Video
“A kako će naše vlasti reagovati, to ćemo vidjeti. Nažalost, imali smo priliku da vidimo prethodnih dana da ne možemo vjerovati premijeru Spajiću, niti bilo kome iz ove Vlade do posljednjeg dana, dakle do momenta kad se zaista bude glasalo o Rezoluciji”, kazala je ona govoreći za 24 Sata na Televiziji E.
Najgori scenarij po Crnu Goru u ovom trenutku je, kaže Kovačević, da se protivljanje ili uzdržanost na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija zapravo pravda neusvajanjem crnogorskih amandmana. “Postupanje aktuelne vlasti naučilo nas je da im ne trebamo vjerovati i da se tu zapravo radi o skupini neznavenih balansera u pokušaju, koje data riječ apsolutno ne obavezuje, tako da do posljednjeg dana ne možemo znati kako će oni stvarno glasati, a možda ne znaju ni oni, već čekaju upute koalicijalnih partnera ili centrale iz zvaničnog Beograda, sasvim je svejedno”, ocjenila je ona.
Dodaje i kako ne očekuje da će pitanje Rezolucije o genocide u Srebrenici uzdrmati vladajuću koliciji iako se lideri nekadašnjeg Demokratskog fronta protive crnogorskoj podršci rezoluciji.
“Ne očekujem takav scenario iz prostog razloga što konstituenti Koalicije za budućnost Crne Gore dobro znaju da im je ovo jedina prilika da se na ovakav način infiltriraju u izvršnu vlast i da kroz tu direktnu infiltraciju ostvaruju svoje političke ciljeve”, navela je ona.
Komentarišući današnju izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, Kovačević kaže da je to novi vid jednog suptilnijeg pritiska na Crnu Goru i uopšte na političke aktere u Crnoj Gori, kad je riječ o toj konačnoj odluci.
“Prethodnih smo dana slušali neke direktnije poruke od ove koju je predsjednik Srbije danas iznio. Taj pritisak se vrlo aktivno vrši preko i srpskih vlasti i preko Srpske pravoslavne crkve kao predvodnice velikosrpske politike. Vučić sad pokušava igrati na kartu žrtve ovom formulacijom o “kolektivnom zapadu” protiv kojeg mala Srbija ne može da se bori itd. To je njegov manir, jer smo vidjeli u prethodnih nekoliko nastupa da je on faktički priznao poraz svoje lobističke mreže koja ipak neće uspjeti da uradi ništa kako bi spriječila usvajanje Rezolucije u Ujedinjenim nacijama i vidjeli smo jedno svojevrsno razočarenje takvim neuspjehom. Nažalost, smo imali priliku da vidimo u prethodnih dana da ne možemo vjerovati premijeru Spajiću, niti bilo kome iz ove Vlade do posljednjeg dana, dakle do momenta kad se zaista bude glasalo o Rezoluciji”, navodi Kovačević.
Ocjenjuje da će se pritisci nastaviti.
“To je rekao i gospodin Mandić, da i koalicijoni partneri zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom, aktivno lobiraju da se stav po pitanju glasanja o Rezoluciji promijeni. Mi i dalje ne znamo sa sigurnošću kakav je taj stav, jer sve ovo što premijer govori je zapravo na principu – može i ne mora. Jedino što je rekao, kao neki zvanični stav je bilo je na sjednici Skupštine tokom Premijerskog sata da će Crna Gora glasati za Rezoluciju. Danas je, odgovarajući na pitanja, odbio da taj stav ponovi i odbio je da odgovori na pitanje da li je za njega genocid neupitna činjenica. Tako da vidimo da i dalje ta velikosrpska propaganda dobro radi svoj posao i da naša Vlade i uopšte predstavnici vlasti, pogotovo tu mislim na funkcionere PES-a itekako iskazuju strah i dalje pokušavaju pokazati lojalnost zvaničnom Beogradu, iako su im šamari upućeni od strane premijera Vučevića, Milorada Dodika pa i Aleksandra Vučića pokazali da uprkos ovim amandmanima oni nikako neće uspjeti da se dodvore srpskoj vlasti i da će, ukoliko glasaju za Rezoluciju, Vlada neminovno biti proglašena antisrpskom, što zapravo već jeste u srpskim medijima”, kazala je Kovačević.
Podsjetila je da je premijer danas na konferenciji za medije kazao kako on ipak očekuje da će amandmani biti prihvaćeni.
“Odakle, odnosno gdje on crpi utemeljenje za takve tvrdnje, to zaista ne znam, jer smo iz teksta koji je juče objavila Al Jazeera vidjeli da crnogorski amandmani suprotno najavi o usvajanju prvog amandmana, ipak nijesu uvršteni u tekst Rezolucije. Što je dobro, jer to znači da je međunarodna zajednica ispravno procijenila da je nepotrebno u Rezoluciju uvrstiti amandmane od kojih jedan je već sadržan u tekstu, a drugi sa njom apsolutno nema veze, jer je usmjeren na zaštitu interesa prije svega Milorada Dodika. Crnogorski amandmani imaju političko utemeljenje, dakle, oni su pravni i logički besmisleni, tako da bi se i usvajanje tog prvog amandmana koristilo na kraju krajeva u propagandne svrhe i iz tog razloga i kažem da je dobra i ispravna ovakva procijena međunarodne zajednice”, navodi Kovačević.
Naglašava da bi najgori scenario po Crnom Goru u ovom trenutku bio protivljanje ili uzdržanost na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.
“To je, kažem, najgori scenario, za koji se nadam se da se neće desiti. Ali nas je postupanje aktuelne vlasti naučilo da im ne trebamo vjerovati i da se tu zapravo radi o skupini neznavenih balansera u pokušaju, koje data riječ apsolutno ne obavezuje, tako da do posljednjeg dana ne možemo znati kako će oni stvarno glasati, a možda ne znaju ni oni, već čekaju upute koalicijalnih partnera ili centrale iz zvaničnog Beograda, sasvim je svejedno. Očigledno je da se aktuelnom Vladom, upravlja iz sjenke i da oni ne rukovode sopstvenim odlukama”, kaže Kovačević.
Smatra da podrška Vladi neće biti uskkraćena.
“Ne očekujem takav scenario iz prostog razloga što konstituenti Koalicije za budućnost Crne Gore dobro znaju da im je ovo jedina prilika da se na ovakav način infiltriraju u izvršnu vlast i da kroz tu direktnu infiltraciju ostvaruju svoje političke ciljeve. Dakle, prevelika bi bila cijena njihovog izlaska iz vlasti u ovom trenutku. Oni su toga svjesni, jer jedino kroz ovakvo bitisanje unutar izvršne i zakonodavne vlasti oni mogu pokušati makar da sprovedu svoje političke ciljeve.
Mislim da Milan Knežević svojim izjavama generalno, a i saopštenjem DNP-a pokušava anestezirati svoje biračko tijelo. Dok sa druge strane Andrija Mandić traži razumijevanje zvaničnog Beograda za svoju nekonzistentnost i političku neprincipijelnost. On to radi pod krinkom za Crnu Goru, odnosno nemogućnosti povratka DPS-a na vlast. A suštinski cilj takve njegove nekonzistentne politike je pokušaj da se postigne konsenzus o pitanjima poput ustavnih promjena koje se odnose na jezik, himnu i zastavu. On je to rekao na sjednici parlamenta, tokom Premijerskog sata. Premijer Spajić se nije usprotivio takvim stvarima, i vjerujte mi, ubijeđena sam da bi pred takvim pritiskom poklekao. I sasvim je nebitno da li bi ta pitanja u konačnici dobila epilog. Ja mislim da ne bi, da takve ustavne promjene nijesu moguće u ovom trenutku, ali je samo raspravljanje o njima i uopšte pokretanje takvih pitanja veoma opasno. Tako da ja ne mislim da će oni u ovom trenutku napustiti Vladu, jer je na bilo koji način uskratiti Vladi podršku, jer oni znaju da je to za njih preveliki rizik”, kaže Kovačević.
Komentarišući stav Demokrata, navodi da se oni generalno drže po strani, to je jedan princip njihovog političkog djelovanja i odabrali su da se tim principom služe i ovoga puta iz razloga što ne žele javno sopštiti svoj stav, iako je njihov stav poznat.
Preporučeno
“Dakle, ideološka pozadina Demokrata mislim da je svima jasna. Navešću samo par primjera. Kad je riječ o ovoj Vladi, dakle, mi smo imali ministra Krapovića koji je otvoreno negirao da se velikosrpska agresija uopšte dogodila. I mamo prijedlog Demokrata da se ulica u Podgorici nazove po ratnom ministru Pavlu Bulatoviću. To je jasan pokazatelj jednog vrlo dehumanizirajućeg odnosa prema žrtvama zločina u bivšoj Jugoslaviji koje su bošnjičke nacionalnosti. Dakle, ista je situacija i sa PES-om. PES je, recimo, podržao takav prijedlog, što jasno znači da daju zeleno svijetlo heroizaciji zločinaca. I onda je apsurdno govoriti uopšte o ideološkoj pozadini na kojoj te partije temelje svoje političko djelovanje. I PES i Demokrate, prema mom mišljenju, su utemeljene na istoj ideološkoj pozadini. Ne smijemo zaboraviti da je i PES partija, čiji su lideri zapravo ponikli iz klerikalne kontrarevolucije i to nam dovoljno govori. To zapravo u potpunosti razobličava njihovu ideološku, političku i svaku drugu pozadinu. Tako da, za to se izbjeglo da se glasa o podršci Rezoluciji, kako se s jedne strane ne bi zamjerili Zapadu, a s druge strane kako se ne bi zamjerili centrali, jer bi ispalo da igraju dvostruku igru”, zaključuje politikološkinja Nevena Kovačević.
