Ovu poruku je u petak centralnim vlastima u Sarajevu poslao jedan od trojice banjalučkih bjegunaca od pravde Nenad Stevandić.

Partije vladajuće „Trojke“ – SDP, Narod i pravda i Naša stranka odbile su Stevandićevu ponudu, poručivši da „o poštovanju Ustava i zakona nema pregovora“.

U međuvremenu, nakon što je na teritoriji entiteta čiji je predsjednik ukinuo pojedine centralne institucije, Milorad Dodik je, nastavljajući da se igra vatrom, najavio osnivanje granične policije entiteta RS.

Sprema li se novi sukob u Bosni i Hercegovini? Hoće li biti rata, pitaju se građani i BiH i regiona.

-Neće, kaže za Pobjedu član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić.

– Iako je za rat potrebno samo jedno – to nas je naučilo iskustvo – rata nema, jer za tako što nema ni kapaciteta ni volje kod bilo koga u BiH. Takvo je trenutno stanje.

Milorad Dodik najavio je osnivanje granične policije bosanskohercegovačkog entiteta RS, tvrdeći da je to u skladu sa Aneksom 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kako tumačite ovaj potez? Je li to novi korak u pravcu destrukcije države Bosne i Hercegovine?

KOMŠIĆ: Jeste. Riječ je o provođenju već planiranih i pripremljenih poteza. Nepravosnažna presuda Miloradu Dodiku iskorištena je samo kao povod za aktiviranje unaprijed pripremljenih koraka koji bi trebalo da vode ka secesiji entiteta RS. Sve što Dodik radi zapravo je taktika „kuhanje žabe“: kada i dok „žaba“ shvati da je skuhana, biće kasno.

Ima li država BiH zaista kapaciteta da uhapsi Dodika, Stevandića i Viškovića? Ili bi možda bilo bolje da Vas pitam – ima li volje?

KOMŠIĆ: Kapaciteta ima, ali volje i hrabrosti nema. U našem Vijeću ministara, koje je nadležno za bosanskohercegovački sigurnosni aparat, za Agenciju za istrage i zaštitu BiH (SIPA), za Graničnu policiju, za Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), za Direkciju za koordinaciju policijskih tijela i slično, ne postoji hrabrost da se taj aparat, odnosno agencije angažuju za ovo o čemu me pitate.

Zašto ne postoji?

KOMŠIĆ: Djeluje kao da svi čekaju nekoga koji će sve da riješi. I u tom čekanju sve što Dodik radi postaće, kako to stranci kažu, činjenice na terenu, nova realnost.

Kako to da predsjednik Socijaldemokratske partije i federalni premijer Nermin Nikšić tvrdi da je u Bosni i Hercegovini ,,situacija normalna“, dok ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, pak, kaže da SIPA nema mogućnost da privede Dodika?

KOMŠIĆ: Ako je ovo normalna situacija, onda ja nijesam normalan.

Ministar Konaković kaže i da podržava ,,umjeren strateški pristup naših institucija koje polako stežu obruč oko Dodika“. Što Vi mislite o tom „umjerenom strateškom pristupu”?

KOMŠIĆ: Izgleda da ipak ja nijesam normalan, jer ne vidim nikakav ,,strateški pristup“. Čak ni „umjeren strateški pristup“.

Vladajuća „Trojka” odavno je prepustila Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću doslovno sve pozicije u bezbjednosnom sistemu Bosne i Hercegovine. Je li riječ o političkom neiskustvu čelnika „Trojke” ili su motivi drugi?

KOMŠIĆ: Još prije dvije godine smo toliko puta govorili i upozoravali na činjenice koje pominjete. Ipak, kada je „Trojka”, u saradnji i uz poticaj svojih stranih mentora – tadašnjeg ambasadora SAD u Sarajevu Majkla Marfija i Visokog predstavnika Kristijana Šmita, ali i uz značajnu podršku još nekih ambasadora – formirala vlast sa Dodikom i Čovićem, proglasila je to velikim uspjehom za BiH i najbrže formiranim Vijećem ministara. Zato sada nema svrhe „plakati za prosutim mlijekom”. Nikome od nas neće biti lakše. Takođe, već smo govorili i o motivima, pa pričati opet o tome, otvarati tu temu ne pomaže nikome.

Očekujete li da „Trojka” napravi novi kompromis? Vjerujete li im?

KOMŠIĆ: Mislim da „Trojka” očekuje da kompromis sa Dodikom naprave stranci, pa da oni tada samo slegnu ramenima i kažu – eto, to je to!

Što bi tačno podrazumijevao taj kompromis Dodika i Zapada? Očekujete li, recimo, da neki novi evropski posrednik Dodiku ponudi ovo što nudi Stevandić: odustajanje od hapšenja u zamjenu za stopiranje secesije entiteta RS?

KOMŠIĆ: Moglo bi se desiti, ali pravo pitanje jeste – ko će od Evropljana to ponuditi. Koliko znam, već je bilo takvih ideja u međunarodnoj zajednici ili, da budem precizan, u ostacima međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ipak, kako što rekoh, ostaje pitanje: ko je tačno taj i u čije ime bi se tako nešto ponudilo. Mislim da Aleksandar Vučić preferira takav pristup i da bi on mogao biti taj koji će lobirati za ishod o kome govorimo. Međutim, ako se to desi, imaćemo nove činjenice na terenu, koje je Dodik stvorio i od kojih će se poći u postizanju eventualne nagodbe.

Američki državni sekretar Marko Rubio pozvao je na razgovor ambasadora Bosne i Hercegovine u SAD Svena Alkalaja na konsultacije. Sastanak je bio zakazan za 19. mart. Zašto je otkazan, znate li?

KOMŠIĆ: Do sastanka nije došlo jer je Rubio morao hitno u Bijelu kuću. Tako je barem rečeno našem ambasadoru u Vašingtonu.

Kako tumačite oštre poruke koje su posljednjih dana stigle sa najviših vašingtonskih adresa na račun Milorada Dodika?

KOMŠIĆ: Te poruke gode našim ušima, ali još ne znamo da li slijedi bilo kakva akcija.

Imate li utisak da Dodik te poruke nije čuo?

KOMŠIĆ: Više mislim da je bio šokiran: nije ih očekivao. Dodik je naivno vjerovao da će nova američka administracija po automatizmu biti protiv svega što je radila bivša administracija, uključujući i odnos prema njemu. Dodik kao da živi u naivnom i smiješnom uvjerenju da Tramp uopšte zna da on postoji.

Da li zvaničnom Beogradu odgovara kriza u BiH? Ima li Dodik podršku predsjednika Vučića, što mislite?

KOMŠIĆ: Beogradu trenutno odgovara ovakvo stanje u BiH, prije svega zbog krize u Srbiji. Političke prilike u BiH vlast u Beogradu pokušava prikazati kao ugrožavanje entiteta RS, pa to iskoristiti kao poziv na nacionalno jedinstvo i okupljanje oko Vučića u momentu dok desetine hiljada ljudi maršira protiv vlasti u Srbiji. Međutim, to ne pomaže – „tema Dodik“ u Srbiji nikako da se nametne kao važno pitanje. Građanima Srbiji važnija je Srbija od bosanskohercegovačkog entiteta RS; pogotovo im je Srbija važnija od sudbine Dodikove stražnjice. To da Dodik ima podršku Vučića nije nikakva tajna, niti bilo kakav spektakularan zaključak. Na kraju, i sam Vučić je to više puta rekao.

Opozicija u entitetu RS distancirala se od Milorada Dodika, nazvavši njegovu politiku – opasnim avanturizmom. Jesu li ovakvi stavovi za Vas iznenađenje?

KOMŠIĆ: Ne, nijesu me iznenadili njihovi stavovi, ali me je iznenadila upornost opozicije.

Ministar Konaković je nedavno rekao da bi trebalo pristati na izbor članova Predsjedništva BiH po modelu Dragana Čovića. Što bi to značilo za državu BiH?

KOMŠIĆ: Sreća je da se Konaković tu baš i ne pita puno.

Postoji li u BiH danas uopšte stranka kojoj je stalo do opstanka vlastite države?

KOMŠIĆ: Naravno da postoji. Čak mislim da je većini stranaka u BiH zaista stalo do Bosne i Hercegovine. Druga je stvar da li se opasnosti po Bosnu i Hercegovinu shvataju ozbiljno i u realnom vremenu. Nažalost, kod nas je uobičajen politički fenomen „naknadne pameti“. Pored toga, kod nas ne samo stranke, njihova rukovodstva, čak i članstvo žive u uvjerenju da će neko sa strane, neko s vana, neko, ni sam više ne znam ko i odakle, brinuti o BiH i čuvati je. Kao da ne znaju da je to naš posao i briga. Bilo bi dobro da se ponekad prisjetimo stare narodne poslovice: pomozi sebi, pa će ti i Bog pomoći.