U jeku pregovora oko formiranja nove vlade u jesen 2023. napisao sam tekst “Kako upokojiti vampira” u kojem sam se kritički osvrnuo na ogavne poruke koje su u to vrijeme stizale iz DF-a, kad su nijekali pravo manjinskim narodima – po staroj šovinističkoj i kulturrasističkoj matrici – da učestvuju u političkom životu Crne Gore.
Evo, da ovđe i citiram što sam tada napisao: “Da je fašizam i konačno poražen, znaćemo tek onda kad jednom dobijemo vladu na čijem će čelu biti, recimo, Kenana Strujić-Harbić ili Mehmed Zenka, ne (samo) zato što dostojno ‘zastupaju svoje narode’, već zato što hrabro i beskompromisno brane vrijednosti građanske, multikulturne i sekularne Crne Gore.”Došao, međutim, vakat da polemišem sa samim sobom, jer to tako hoće Kenana Strujić-Harbić. Kažu, vlast kvari ljude, ali odbijam da vjerujem da je manjak vaspitanja i višak intolerancije prema javnoj kritici koje je Strujić-Harbić demonstrirala u svojem reagovanju na tekst Adnana Čirgića “Đe je glavni grad Crne Gore?” posljedica činjenice da je vlast iskvarila gospođu Strujić-Harbić. Nešto je i do ljudske pristojnosti. A nju imate ili nemate, nezavisno od toga jeste li vlast ili opozicija.
Pasivno-agresivna odbrana Bošnjaka, muslimana i Sarajeva gospođe Strujić-Harbić od Adnana Čirgića – kojeg ispod svakog nivoa dostojanstva naziva koritašem – simptom je, međutim, vrlo opasnog, staljinističkog mehanizma manipulacije i obračuna s neistomišljenicima. I to s pozicije moći.
Jer Adnan se Čirgić u svom tekstu ne bavi ni Bošnjacima ni muslimanima niti zloupotrebljava poput Strujić-Harbić žrtve agresije i genocida počinjenog u BiH. Adnan Čirgić se vrlo utemeljeno bavi nečim drugim. Ne pravom bilo kojeg političara da pośeti i razgovara s bilo kojim političarem, već manirom rasprostranjenim u Crnoj Gori da se u regionu ili izvan njega traže tutori, a sve u pravcu operativne tranformacije građanske države u državu narodā.
Saopštenje sa susreta Kenane Strujić-Harbić i Bakira Izetbegovića zvučalo je, nažalost, baš tako. Ne tako davna čestitka Bakira Izetbegovića Bošnjačkoj stranci na ulasku u vlast s predstavnicima liste Aleksandra Vučića uz jasno primjetni pomen konstitutivnosti nije bio ništa drugo do proigravanje s Aleksandrom Vučićem.
Ali tako vam je to kad sebi pripišete monopol nad političkim i svakim drugim djelovanjem vlastite nacije. Onda ćete neminovno svaku dobronamjernu kritiku rastumačiti kao udar na tu naciju, sve više iskazujući nevaspitanje i bijes i sve manje razumijevajući okvire građanskog društva.
Umjesto što u ovom sramotnom lovu na vještice brani Sarajevo, Bosnu i Bošnjake od Adnana Čirgića, bilo bi prikladnije da Strujić-Harbić sagleda vlastitu poziciju u vlasti čije Ministarstvo vanjskih poslova šalje čestitku Banjaluci povodom fantomske uspomene na utemeljenje iridentističke Skupštine srpskog naroda u BiH ili čiji predśednik Skupštine čestita tzv. Dan Republike Srpske, u BiH protivustavni praznik utemeljen u znak slavljenja genocida, dok gradonačelnik njenih Pljevalja, koalicioni partner BS-a na državnom nivou, zlokobno pjevuši: Sprem'te se, spremte…
A u međuvremenu neka se informiše i o tome da su Bošnjaci u Crnoj Gori autohtoni narod, sa svim svojim kulturnim i inim prepoznatljivostima, a ne dijaspora, i podśeti na časnu ulogu Rafeta Husovića u izgradnji moderne Crne Gore kao multikulturnog i građanskog društva. Taj bi legat ne samo Bošnjacima nego i svim crnogorskim građanima morao poslužiti za uzor i putokaz – da izbjegnemo stranputice koje i Bošnjake i Crnu Goru mogu servirati kao uzdarje velikosrpskom civilizacijskom sunovratu.
Ne tražite neprijatelja tamo đe ga nema. A Sarajevo (dodajmo: i Bosna i Crna Gora) će biti. Sve drugo će proći!
Preporučeno