periodu to neće biti samo skup dvije države gdje će oni biti gosti, već „nešto više“. Knežević je poslao konkretne poruke – da se Srbi nakon referenduma suočavaju sa pokušajem asimilacije i identitetskim inžinjeringom, da želi srpski kao službeni jezik u Crnoj Gori, dvojno državljanstvo sa Srbijom, te stvaranje, „posebnih ekonomskih, duhovnih i kulturnih veza“ sa Srbijom i RS, a poručio je i da „naše borbe tek počinju“.
Mandić je, sa brojnom delegacijom – poslanicima NSD, predsjednicima opština i SO koji su funkcioneri te stranke, članovima Kabineta, kao i direktorima iz crnogorskih kompanija, održao sastanak i sa srpskim premijerom Milošem Vučevićem, koji se više puta obrušavao na Crnu Goru zbog glasanja za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a govorio je i da bi se „lakše borili za Kosovo“ da imaju „izlaz na more“.
Očekivano
Danilo Kalezić je istakao da kao kulminacija antievropskog ponašanja, nakon sjednice na kojoj su usvojeni IBAR zakoni, dolazi očekivano prisustvo političkih prvaka vladajuće elite, onog dijela koji još nije formalno u Vladi, na jednom skupu koji, kako je rekao, čitav region vraća tri-četiri decenije unazad.
,,Skup je zlokoban pokazatelj da srpsko društvo zapravo nikad nije napustilo one velikodržavne nacionalističke pozicije koje su i bivšu Jugoslaviju i čitav region gurnuli u rat kasnih 80-ih i ranih 90-ih. Koliko god da Vučić farsično pokušava da imitira ili prizove sjećanje na Gazimestan, jer u suštini sve ovo podsjeća na konačnicu raspada bivše Jugoslavije, kada su slični skupovi, svesrpski sabori održavani od Hrvatske do Kosova, a to je region povelo u rat. Ovo sad što gledamo je „dežavu“ toga, koji bi mogao da bude otrežnjujući za dio međunarodne zajednice koji i dalje gaji nadu da će se zvijer velikosrpskog nacionalizma uspjeti pacifikovati. Neće, i to je poruka skupa – da su nepromijenjene velikodržavne pozicije, da je velika Srbija drugim sredstvima cilj ne samo Vučića, nego svih njegovih političkih eksponenata u državama regiona”, kazao je Kalezić.
Prema njegovim riječima, ovo je bila prilika da Mandić i Knežević pokažu lojalnost, ne samo Vučiću, nego velikodržavnom projektu koji je, kako je istakao, zapravo njihov politički kredo otkad postoje na političkoj sceni.
,,Istovremeno, jedan nevješt pokušaj Mandića da popravi odnose sa Vučićem. I tome je služila ona šarada u vidu delegacije od 15-20 njegovih saradnika nasuprot Vučiću, koji je sa sobom imao jednog ili dvoje. Upravo je ta vrsta jedan vrlo simbolički pokazatelj namjere Mandića da popravi narušene odnose sa Vučićem, a Knežević da svoju poziciju dodatno ojača”, kazao je Kalezić.
Rekao je da je sve to „zlokoban podsjetnik da ta politika ne da nije poražena, nego da je danas življa nego ikad“.
,,Slobodno se može reći da nakon završetka rata na Kosovu i NATO intervencije, ova politika nikad nije bila u većoj uzlaznoj putanji nego sad”, poručio je Kalezić.
Komentarišući poruke Mandića i Kneževića da je „borba tek počela“, da su od referenduma Srbi „dezintegrisani i prepušteni sebi“, zatim ponovljena obećanja o ustavnim promjenama, Kalezić je rekao da sve što oni rade – rade za i u korist te politike.
,,Zbog toga smo u situaciji da su de facto šefovi vladajuće koalicije Mandić i Knežević. Oni upravljaju procesima. I kad Knežević poruči Spajiću da je sad on na potezu, to je direktan pritisak. I sad kad je prošla epopeja o IBAR-u i kad smo zatvorili to poglavlje, sad se dolazi na teren onoga što njih stvarno interesuje. Više Spajić nema izgovor koji je sam sebi obezbijedio kroz narativ o IBAR-u, a Knežević i Mandić moraju da isporuče rezultate koji su im nametnuti i od biračke baze sa dna i od Vučića sa vrha. Oni su sad pod pritiskom te dvije struje i moraju to da urade”, kazao je Kalezić.
Prema njegovim riječima, problem crnogorskog društva je što među srpskim intelektualcima, kulturnim radnicima, političarima nema ljudi poput nekih koje vidimo u Bosni, Beogradu, Banjaluci.
,,Za razliku od društava u entitetu RS i Srbiji, u zajednicama gdje su Srbi dominantno stanovništvo, u Crnoj Gori nemamo predstavnike intelektualne elite, duhovne elite iz tog korpusa koji izađe i kaže nešto poput onoga što kaže, recimo, Dragan Bursać. Ne postoji taj nivo emancipatorske svijesti u kulturnom dijelu srpskog korpusa u Crnoj Gori da čujemo oprečne stavove. Zbog toga oni djeluju vrlo unisono i unificirano u tim stavovima”, kazao je Kalezić.
Komentarišući to što su Mandić i Knežević digli ruku za IBAR zakone, a već sljedećeg dana otišli u Beograd, kao i to kako će sa ovakvim političarima izgledati primjena IBAR zakona i dalje aktivnosti, Kalezić je kazao da je zbog opšte situacije na Zapadnom Balkanu prag tolerancije međunarodne zajednice prema bivšem DF-u podignut na mnogo viši nivo.
,,Međunarodna zajednica je svjesna da, bili ministri ili ne, sa ovakvom vladom rezultat je isti. Dobijanje IBAR-a je više zasluga međunarodnih okolnosti i političke odluke Brisela nego stvarnih rezultata Crne Gore. Koliko god to danas pokušava da se predstavi drugačije, većina stvari je urađena za vrijeme mandata Duška Markovića. Pozitivan IBAR je plod političke potrebe i političke volje Brisela da pokaže da politika proširenja nije mrtva. Njima je potreban pozitivan impuls sa Zapadnog Balkana, u ovom slučaju to je Crna Gora. Sad su brojna druga pitanja – na koji način će Vlada da se bavi suštinskim pitanjima iz evropske agende. Tek sad idu konačna mjerila. Kako ćete emancipatorski i civilizacijski da mijenjate Crnu Goru sa kriptočetničkom vladom”, kazao je Kalezić, dodajući da neće postojati otpor međunarodne zajednice ali da će Crna Gora postati manje interesantna i manje bitna nego što je sad međunarodnim partnerima dok god se ovdje ne dešavaju neki ozbiljniji bezbjednosni incidenti.
Kalezić je, komentarišući atmosferu u kojoj su usvajani IBAR zakoni, kazao da su sama sjednica i ponašanje političke elite pokazali suštinski antidemokratski i antievropski karakter.
,,Ne treba se vraćati na detalje u kakvoj atmosferi je sjednica protekla, i momenat zamjene predstavnika Vlade do odbijanja da se raspravlja o bilo kom amandmanu opozicije, sve je to antievropski i u suprotnosti sa proklamovanim načelima o evropskim integracijama”, dodao je Kalezić.
Ko je sve bio
Dan u Beogradu počeo je molebanom u Hramu Svetog Save, a osim Mandića i Kneževića, prisustvovala je većina funkcionera Nove srpske demokratije, među kojima poslanici Dragan Đurović, Jelena Božović, Jovan Vučurović, predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš, predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja Milan Lekić, nosilac liste „Za budućnost Budve“ Mladen Mikijelj… Uslijedila je sjednica vlada Srbije i bh. entiteta RS kojoj je prisustvovalo sveštenstvo SPC. Prisustvovao je i crnogorski ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković, kao i predsjednik Slobodne Crne Gore i rukovodila Službe za građane u Glavnom gradu Vladislav Dajković i čelnik Prave Marko Milačić.
Mandić je kazao da „postoji čudno ponašanje – da kada vas neko naljuti onda u isti koš stavite onog ko vam je najbliži i onog ko je izazvao opravdanu ljutnju, ili uradio nešto na vašu štetu“.
,,U slučaju Crne Gore zamolio bih vas da imate osjećaj za vaše sunarodnike kojima mi pripadamo, koji su sve ove patnje našeg naroda proživljavali zajedno sa vama. Ali mi nijesmo svi isti u Crnoj Gori. Tvrdo vjerujemo da smo nasljednici one istorijske Crne Gore koja je držala do velikih vrijednosti. U Crnoj Gori danas ne misle svi tako, ali je naša dužnost kao srpskih političara da pronađemo zajednički jezik i da sa komšijama i rođacima tu malenu državu nekako učinimo boljom, složnijom, pomirenom i to je naš zadatak”, istakao je Mandić.
Knežević je zahvalio, kako je rekao, „amandmanlijama“ i „preambulašima“ iz crnogorske vlade jer su ujedinili srpski narod u prkosnom otporu i „zlokobnoj namjeri da se najstradalniji narod na Balkanu proglasi genocidnim“. Istakao je, između ostalog, da želi da se srpski jezik normira kao službeni u Ustavu Crne Gore.
Preporučeno
,,Želimo da podržite našu inicijativu da se potpiše međudržavni sporazum sa RS o dvojnom državljanstvu između Crne Gore i Srbije i podržite inicijativu o stvaranju posebnih ekonomskih, duhovnim i kulturnih veza sa Srbijom i RS. Sve ne može jedna majka da rodi, ali braća se poznaju u muci. Neka oni sponzori i kosponzori rezolucija protiv našeg naroda nastavljaju da ih donose, mi ćemo se snažnije i jedinstvenije skupljati”, poručio je Knežević.
