Video
Komentarišući protestnu notu koju je povodom navoda predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića na tom skupu u Beogradu Ministarstvo spoljnih poslova u Sarajevu uputilo našoj zemlji, Lisica objašnjava kako je njen cilj da se napravi distanca između ljudi poput Mandića i procrnogorski orijentisanih političara koji žele dobro Bosni i Hercegovini.
Lisica ističe i kako se vanjska politika Srbije prema susjedima od ‘90-ih godina do danas može okarakterisati kao „politika nečasnog kontinuiteta uz manje zanemarljive oscilacije“.
,,A tako se može okarakterisati i održani „Svesrpski sabor“, koji je ponudio 49 tačaka koje ne donose ništa novo i iznenađujuće, već samo potvrđuju da režim Aleksandra Vučića želi ohrabriti Milorada Dodika i njegove političke poslušnike da nastave sprovoditi ustaljene aktivnosti. Reklo bi se da jednim modifikovanim soft tonom srpsko rukovodstvo poručuje kako nema odstupanja od velikosrpskih ciljeva, već da je samo rok njihovog izvršenja odgođen”, naveo je Lisica u izjavi za Pobjedu.
Napominje i da deklaracija usvojena na tom skupu ne štiti interese Srba, već, kako kaže, zanemaruje i negira sve što nije srpsko, Srpska ili Srbija.
,,Lako je tako nešto zaključiti, jer se namjerno u određenim članovima ovih 49 tačaka deklaracije propušta spomenuti država Bosna i Hercegovina kao cjelina. Možemo vidjeti da se tu spominje entitet Federacija Bosna i Hercegovina u određenim kontekstima. Čak se u članu 21 govori o tome da entitet Republika Srpska odlučuje o tome da li će Bosna i Hercegovina biti vojno neutralna ili ne. Bosni i Hercegovini se spočitava da ona nije jedna, što ukazuje da bi entitet Republika Srpska trebalo da bude nešto posebno ili nešto odvojeno”, ističe Lisica.
Sporan je, kaže, i član 10 te deklaracije jer se, kako objašnjava, tiče cjelokupnog zapadnobalkanskog prostora.
,,Tu se govori, između ostalog, da je „Svesrpski sabor“ prepoznao Srpsku pravoslavnu crkvu kao jedan od stubova nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta srpskog naroda. Sad zamislite da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, zajedno sa svojim partnerima u Sandžaku ili okruženju, izda deklaraciju koja nešto slično propagira. Na to bi vjerovatno imali radikalan odgovor iz Beograda, Banjaluke i drugih velikosrpskih uporišta, gdje bi se ta strana koja to proklamuje optužila za radikalizam ili nešto slično. Potenciranje pravoslavne crkve i njeno uključivanje u ove tokove možemo okarakterisati kao tendenciju vladajućih elita iz Beograda da entitet RS i Srbiju uvede prema teokratskom principu odlučivanja i vladanja”, smatra Lisica.
Kada je riječ o navodima Mandića, koji je na saboru u Beogradu izrazio uvjerenje da će „budućnost biti takva da u sljedećem periodu možemo da razmišljamo da to bude skup samo dvije države“, Lisica ističe da su to opasne izjave.
,,Ovakvi postupci crnogorskih političara, koji izgovaraju riječi koje djeluju u smjeru ujedinjenja ovoga prostora, nikome nijesu dobrodošli. Umjesto da se posvetimo inicijativama koje promovišu zajedničke vrijednosti, Evropsku uniju, NATO savez i ekonomsku saradnju, mi se bavimo nekim Mandićevim istupima i nažalost on nije sam u tome. To su opasne izjave i nadam se da će iz zvanične Podgorice uslijediti odgovor Mandiću”, kazao je Lisica.
Napominje i kako crnogorski zvaničnici, poput premijera Milojka Spajića, predsjednika Jakova Milatovića i šefa diplomatije Filipa Ivanovića, moraju imati jasne stavove koji su prijateljski nastrojeni prema Bosni i Hercegovini.
– Do sada smo imali kontinuitet dobrih odnosa. Nadam se da Crna Gora i Bosna i Hercegovina neće ući u epohu međususjedskih previranja, već da će nastaviti da
Preporučeno
snaže dobre političke odnose i da će unaprijediti međusobnu saradnju i smoći snage da zajednički kažu ne ovakvim inicijativama i političarima poput Mandića ili Dodika – zaključio je Lisica.
