KOMŠIĆ: Dodikova je vlast, uz podršku Srbije i Rusije, odlučila da žrtvuje mir

„Nekad bih voljela da me se ne tiče, da sva moja briga završi komentarom na društvenim mrežama, ali ne ide to tako kad živiš u manjem BiH entitetu. Kad u noći u kojoj prizivaju prošlost i niko ih ne zaustavlja, svoju djecu pokriješ i ostaneš budan cijelu noć…“, napisala je Amra Begić-Fazlić na Tviteru.

Gotovo tri decenije nakon agresije na BiH, građani te zemlje ponovo žive u strahu od onih koji tako otvoreno, tako brutalno „prizivaju prošlost“. Isto je to zlo kao i devedesetih! Od njega mirno ne spava ne samo Bosna, nego i cio region.

U intervjuu za Pobjedu, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić kaže da će njegova zemlja naći načina da se suprotstavi onima koji se spremaju da „žrtvuju mir“.

„Tokom obilježavanja neustavnog dana Republike Srpske, čuli smo jedino fašističke poruke utemeljene na teoriji i praksi krvi i tla; fašističko orgijanje i zveckanje oružjem praćeno prisustvom ne samo presuđenih ratnih zločinaca poput Vinka Pandurevića, nego i onih koji se spremaju da počine nove zločine“, kaže predsjednik Komšić.

Ko se sprema da počini nove zločine?

Oni poput Milorada Dodika i predstavnika vlasti Srbije. Predvođena Mioradom Dodikom i uz podršku vlasti Srbije i Rusije, vlast ,,entiteta RS“ odlučila je da žrtvuje mir.

Je li se ovogodišnja proslava protivustavnog „praznika“ razlikovala od prethodnih?

Rekao bih da jeste, budući da nije ostavljen ni milimetar prostora da se posumnja u namjeru nasilnog razaranja države Bosne i Hercegovine. I ranije su slate slične poruke, sada više nema nikakve dileme: ide se na razbijanje države BiH.

Što im neće biti dozvoljeno. Namjeru da sačuvamo cjelovitost BiH ne mogu spriječiti laži: da mi – a ne oni – ne želimo mir. Želimo ga i željeli smo ga više nego iko. Međutim, vlast u entitetu RS stvorila je sve uslove da institucionalnim odgovorom na njihov pokušaj razbijanje države učvrstimo njenu poziciju.

Uoči proslave neustavnog dana entiteta RS, u više gradova tog dijela BiH organizovane su šovinističke orgije, koje su veoma uznemirile dio građana. Ima li država Bosna i Hercegovina mehanizme da zaštiti sve svoje građane?

U Sarajevu je bilo mirno, sa našim komšijama i prijateljima dočekali smo pravoslavni Božić. Samo se u dijelu BiH divljalo i pozivalo na klanja Bošnjaka i Hrvata, na „krvave Drine“ i tome slično.

Takvu atmosferu u manjem bosanskohercegovačkom entitetu proizveo je sam Dodik, koji u dijelu srpskog stanovništva u kontinuitetu raspaljuje ono najgore. Prisjetite se dodjeljivanja odličja osuđenim ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, zatim brutalnog vrijeđanja, grljenja sa također osuđenim ratnim zločincem Pandurevićem…

Samo po osnovu širenja vjerske i nacionalne mržnje, Dodik je već trebalo biti u zatvoru. Da ne govorim o podrivanju ustavnog poretka, što je posebna tema.

Zašto nije u zatvoru, to sam Vas pitala?

Ako se, dakle, u bilo koga može uprijeti prstom zbog fašističkog divljanja, to se može u Milorada Dodika. Koji još kaže da uoči i tokom 9. januara ništa od ovoga o čemu ste govorili nije vidio. Sve je vidio! I to što je vidio zapravo je ono što je želio. Država Bosna i Hercegovina ima mehanizme da se od toga odbrani. Ovo nije 1992. godina, u kojoj nismo imali skoro ništa, dok je Karadžić imao sve. Imao je JNA, koja se preobukla u Vojsku RS; imao je do zadnjeg svog člana naoružanu Srpsku demokratsku stranku; imao je vojnu i paravojnu pomoć režima Slobodana Miloševića; imao je sve što se moglo zamisliti. Danas nije tako.

Kako je?

Snage su, barem kada je riječ o BiH, izjednačene. Primarni zadatak države mora biti zaštita građana BiH koji žive pod vrstom fašističke okupacije. I ovom prilikom bih pozvao NATO trupe da izađu prije svega u povratnička mjesta u entitetu RS, gdje Dodikove falange prijete klanjem i ubijanjem civila. Ukoliko to ne urade, nećemo imati drugog izbora nego da sami poduzimamo mjere zaštite građana u tim dijelovima BiH.

Proslavi u Banjaluci prisustvovao je državni vrh Srbije, kao i vrh Crkve Srbije, uključujući patrijarha Porfirija i srpskog mitropolita u Crnoj Gori Joanikija. Kako to tumačite? Priznaje li Srbija državu BiH?

Sve što ti koje pominjete misle o Bosni i Hercegovini pokazali su i dokazali dolaskom na taj skup, gdje su stajali rame uz rame sa osuđenim ratnim zločincem, presuđenim za genocid. Nemojmo u tome pokušavati pronaći drugi sadržaj i smisao, jer ga nema! Došli su, dakle, da podrže temeljne vrijednosti svoje politike.

Premijerka Ana Brnabić rekla je da je entitet RS „nastao na genocidu, ali na genocidu nad srpskim narodom“. Kako ste to razumjeli?

Genocid je utvrđen u presudama međunarodnih sudova i o tome ne može biti diskusije. Genocid je dokazan čak i na nivou DNK analize žrtava. O činjenicama, ponavljam, nema diskusije, a ovo što sam rekao su – gole činjenice.

Je li entitet RS za Vas „genocidna tvorevina“?

Saglasan sam i poštujem presude međunarodnih sudova. U tim presudama jasno piše da su institucije entiteta Republika Srpska, njihova vojska i policija počinile genocid. U tom smislu, vjerujem da nema potrebe da s tim u vezi namećemo lažne dileme. Tim prije što svi znamo da ,,nastanak“ entiteta RS nije proizvod demokratije niti demokratskih procesa, nego brutalne sile koja je uključivala i sve strahote opisana – a dosta toga i nije – u presudama međunarodnih sudova.

Predsjednik Aleksandar Vučić nije 9. januara došao u Banjaluku. Kakva je to poruka BiH?

Nikakva!

Nakon banjalučkog 9. januara 2022, kako biste ocijenili bezbjednosne prilike u regionu? Je li se što promijenilo?

Mogao bih reći da je situacija istovremeno i gora i bolja, zavisi od toga kako gledate. Gora je time što su, usljed četničkog divljanja, tenzije još više podignute; bolja je utoliko što su mnogi koji su vjerovali da je riječ o nekakvom političkom marketingu sebe lišili tih iluzija. Bitno je ne živjeti u iluzijama, nadati se najboljem, ali i biti spreman na najgore.

Što je najgore? Gostujući nedavno u emisiji Senada Hadžifejzovica, Janoš Bugajski je kazao da je, sudeći po aktuelnim političkim prilikama ne samo u regionu nego i u svijetu, najizgledniji scenario za rješenje krize u BiH rat, nakon kojega bi bila ukinuta „dejtonska BiH, entiteti, kantoni“. Koliko je u ovom momentu realan takav scenario?

Trenutno su moguće sve opcije. Od toga kako ćemo se postaviti spram nadolazećih izazova zavisi i kako će država izgledati. Ako budemo inertni i nespremni, moguć je i gubitak države. Međutim, ako se bez oklijevanja suprotstavimo secesiji, moguće je ostvariti novo faktičko stanje na terenu, koje bi omogućilo funkcionalniju državu BiH. Suštinska promjena slijedi tek nakon što se riješimo fašista i uspostavimo građansku republiku.

Kako doći do građanske republike?

Prvo, postojeće državno uređenje sputava najvitalniji dio građanstva i društva da se ne razvije u mjeri u kojoj zaista to može. Jedan od glavnih razloga zaostajanja je činjenica da vlast moramo dijeliti sa Anticivilizacijom, koja je sama po sebi destruktivna. Stoga je pitanje progresa uslovljeno razvlašćivanjem Anticivilizacije, odnosno stvaranjem novih okolnosti na terenu na osnovu kojih može biti uspostavljen novi ustavno-pravni poredak. S obzirom na to da Anticivilizacija nije sebe svjesna, ona zapravo i ne zna sa kakvim privilegijama raspolaže. Vrijeme pred nama mora biti vrijeme ukidanja tih privilegija koje je osigurala tzv. konstitutivnost. A i rat. Do tada, ostajemo taoci fašista, bez mogućnosti za ubrzaniji razvoj. Po mom sudu, dva su puta za rješenje krize.

Koja dva puta?

Jedan simbolizira mir i podrazumijeva da Dodik povuče zaključke Narodne skupštine RS, kojima se podriva ustavni poredak Bosne i Hercegovine, te da hitno zaustaviti eskalaciju šovinističkog divljanja u entitetu RS, koju inspiriše i podstiče lično on. Drugi put je put provođenja zaključaka Narodne skupštine RS, koji podrazumijevaju udar na Oružane snage BiH i druge sigurnosne agencije, uključujući i pravosuđe. U tom kontekstu su Oružane snage BiH najvažnije. Taj put je put u neminovni sukob. Čini se da je Dodik, podržan Rusijom i Srbijom, izabrao da rizikuje mir; izabrao je put sukoba. Nama je sukob nametnut, a odbrana države imperativ je nad svim imperativima.

Šta bi sukob u BiH značio za stabilnost Zapadnog Balkana? U kojoj mjeri bi time mogao biti ugrožen krhki mir u regionu?

Neka o tome promisle i regionalni lideri, koji su, kako iz Srbije tako i Hrvatske, ohrabrivali Dodika u namjeri da proizvede sukobe. Mi ćemo braniti državu, bez imalo razmišljanja o tome koliko naša odbrana države nanosi štetu nekome u regionu. Ne mislite valjda da bi se trebalo predati i pristati na raspad države, kako ,,nemili događaji“ ne bi ugrozili dotok turskih investicija u Srbiju?! Toliko o stabilnosti!

Kada je riječ o miru, mogao bih se složiti sa Andrejom Nikolaidisom, koji je kazao da ako padne Bosna i Hercegovina, pada i Crna Gora. Zna se pod čiju vlast.

Pod čiju?

Pod velikosrpsku i rusku. Pitanje Kosova, status Sjeverne Makedonije, uplitanje država članica EU i NATO u unutrašnja pitanja država Zapadnog Balkana, kao i nikada zatvorene velikodržavne politike i planovi tih zemalja – Bugarska u odnosu na Sjevernu Makedoniju, Hrvatska u odnosu na BiH – govore o tome kako bi se taj požar lako mogao prenijeti na cijeli Zapadni Balkan, ali i zahvatiti djelove EU. Nismo jednom u istoriji svjedočili kako ono što se dešava na ovim prostorima ,,pali vatre“ po Evropi.

Što radi Evropa? Je li bilo reakcija na demonstraciju sile i na šovinizam pokazan 9. januara u Banjaluci?

Koliko vidim, još nije. Zapad nije reagovao ni kada su britanski novinari 1992. prikazali snimke koncentracionih logora u Prijedoru, što ne znači da neće reagovati.

Da, ali – kada?

Kada je riječ o BiH, Zapad malo sporije pali. Obično se moramo nekoliko godina sami boriti za preživljavanje, pa tek onda dobiti neku pomoć. Historijski gledano, stvari se ne mijenjaju od podrške partizanima, koja je stigla tek nakon što su antifašisti slomili četnike, sve do NATO bombardovanja položaja Vojske RS 1995. godine. Zbog te NATO intervencije u entitetu RS i danas se nariče, zaboravljajući da su njihove snage do tada prethodno pobile više od 11 hiljada građana Sarajeva, više od osam hiljada ljudi u svega nekoliko dana završne genocidne operacije u Srebrenici; hiljada i hiljada drugih žrtava u masovnim grobnicama Prijedora, u živim lomačama u Višegradu, u zločinima u Bijeljini, Zvorniku, Vlasenici, Bratuncu, Foči, Sanskom Mostu, Ključu… Diljem Bosne i Hercegovine.

Hoćete da kažete da je Zapadni Balkan – uprkos svim razlikama – baš kao i devedesetih, i danas od strane EU i SAD prepušten na milost i nemilost nacionalističkoj i velikodržavnoj politici Beograda i Banjaluke?

Rekao bih da je Vaša formulacija preoštra. Naime, ipak ohrabruje angažman nove njemačke diplomatije, koja o ovome što se dešava govori veoma jasnim i preciznim jezikom. Ohrabruje i interesovanje Velike Britanije. Imali smo brojne sastanke i ne mogu biti nezadovoljan aktuelnim političkim stavovima ovih zemalja. Naravno, tu su i SAD, pouzdani partner i prijatelj države Bosne i Hercegovine. Vidio sam i da se Ambasada Francuske u BiH ogradila od dvoje profašističkih zastupnika koji su dali podršku proslavljanju dana početka genocidnog pohoda na BiH i njene građane.

Bosanci i Hercegovci širom svijeta posljednjih dana organizuju proteste u zapadnim prijestonicama, tražeći od vlada tih zemalja da spriječe moguće sukobe u BiH. Čuje li Zapad ove apele, što mislite?

Koliko sam mogao primijetiti, ti ljudi su u prvom redu tražili da se suzbije secesionistička prijetnja i zaustavi proces kojeg se poduzeo Dodik. Nisam primijetio da pozivaju na bezuslovni mir, koji bi mogao značiti i mirnu disoluciju. Nisam primijetio da govore – neka je mir, pa šta god to značilo, uključujući i raspad države. Umjesto toga, svi listom traže da se pod svaku cijenu zaustave secesionisti i razbijanje BiH, te jasno imenuju one koji žele razbiti državu. To su sjajni ljudi kojima je stalno do BiH. Njihov glas se čuje.

SAD su nedavno uvele sankcije Miloradu Dodiku. Ako uzmemo u obzir način na koji je Dodik reagovao na tu vijest – slavljem u kafani, mogu li američke sankcije imati efekta?

Ako sankcije obuhvate i niz Dodikovih bliskih saradnika, te ako se sankcijama pridruže Njemačka i Velika Britanija, one bi mogle imati efekta. Ne u mjeri da ga zaustave u proizvodnji sukoba – Dodik će ići na sukob neovisno od toga, nego u smislu znatnog umanjivanja njegovog kapaciteta za sukob.

„Ukoliko EU i SAD uvedu sankcije, postoje države koje će pomoći i lideri kojima se možemo okrenuti“, poručio je nedavno Milorad Dodik, precizirajući da računa na pomoć Rusije i Kine. Kakvu bi to pomoć Dodik mogao dobiti?

U tradiciji ruskog ekspanzionizma skoro da ne postoji slučaj da Rusija svojim marionetama daje finansijsku podršku. Riječ je obično o logističkoj podršci, koja nije isključena, pa otuda i pokušaji formiranja tzv. humanitarnih centara. Ponašanje Kine je zagonetno, ali prisustvo kineske delegacije na „svečanosti“ u danu kada Dodikov režim proslavlja početak genocidnog pohoda protiv države i građana BiH blago rečeno – nije dobar signal.

Zaista mislite da je podrška Moskve velikosrpskom nacionalizmu u regionu samo logistička?

Godinama unazad uloga Rusije u regionu je destruktivna. Prije desetak godina, zvaničan stav Ruske Federacije prema vanjskopolitičkom opredjeljenju Bosne i Hercegovine bio je izrazito pozitivan, jer je počivao na poštovanju odluka institucija države BiH. Tokom posljednjih nekoliko godina, ovaj stav je promijenjen, te se slobodno može reći da Rusija danas otvoreno podržava secesionističke težnje Dodikove politike. Pored toga, Rusija snažno podržava uvođenje aparthejda u BiH kroz zahtjeve Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, što predstavlja glavnu podršku proruskom savezu Dodik – Čović. Obje te politike u potpunom sadejstvu rade na razvaljivanju države BiH. Zvanični Beograd prati zvaničnu politiku Moskve.

Što radi zvanični Zagreb?

Hrvatska bi mogla igrati dosta konstruktivniju ulogu. Međutim, ako je suditi po izjavama njenog predsjednika koji daje podršku Dodiku, ta se uloga onda ne može nazvati konstruktivnom. I to nije samo moj zaključak; svjetski mediji o tome pišu. Pored toga, ne prestaju da se blamiraju u Vijeću Evrope i u Evropskom parlamentnu, gdje se stalno odbijaju njihove rezolucije i amandmani o takozvanoj konstitutivnosti i etničkom političkom predstavljanju u BiH. Doduše, ako ćemo do kraja iskreno, te amandmane više poturaju zastupnici bliski HDZ-BiH i Draganu Čoviću, stavljajući premijeru Andreju Plenkoviću vruć krompir u ruke, budući da to u EU ne može da prođe. Naprosto, to nisu evropske vrijednosti.

Očekujete li da i Dragan Čović uskoro bude stavljen na „crnu listu“ SAD?

Svojim vjernim sluganstvom ruskoj i velikosrpskoj politici, podrškom genocidnoj politici, blokadama pri formiranju vlasti, kriminalom za koji su naprasno nestali dokazi negdje na pola puta između Tužilaštva i Suda BiH, Čović je kredibilan kandidat za američke sankcije. Da li će ih dobiti, to zaista ne znam. U svakom slučaju, itekako ih je zaslužio.

Nema potrebe da BiH nekuda žuri sa ,,Otvorenim Balkanom“

Zvanični Beograd, zajedno za zvaničnom Tiranom, uporno promoviše projekat „Otvoreni Balkan“. Zašto se Bosna i Hercegovina tome protivi?

Bosna i Hercegovina u ovom trenutku nema jasan i definisan stav prema tome pitanju, što i nije iznenađujuće. Naime, oni sa kojima bismo navodno trebali da uđemo u taj projekat dovode u pitanje državu Bosnu i Hercegovinu. Najsretniji bih bio ako bismo mogli razgovarati o čisto ekonomskim parametrima tog projekta. Međutim, realnost govori drugačije. Uostalom, kao država, BiH je iskazala opredjeljenje za zajedničko regionalno tržište, koje je dijelom Berlinskog procesa, i nema potrebe da sada nekuda žurimo sa „Otvorenim Balkanom“, niti da ga a priori odbijamo.

Sada se moramo okrenuti zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta kako bismo u budućnosti uopšte mogli biti faktor koji ima mogućnost pridružiti se ovom ili onom tržišnom konceptu.

Fašizam i korupcija su ključni faktori destabilizacije regiona

Zapad često ponavlja da je korupcija glavni problem postjugoslovenskih društava. Da li je korupcija zaista ključni faktor destabilizacije regiona?

Rekao bih da su latentni fašizam i korupcija koja ga gotovo prirodno prati ključni faktori destabilizacije regiona. Ta dva problema neraskidivo su vezana. Kako je to i zašto tako, moglo bi se dugo i detaljno objašnjavati. To se možda najbolje vidi u Bosni i Hercegovini, u kojoj koncept organizacije i države i društva predstavlja neiscrpan izvor korupcije.

Metoda raspodjele svih resursa kojima raspolaže BiH, kao i pristup tim resursima isključivo kroz model pripadnosti etničkoj grupi najbolje govore u prilog toj tezi. Naravno, govorim o tzv. principu pripadnosti konstitutivnim narodima, što podrazumijeva i pripadnost etničkim politikama koje počivaju na tom konceptu.