Video
“Mitropolit Amfilohije nije imao gospodara ni u Srbiji ni u Crnoj Gori i bez njega to više nije ista crkva. Ona sada nije država iznad države i bitno je slabija. Više nije samostalna u odnosu na beogradski centar, a i preuzela je vlast. Ništa nije isto, jer se pravila igre mijenjaju”, ocijenio je Lalović.
Bivšeg mitropolita SPC je okarakterisao kao „najvećeg neprijatelja Crne Gore u proteklih 30 godina“, ali i osobu sa zaslugama u vraćanju državnog suvereniteta i očuvanju građanskog mira.
“I Amfilohijevo je nasljeđe crnogorska samostalnost i to što u Crnoj Gori nije bilo građanskog rata. Đukanović je preživio zahvaljujući Amfilohijevoj podršci. Beogradski sporazum je najveći potez koji je Milo Đukanović odigrao i za to je imao Amfilohijevu podršku. Niko od njegovih nasljednika nije dorastao da stane u njegove čizme. Amfilohije Radović je, kao i Milo Đukanović, istorijska ličnost, a iza istorijskih ličnosti obično su patuljci”, rekao je Lalović.
Dodaje i kako je pokojni poglavar SPC u Crnoj Gori jedina osoba kojoj je pošlo za rukom da one koji su se izborili za vlast iz iste te vlasti eliminiše.
“Zašto je Amfilohije tražio da Demokratski front ne bude dio vlasti? Zato što nisu njegovi. Ta Vlada (Zdravka Krivokapića) je formirana na pritisku Zapada da DF ne može u nju, ali to da oni koji su većina ne budu dio vlasti nije mogao napraviti niko osim Amfilofije Radović”, rekao je Lalović.
Smatra da je usvajanje Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama bila greška i da taj pravni akt nije trebalo donositi, a da je Temeljni ugovor pravno-ništavan i da će „kad tada biti poništen“.
“Potpisivanje Temeljnog ugovora nije kapitulacija Crne Gore, jer je taj akt ništavan. Pitanje je samo ko će sprovesti tu odluku”, rekao je Lalović.
Ističe i kako je odluku bivšeg premijera Dritana Abazovića da potpiše Temeljni ugovor doživio kao provokaciju.
“Dritan Abazović je jedna vrsta herojske pojave i krajnje makijavelističke političke tehnike. On je srozao sve kriterijume. Potpisao je Temeljni ugovor koji ni Krivokapić nije želio da potpiše. To sam shvatio kao krajnju vrstu provokacije”, rekao je Lalović.
Kada je riječ o ustoličenju aktuelnog mitropolita Joanikija, 5. septembra 2021. godine na Cetinju, Lalović smatra da je onaj ko je udlučio da taj čin izvede na onakav način ponizio i crkvu i državu, ali i samog patrijarha srpskog Porfirija.
“Ogromna je sreća što su Cetinjani reagovali kako su reagovali, jer je tu svašta moglo da se dogodi. Porfirije je bio kod nas u Hrvatskoj i ostavio najbolji mogući dojam. Time je urušen ugled i patrijarha i crkve”, rekao je Lalović.
Smatra, takođe, da je Crnogorska pravoslavna crkva imala priliku da se uzdigne, ali da je ona nije iskoristila.
“Crnoj Gori je potrebna crkva, a vidim da se ona sada raspada. Ljudi koji su obnavljali CPC su stalno bili šikanirani, a crkva je u pravom smislu crkva kada je progonjena. To je bila šansa da se CPC uzdigne, ali ona to nije uradila. Propustili su veliku priliku”, ističe Lalović.
Primjećuje i kako je 2020. prvi put nakon 1997. poraženi u Crnoj Gori priznao poraz i kako od tada više niko ne osporava rezultate izbora.
“Većina formira Vladu i to je korak naprijed”, kaže on i dodaje kako je sada ključna dilema može li Crna Gora da „izdrži demokratiju“ i misle li ovdašnje političke partije „svojom glavom“ ili slušaju savjete iz nekog centra.
Smatra da novoj vladajućoj garnituri treba dati šansu i da će ona biti za Evropu ukoliko Evropa, kako kaže, pobjedi u ratu koji Rusija protiv nje vodi u Ukrajini.
“Crna Gora nije imala opoziciju, imala je oporbu. Ta dva termina, po meni, nemaju isto značenje. Oporba je bio Demokratski front i te ekstremne stranke koje osporavaju demokratiju. Sada se događa promjena i ta oporbena stranka dolazi na vlast. Oni će sada, ne samo promijniti retoriku, nego će postati i odgovorna vlast, jer je ta vlast sada njihova. Crna Gora sad ima legitimnu Vladu i opozicija treba da joj da šansu. Meni se čini da je opozicija iznenađena što se našla u poziciji u kojoj se našla. Ne ponašaju se kao oporba, ali ni ovom Spajiću ne daju priliku. Moraju tu konfliktnost da smanje i da nauče osnovno pravilo demokratije, a to je da nema neprijatelja”, navodi on.
Ističe i kako Spajić „u svakom trenutku sa DPS-om može da napravi neki dil“, ali i kako je Milo Đukanović i dalje problem te partije, jer „niko ne vjeruje da je on otišao“.
Govoreći o predstojećem Popisu stanovništva, Lalović upozorava kako će onaj ko pritiska crnogorski korpus izazvati suprotan efekat i iznenaditi se brojem Crnogoraca.
U tom kontekstu ističe da je prelomni momenat u Crnoj Gori bio između 1991. i 2001. kada je značajno povećan broj Srba. To ga, kaže, navodi na zaključak da u Crnoj Gori postoji „korpus ljudi sa dvojnim identitetom“.
Lalović smatra da je građanska država „besmislena“, da postoji samo građansko društvo, ne i građanska država i poručuje da „onaj ko misli da može ići protiv ideje nacionalne države gubi bitku“.
“Građanska država je demokratska država. Očigledno je da je ona rezultat manjka samopouzdanja koji je DPS imao kada se pokazalo da Crnogorci više nisu većina, a Srbi manjina. Građanska država nije suprotna nacionalnoj državi, jer ako nećeš nacionalnu državu ne možeš imati nikakvu državu. Svi u Crnoj Gori su Crnogorci, nebitno kako se etnički opredjeljuju “, poručuje Lalović.
On kaže da je nacionalizam „najveća sila našeg vremena“ i da je teza o crnogorskom nacionalizmu kao „bombi u temeljima države“, takođe, besmislena.
Preporučeno
“Teza o dva nacionalizma nije tačna. Ovdje fali crnogorski nacionalizam u demokratskom i liberalnom smislu. U svijetu ne postoji nacija koja nema nacionalizam. On je aksiom postojanja modernog čovjeka i oblik subjektiviteta jednog naroda, a Crnogorci kao da se stide svog identiteta. Radi se, u stvari, o srpskoj šovinizaciji Crne Gore, a to izaziva da reagujete na isti način, šovinizmom na šovinizam. Kada ste ekstremno ugroženi primorani ste da ekstremno i reagujete”, zaključio je Lalović.
